Legenda o jednoj lj...
Kozarčani
MIZ Kozarac
Turizam
Naši banneri
Razno
Kad smo živjeli dole u Bosni uvijek smo se veselili tom četvrtku i da idemo na pijacu i vidimo nekog od poznati, a sad zahvaljujući Caji opet se veselimo četvrtku jer nas naš dragi Caja uvijek obraduje sa novim slikama i svojim izvještajem. Veliko ti hvala i da te dragi Allah dž.š. nagradi za tvoje dobro koje činis. Veliki selam svima. Četvrtak |
| Legenda o jednoj ljubavi... |
 |
 |
 |
| Autor Šerif Jaskić (Hifo) |
| Subota, 29 Januar 2011 10:58 |
|
Tamo gdje se pitoma i plodna kozaračka ravnica pretvara u planinu i gdje vjetar njiše klasove žita po posljednjim brežuljcima nadomak Kozare, dok se u daljini čuju rika jelena i cvrkut ptica a kozaračka ravan sljubljuje se s Kozarom, starom planinom koja šuti već milijunima godina, otvarajući svoju utrobu tek rijetkima sretnicima, tamo započinje ova priča… Ovdje je oduvijek Kozara bila stjecište živoga svijeta, bila je oduvijek otok za duše umorne i one u nevolji i od tada do danas čuva mnoge tajne, dajući ih na kapaljku onima koji su živjeli s njom i u njoj.
Ovo je samo jedna priča o Kozarcu i Kozari, o njihovim tajnama, o onome što se šaputalo godinama, desetljećima, stoljećima. Priča o davnim vremenima, priča koju su kroz historiju sačuvale generacije, govoreći o Kozarcu kao o svjedoku vremena. Sačuvana jer je pričala o jednoj nesrećnoj ljubavi… Priča počinje još s kraja 19. i početkom 20 stoljeća, u Kozarcu, maloj bosanskoj čaršiji koja se nalazi baš ispod ove naše Kozare. Na puškomet od Prijedora, u onaj vakat kada je Bosna i Hercegovina bila pod upravom (okupacijom) Austro-Ugarske monarhije. Kažu da je austro-ugarski poduzetnik Karl Schmucer, putujući u Banja Luku svratio u ovaj kraj i kada je vidio šume kozaračke odlučio otvoriti pilanu u podnožju Kozare, na mjestu današnjeg izletišta Stara pilana. Bio je to prvi industrijski pogon u podkozarskom kraju koji je zaposlio stotinjak Kozarčana i bio važan izvor prihoda za taj, uglavnom poljoprivredni kraj. Među zaposlenim iz ovog kraja se izdvajao i naočiti momak pun života Mehmed Kulašić.
Jedna od najpoznatijih kozaračkih legendi vezana je upravo za Staru pilanu i bogatu porodicu austrijskog investitora... Prenosila se priča s koljena na koljeno da je Mehmed svojim izgledom, pjesmom i svirkom uz saz i gitaru ili harmoniku, više se niko ne sjeća, uzbudio mnoga djevojačka srca u Kozarcu i okolini. Njegova malo tamnija put i njegov umilni glas dok bi pjevao sevdalinke ili kakve romance nisu ostavile ravnodušnom ni lijepu Mariju, kćerku austrijskoga poduzetnika, koja je s roditeljima živjela u “Bijeloj kući” bavarskoga stila, uz najljepši planinsk buk na našoj ljepotici Starenicu. U toj kući je živjela , ona Marija.... Djevojka sjetnih očiju i tužnog osmjeha.... Izgubljena u nekom, za nju nepoznatom svijetu, tražila je svoje mjesto pod suncem, tražila je ljubav koja će je grijati. Nekog s kim će moći podijeliti ono što nosi u sebi. Nekoga kome će moći svu svoju ljubav pokloniti. Nekoga kome će moći vjerovati, ko će je nasmijati i razumjeti momente kad su joj oči zamišljene i tužne ....
A onda … onda, je jednog dana, u Marijin život neočekivano ušao on. Osoba koja je bila tako drugačija od toga što je ona zamišljala i željela. Fascinirala ju je njegova sirova ljepota i njegov umilni glas… U znak pokore Karl naredi gradnju male katoličke kapele, kako bi se, prema predanju, “iskupio za svoje i grijehe svoje mezimice Marije”. Kapelica je kažu izgrađena na mjestu gdje su dvoje mladih ljubovali… Kao mala utjeha od njegove ali i potonjih generacija, ostao je čvrst spomen na jednu nesretnu ljubav u legendi o “Mehmedovoj crkvi”, kako su malu kapelu prozvali njegovi Kozarčani. Od svega je ostala jedna legenda i akcija pokrenuta od strane Kozarčana, prije dvije godine da se obnovi ovo zdanje koje su četnici porušili u toku proteklog rata, kao i sve druge vjerske objekte na ovom području. Stoga vam poklanjam i ovih par fotografija sa Stare pilane… Mnoge naše prve ljubavi su započele upravo ovdje na Staroj pilani,mnogi zaljubljeni parovi i dan danas odlaze na Staru pilanu i do Mehmedove crkve,jer kažu da to mjesto ima neke mistike u sebi…A Starenica, plaha i bistra, tiho žubori i kao da nam hoće šapnuti još mnoge neispričane tajne... U priči sam koristio dijelove teksta sa stranice : www bosanskaposta.no P.S. Radovi na ovoj crkvici se polako privode kraju i po izjavama koordinatora ove akcije ljetos bi trebala zasijati u punom sjaju....
Dijeli s drugima
Pročitano puta: 3742 Komentari (12)RSS feed Comments...
E pa Serife da i ja napisem koju prvo ovo sto radis da znas svidja mi se a za ovu pricu kome nije poznata dobra inf.Ovo je prica kako bi rekli VOLJELO SE DVJE MLADI.Bas se desilo za ljubav nema prepreke selam Refo Norge.
,
19. February 2011
...
Hvala puno,Sema. Bit će nam drago da ugostimo jednu takvu osobu i da Vam pokažemo sve ljepote našeg malog velikog mjesta....
,
15. February 2011
...
Nikada u zivotu nisam vidjela Kozarac i Kozarusu (sto ne znaci da necu). Natjera me neko zavoljeti maleni gradic u kome se svi znaju pa mi se nekako cini da i istim dahom disu. Vremenom, upoznah dosta divnih ljudi sa padina Kozarackih. Taj me se narod tako duboko dojmio. Sve su to stasiti ljudi i zene, nasmijana oka i vedre duse, a svi nekako staracki mudri... Mozda je to rat ostavio trag na njima, trag koji se vidi u onom naoko nevidljivom al nepokornom krajicku oka koji umije biti ostriji i od kame, tvrdji i hladniji od celika...
Da ja skratim jer sam se nekako i ja raspisala, valjda pod uticajem predivno napisane price... Rijeci su sture da bih mogla opisati kakvi me osjecaji preplavise citajuci. Bravissimo piscu 
,
14. February 2011
...
I ja sam puno slusao i citao o ovoj zabranjenoj ljubavi, ali mi se ova Hifina najvise dojmila. I komentari su na istom nivou, a ti decko iz Zg. bi se mogao predstaviti da ne lupam glavu jesi li ti onaj sto ja mislim da jesi!
 P.S. Kad smo vec kod zavrsnice kapelice, bio sam ljetos kod nje, najvise sam razmisljao kako napraviti bolji prilaz. Za mlade nije problem, ali stari ce najvise dolaziti, a nekako mi se cini prestrmo.
,
30. January 2011
...
"Uvijek izgleda lijepo ono što se nije ostvarilo" (M. Selimović: "Derviš i smrt")
Zelenooka, Postoje ljudi koji nam uđu u naš život, i zatim brzo odu. Postoje zatim ljudi koji čine da nam duša zapleše kad god smo s njima. Oni nam otvaraju oči tihim šapatom svoje mudrosti. Ljudi zbog kojih poželimo hodati po nebu. Oni ostavljaju trag na našim srcima,kad su uz nas i kad nisu, i zbog njih više nikada nećemo biti isti. Ponekad je dovoljna samo pjesma "Mjesečina" i šoljica kafe na Staroj pilani pa da hodamo po oblacima. Zato, volimo svim žarom one "nesretne ljubavi" pa nek traje dok traje... Možda uđemo u legendu????
,
30. January 2011
...
Hvala ti na najljepsoj kozarackoj ljubavnoj prici.Bilo to je doba pravih iskrenih ljubavi, imao je Kozarac jos puno takvih ili slicnih.Sada su, nazalost, neka druga vremena i ljubavi takvih kao njihova je sve manje ili ih zapravo vise i nema.Bilo kako bilo, probudise Mehmed i Marija i sjecanja na neke nase ljubavi iz mladosti, na neke parove za koje smo mislili da ce ostati do smrti zajedno, ali zivot i sudbina ne odredise tako.I mene podsjeti na jedno jutro i jednu kafu na Staroj pilani...i jednu veliku, a neostvarenu ljubav.
,
29. January 2011
...
Sellam fino napisano nema sta Hifo sve za desetke.Samo nemoj da predes MESU SELIMOVICA I SKENEDERA KULENOVICA.Zezam se samo ima nesto u toj istoriji i u nasem narodu.I poslije bosanskog zadnjeg rata sta te nase djece,uzese druge vejre mislim na kriscanske.Pa koliko bi trebalo popraviti tih crkivica, kapelica i ostalog.Samo neznam gdje da ih pravimo po zapadnoj evropi,americi ili Kamicanima,Kozarcu,Kozarusi,Kevljani itd.Sramote i jada toliko fini djevojaka i momaka u nasoj carsiji i bosni.Kritika iskljucivo onim sto to rade ne tebi HIFO.,SELLAM
,
29. January 2011
...
Pricu sam puno puta procitao,a ovo je nas Hiffo jos ljepse upakovao i uoblicio tako da mi je ova njegova prica malo vise prirasla srcu,a uz put da jos nesto napomenem ,sve ono samo sto je zapisano,to ce da ostane a i opstane ,a ono sto prepustimo pustom pamcenju to ce svakako samo od sebe da ode u zaborav.Zato sam ja pristalica pisane rijeci,jer ona je garancija nase opstojnosti.HIFFO fala jos jedan put.Vasif.
,
29. January 2011
Napišite komentar |
Taxi prevoz 24hKozarac - Švicarska
Zanatska r. Karabašić
