Priča za razmišljanje
Kozarčani
MIZ Kozarac
Turizam
Naši banneri
Razno
Kad smo živjeli dole u Bosni uvijek smo se veselili tom četvrtku i da idemo na pijacu i vidimo nekog od poznati, a sad zahvaljujući Caji opet se veselimo četvrtku jer nas naš dragi Caja uvijek obraduje sa novim slikama i svojim izvještajem. Veliko ti hvala i da te dragi Allah dž.š. nagradi za tvoje dobro koje činis. Veliki selam svima. Četvrtak |
| Priča za razmišljanje |
 |
 |
 |
| Autor Šerif Jaskić (Hifo) |
| Utorak, 24 Novembar 2009 03:39 |
|
Proleti 6 mjeseci k'o dlan od dlan i sad su se samo sati brojali do dolaska Mide i njegovih. I njenih. Novi jorgani, forange, stolnjaci, cvijeće na balkonu, sve je bilo uredno i spremno. Najradije bi ovih nekoliko dana otišla da spava kod nekog drugog, da ne naruši ovaj red pospremljen za njih. Da počne kuhat još je rano, ali nije da se i frižider napuni. Rano je jos za sve, ali bi najradije sad počela i ne bi stajala dok se oni ne pojave na vratima. Kupila je i dvije nove svilene košulje kod Kineza. Sebi inače nije ništa novo kupila ima 5 godina. Ne treba joj. Da se djeca ne prepadnu, mislila je. Poslije je kupila i dvije suknje, pa 2 dana prije dolaska zakazala kod frizera i trajnu .. Eto, kak'a sam, trajnu nisam dala skoro 10 godina. Pripreme za doček njenog sina Mide i njegovih kod Nure su trajale 6 mjeseci. Najteže je bilo zadnja 4 dana pred njihov dolazak. Oka nije mogla sklopiti. Od kad joj je umro Ramiz, a ima tome 4 godine, nije više razmišljala. Nije htijela, al' misli su same išle. Nije Mido mogao tad doći na dženazu ocu. Kaz'o je da mu nisu dali u firmi. Čim dođu, dobro, ne isti dan, nego sutra, idu na groblje. Volio je Mido oca više nego nju i bio vezan za njega. Tako je planirala, to bar može planirat, a ostalo nek oni sami odluče. Sve što je zamislila učinilo joj se neprikladnim, tako da je odustala od bilo kog plana. Nije tačno znala ni koliko ostaju, mada joj je Mido na telefon rekao, da će poslije malo na more, da djeca vide. Sačekala ih je na aerodromu i rezervisala dva taxi-ja. Jedan je malo, mislila je. Midu je odma' prepoznala! Jest da je smrs'o i malo se uozbiljio, al' je to onaj njen isti Mido, k'o da ga je juče vidjela. Snaha se udebljala i sad se boji u crveno i trepće očima više nego nekad. Djece ne može da se nagleda. Djece njenog Mide. Samo da je Ramiz živ da vidi djecu, mislila je i plakala, od sreće ili žalosti, nije znala, ali je plakala. Nisu tu noć sjedili dugo. Umorni od puta, svi su brzo zaspali. Nura je čekala zoru, ko zna koju tih dana, osluškivala hoće li ko ustat da kafu pristavi, da doručak spremi. U stanu je bilo hrane ne za 4 gosta, nego za 40, najmanje. I to kakve! Djeca valjda isto vole što i Mido. Gosti su ustali oko 12. Kafa se popila, a Nura nije skidala oči sa unućadi, pa joj se učinilo da se zbog toga djeca osjećaju nezgodno, te da je i ne gledaju, a od stida između sebe pričaju americki. Znaju oni i naš, objašnjavao joj je Mido, slabo govore, al' razumiju. Amerikanci su ti oni, moja stara. Nek su ti samo živi i zdravi, pa bili i Amerikanci, rekla je Nura. Nakon doručka svi su otisli. Djeca su pitala ima li neki restoran gdje se može pojesti hamburger i frenč frajz. Vratili su se kasno. Nura nije spavala i čula ih je, al' nije htjela izlaziti iz sobe, da im ne smeta. Sutra je isto bilo. Pričala je malo sa Midom, uz kafu, i pokazivala mu na zidu slike koje je stavila, a koje joj je on slao iz Pensilvanije. Uz slike je bila i karta Svijeta na kojoj je penkalom Nura povukla liniju od Pensilvanije do Kozarca. Mido je pušio cigaru za cigarom, a snaha požurivala familiju da ne zakasne u obilazak grada. Vratili su se opet kasno. I opet je Nura čula al' nije izlazila. Sutra joj je uz kafu snaha pričala kako je ovdje sve prljavo i primitivno, a da kod njih u Americi toga nema. Mido je dodao da više nema stare raje, djeca su između sebe pricala američki i slušala neku muziku na ušima. Poslije su svi opet otišli. Sutra su rekli da idu na more, a snaha je dodala da će sa svojim roditeljima, koji su inace živjeli sa njima u Pensilvaniji, dogodine ići u Las Vegas, a ne u Bosnu, jer je ovo veliki primitivizam. Uspjela je na odlasku samo da Midi da kovertu sa parama i da mu kaže, da te pare više njemu trebaju nego njoj. Poslije je Mido vidio da su to bile pare koje je on njoj slao, a i nešto više. Na kraju su rekli da će se možda vraćati u Kozarac na povratku, ako budu imali vremena. A očito da vremena nisu imali. Da je ne bi zvali da ide sa njima, rekla je prije da neće ići, jer ne podnosi vručinu i da za nju u ovim godinama nije more, te da se oni dobro provedu. Kad su otišli sjetila se da nisu otišli Ramizu na mezar, te je odlučila da sama sutra ode i sve mu ispriča. Nije im ni rekla da je do Ramiza zakupila sebi parcelu i da se ne sekiraju, ako joj sta bude. Sjetila se poslije da mnogo šta nije rekla, što je htjela. S jeseni, u Kozarcu brzo padne mrak, vec oko 5. Sjedila je Nura u mraku pored otvorenog prozora i razmišljala o njenom Midi i njegovim. Mislila je kako je njima teško samima, negdje daleko u Pensilvaniji. Priča za razmišljanje
Dijeli s drugima
Pročitano puta: 3752 Komentari (12)RSS feed Comments...
mislim da bi ovde jako dobro dosli sad ovi Jesenjinovi stihovi:
Pismo majci Sin tvoj živi i pozdrav ti šalje nek' uveče nad kolibom tvojom ona čudna svjetlost sja i dalje ... Pišu mi da viđaju te često zbog mene onako zabrinutu i da ideš svaki čas po putu u svom trošnom, starinskom kaputu ... U sutonu plavom da te često uviek isto priviđenje muči: kako su u krčmi finski nož u srce mi zaboli u tuči ... Nemaj straha! Umiri se, draga ! Od utvare to ti srce zebe tako ipak propio se nisam da bih umro ne videvši tebe ... Kao nekad, i sada sam nežan, i srce mi živi samo snom da što pre pobegnem od jada i vratim se u naš niski dom ... Vratiću se kad u našem vrtu rašire se grane pune cveta samo nemoj da u ranu zoru budiš me ko pre osam leta ... Nemoj buditi odsanjane snove, nek' miruje ono čega ne bi: odveć rano zamoren životom samo čemer osećam u sebi ... I ne uči da se molim. Pusti! Nema više vraćanja ka starom Ti jedina uteha si moja, svetlo što mi sija istim žarom ... Umiri se! Nemoj da te često viđaju onako zabrinutu, i ne idi svaki čas po putu u svom trošnom starinskom kaputu .... !! * Сергей Александрович Есенин
,
01. March 2011
...
nema opravdanja za ovako nesto...on je trebao vrijeme sa majkom provesti jer je pitanje da li ce je zivu vidjeti opet..a ona ako joj je primitivno i dosadno neka hoda i razgleda..puno nas ima koji svojoj djeci ono glavno nisu dali, a to je materinjski jezik!!!¨za mene jako zalosno...bas zbog nasih Majki, Neni i Familije koja zivi u Bosni!!¨Svi mi imamo pasji Zivot i u Americi i u Europi, ali ni to nije razlog...jako lako je naci opravdanje, ali da li ce ti to opravdanje pasti na pamet kad tvoja djeca odrastu i isto se podzu ponasati kao i ti prema svojim roditeljima???vjerujem u to, da se sve vraca...prema tome...pruzite svojim roditeljima ono za cim pate.. a to je ..da vas vide, svama popricaju, kafu popiju, a ne pare slati i misliti da si svoje ucinio.Ovo je moje mmisljenje!!
,
29. December 2010
...
Dragi moji ova prica je stvarnost nas sviju,i svi ce ovo docekati a pogotovo mladze generacije.
Ali morate svatiti istinu: Da nije Roditelja nebi bilo budala. Roditelj je spreman za svoje dijete,Slagati,Ukrasti ako treba i poginuti,a Dijete nije spremno ni da ga pogleda kako treba.
,
03. November 2010
... Starsno ali nevjerovatno kako malo dana za sve sto se planira 12 mjeseci za godisnji ...
,
02. November 2010
...
drsgi moj Hifo,
kad sam prvi put prosao kasarnu sedamnaeste 1993, prvi borac, kojeg sam sreo je bila Nasa Mama, djelila je kolace, ne sjecam se koje, mozda su to bile bote halve, neko je poginuo, bio je mevlud a ona se , eto sjetila, pa halvu ispekla i djelila. kako bi mogao ikad zaboraviti Mamu, moje rodjene odavno nema a eto ode i ta druga, jos jedina , koju smo svi volili kao svoju rodjenu. neka joj , kako kazes, na ahiretu bude dobro i bolje a ovdje cemo je uvjek imati pred ocima, u srcu i sjecanju. Hvala ti Mama, necemo te nikad zaboraviti !
,
31. October 2010
...
Ovo je zalosno.A ova gospoda Nina sto ga opravdava,mislim da bi i ona tako isto postupila.Narode roditelj je jedan nema tog opravdanja da se nema vremena roditelju malo paznje posvetiti,ali nazalost doslo je vrijeme kad muzevima znaci sve zena a ne majka.Ja sam licno i snaha i majka ali trudim se pretezno prije svake odluke da razmislim da sam ja na njihovim mijestu kako bi meni bilo ili dali bih i ja isto to ucinila i svom roditelju.Trebamo uvijek imati svi na umu da je smrt bliza od jake na vratu i da nosimo sa sobom samo ono sto smo zaradili.
,
16. October 2010
...
Tako je to tuzno ali i istinito a i mislim da njen sin nema kad da misli ni na svoju djecu jer zivot u Americi je pasiji zivot samo mozete zakljuciti po tome koliko Amerikanaca ste vidjeli da su dosli na godisnji odmor ili koliko godina nisu bili u Bosni a vi mislite nece prave se vazni a to nije tocno nemaju kad vremena ni za svoju vlastitu djecu jer takav standard zivota sto zaradis to im i vratis.pa se boris iz dana u dan da prezivis. A kao sto vidim Mido se ipak brinuo o svojoj majci pa joj je bar slao para koliko je mogao a zna da joj je sigurno bilo ljepse da zivi u Bosni nego bilo gdje a taj kratki godisnji odmor trebo je da podjeli sa famelijom pa boze moj ko nebi pozelio da vidi sto vise i prodze malo sa djecom ko zna kad ce moci opet da ode negdje na godisnji.Mislim da netreba nikom nista govoriti u vezi ko kako moze i koliko moze jer niko nezna u kakvoj se situaciji nalazi drugi.
,
20. September 2010
...
Jest ovoga savladao zapad. Ja prije nego sto nesto uradim ili kazem drugom prvo pomislim dali bi sebi tako nesto zelio, on ne razmislja da moze da dodze u istu situaciju kao njegova majka pa kako bi se on osjecao, ma covjek bez karaktera po bosanski bolje receno (hostepler, zgubidan i gulanfer) nista drugo.
Poet dobra prica pravo, hvala drug samo naprijed.
,
04. January 2010
|
Napišite komentar |
Mnogi u dijaspori ovih dana intenzivno planiraju godišnje odmore. Jedni planiraju dolazak u domovinu jedni odlazak u posjet rodbini širom ovog dever dunjaluka, jedni ko zna gdje.... Prije nego li išta isplanirate dragi moji Bosanci i Hercegovci pročitajte ovu poučnu priču i razmislite dobro kud da odete na godišnji odmor....
Taxi prevoz 24hKozarac - Švicarska
Zanatska r. Karabašić
