Pise. Semira Jakupović
Dvije pjesme od nase dopisnice Semire Jakupovic
LOGORAŠ
Posveceno svim preživjelim logorašima
Ukrali su mi slobodu
Dok sam čučao
Gladan i žedan
Pognute glave
Bez vida i sluha
Zavezanih ruku
I poderanih rukava
S puščanom cijevi
Kraj napeta uha.
Ukrali su mi komad neba plavog
Meni,čovjeku,
S glavom punom gnjida
Bez griže savjesti
I imalo stida
Komad neba postao je komadić
Pa komadičak
Sve dok se nije
potpuno izgubio iz vida.
Ukrali su mi ponos
A ja sam nijemo ćutao
U zamjenu za život goli
Iza bodljikave žice
Maštao o familiji svojoj
I komadu neba
poput ranjene ptice.
Kostur sam živi bio
A rebra moja
K’o utihle dirke
Ove smrtonosne svirke
Bez početka i kraja
Bio sam obrijane glave
A moje oči bez sjaja, plačne
I lica drugova mojih,ista
Iz sobe zloglasne, mračne.
Ovu sliku iz albumu uspomena
Ja želim zauvijek iščupati,
A ona mi se uvijek
Kao nepozvan gost vraća
Jer svako svoju cijenu
Dobrote i naivnosti plaća.
Preživio sam udarce i pakao
Posječen oštrinom mržnje mača
Na koljena sam padao
I iznova se dizao
Na rubu pameti i plača.
Sada slobodno hodam
Sa trunjem u očima
I noćnim morama
U jednom komadu
Sa hiljadu ožiljaka
Izrešetanog srca
I propalih ideala.
Da li je to ironija sudbine?
Da li mi se i život
nemilosrdno sveti?
Ptica slomljenih krila
Dobila je komad plavog neba
Ali više ne može da leti.
VRAĆENA MI JE SLOBODA
A UKRADEN ŽIVOT
Semira Jakupović
ZIVOT JE KONTRAST Semira Jakupovic
Jeste li ikada razmisljaliDa je moguce
Biti gladan u izobilju
Bolestan u zdravlju
Tuzan u radosti
Mijesati mrznju sa ljubavlju.
Jeste li povjerovali
Da je moguce biti
Siromasan u bogatstvu
I bogat u siromastvu
Pokretan u ranama
Imati vrlne koje judi nazivaju manama
Moguce je biti
Pametan u gluposti
Nestvaran u stvarnosti
Dobar u zlu
Hladan u toploti
Topao u hladnoci
Nesvjestan pravih ljudskih vrijednosti.
Jeste li osjetili
Kako je biti budala u dobroti
Uzvisen u kobajagi sramoti
Ruzan u ljepoti
Dostojan u gubitku
I skroman u dobitku.
Sigurno si se ponekad smijao
I onda kada bi plakati htio
I sunce te toplo przilo s neba
A tebi je bilo hladno
Vjerovatno su ponekad
Divili se tebi
I pljeskali prijatelji
I lazno se smijesili licemjeri
A ti si se osjecao jadno
Ti si se osjecao prazno
A mozda nekad u osami sobe svoje
Dozivio vrhunac
Majusno zrno si bio
I veliki covjek postao
Bio si klica u zemlji
Od kojeg je plod ostao
I toliko puta sretni nesretnik
I toliko puta nesretni sretnik
Na rubu pameti
I cijelog zivota putnik
Koji nikad nije napustio mjesta
Insan satkan od vode i mesa
Sto ostaje ziv i poslije smrti
Semira Jakupovic
Taxi prevoz 24h
