Film Andželine Džoli "U zemlji krvi i meda" prikazan je sinoc premijerno u RS u stanu Prijedorčanke, pod Fejsbuk imenom Radost Stroynik..
Prenosimo vam upravo utiske, izvinjenja, objašnjenja, prijedloge domacice..
Drage građanke i dragi građani

Prođe i premijera filma “U zemlji krvi i meda” kao evo skoro i drugo prikazivanje. Sve u najboljem redu, onako kako dolikuje razumnim ljudima. Vama svima dugujem jedno izvinjenje koje ću zajedno sa opisom sinoćne večeri te utiscima pojedinih učesnica i učesnika prenijeti u drugom dijelu ovog teksta.

Molba

U ovom trenutku molim vas sve, a pogotovo one koji imaju veću moć u prenošenju informacija da prenesu koliko je dalje moguće ovaj uvodni mali pregled Dnevnika 2 RTRS-a prikazanog noćas u 19:30. Cijelih pola sata dnevnika posvećeni su ničemu drugom osim propagandi. Samo slijepa i gluva osoba to ne mogu vidjeti. Najupečatljiviji dio je prenos utisaka s premijere Andjelininog filma u Berlinu. Ovo je i moj apel, moj vapaj, preklinjanje spinerima koji rade za režim da pokušaju pronaći ljudskosti u sebi i da napuste službu kojoj su se posvetili. Ovo sve do sada je rad u službi Zla! Potpuno sam ubijeđena da bi se sve u ovoj državi promijenilo da umjesto laži u vijestima gledamo poruke ljubavi, suživota, zajedničke sreće i patnje. Otkud potreba i uvjerenje da ćemo stalno i iznova “pušiti” razne gluposti i laži, poput one takođe sa jučerašnjeg Dnevnika 2 RTRS-a koja otprilike kaže: “ U federaciji snježni kolaps, u RS sve u redu”. Ljudi, pa tek prije nekoliko dana smo vidjeli da je u Nevesinju hiljadu krava zarobljeno u snijegu bilo!

No vratimo se na jučerašnje izvještavanje o filmu. Kompletan Dnevnik 2, to najstrašnije propagandno oružje i službeno glasilo SNSD-a možete pogledati ovdje: http://rtrs.tv/av/player.php?id=16937&x=1

Prilog s Berlinalea otvara se voditeljevim naglašavanjem cijene za intervju s Andjelinom uz koji nam prenosi da je film u Berlinu “izviždan”. “ Za samo 2500 dolara mogli ste dobiti petominutni intervju” kaže voditelj, sukladno duhu kolektivne mizoginije koja je sigurno jedan od glavnih prikrivenih razloga za mržnju prema ovom filmu.

Potom slijedi nešto neobično i, mogla bih reći, jedan prvi “kiks” u ovom propagandnom izvještavanju, greškica koja se, gledam jutros, pokušava ispraviti. Uzete su tri izjave, dvije prevedene jer uzete od stranaca i jedna “domaća”. Problem je što u prve dvije znamo i vidimo s kim pričamo, navedena su imena i zanimanja koja odaju koliku-toliku profesionalnost i upućenost u film uopšte. Treći “utisak” daje anonimna gledateljka, i gle čuda, govori srpski. Takođe, za razliku od prve dvije izjave koje su, podvlačim, krajnje napregnuto i na silu prevedene kako bi poslužile propagandnoj svrsi, ona izjavljuje: “Film mi se uopšte nije svideo zato što je veoma veštački, znači tako ga doživljavam na svakom nivou”. Ne znam ništa o prirodno napravljenim filmovima niti niveliranim doživljajima, samo vam mogu reći dragi moji i drage moje da sam nakon što sam ovo čula oslijepila na lijevo oko na par minuta. Sad sam ubijeđena da se RTRS negdje dohvatio misteriozno zagubljenog Gebelsovog priručnika “ Algoritmi za uspješno kodiranje anti-inteligencijskih poruka”.

Greška o prikazivanju dva prva imena i anonimnosti treće osobe uočene su poslije Dnevnika te je snimak istog postavljen na gore vam linkovanoj TV arhivi sa sad u potpunosti izbrisanim imenima sva tri davaoca izjava.

Gledaoci i gledateljke, oni/e što plaćaju RTV taksu (u novcu ili domaćim životinjama) očekuju poslije ovih “moćnih dokaza o lošem kvalitetu filma” da se napokon pojavi snimak sale u kojoj svi zvižde i pljuju po filmu. E šipak. Ono što slijedi je još jedno, dakako anonimno viđenje filma i njegova kvaliteta te ponavljanje već rečenih gluposti. Akcenat se stavlja na to da je ovaj film “humanitarni” i da je “aktivistički pamflet”. Slijedi snimak pitanja publike sa pres konferencije. Od stotine prisutnih prikazano nam je samo pitanje koje Andjelini postavlja “neko iz publike, valjda strankinja isto” a koja je pita o tome da li se broj od pedeset hiljada silovanih žena odnosi na sve žene u BiH, zašto nisu prikazani i vojnici druge strane te ko je pomagao u pisanju scenarija. Nažalost RTRS-a, nisu postojali pogodni sinonimi da se Andjelinin odgovor zabašuri i prikaže puno drukčijim od onog što je ona rekla i što stalno ponavlja: broj se odnosi na sve žene žrtve silovanja u BiH, film je o svim žrtvama u BiH...

Potom slijedi odgovor Rade Šerbedžije, koji kao u nekom vicu o plavušama, kaže (viciziram) : “ Pa đes' vid'la u srpskom logoru obilježja druge vojske?”.

Na kraju, BAM! Anonimna, revoltirana “strankinja” iz publike koja se jedina Anđelinu usudila izviždati (vjerujemo u to iako nismo vidjeli) radi za RTRS!!! Ona ponavlja subliminalnu (ma ajde) poruku da je Andjelina prostitutka i da je svi mogu imati al' eto oni, iz RTRS neće, budući da se radi o lošoj robi. Ja sam prešla šezdesetu i u ovakvim situacijama padaju mi na pamet samo dobre stare izreke i poslovice, kovane vijekovima i bremenite istinom: KO O ČEMU KURVA O POŠTENJU!

Izvinjenje

Kada sam revoltirana i razočarana napravila event na fejsbuku za premijeru Andjelininog film u RS nisam ni sanjati mogla kakvu će prašinu to podići. Probudila sam se s trocifrenim zahtjevima za prijateljstvo, hiljadom poruka podrške i prijetnji te obavještenjima koja od tog dana više i ne čitam. Da li sam se uplašila? Jesam. Da li mislim da sam napravila glupost? Ne. Moj cilj da se javnosti pošalje poruka da nećemo svi, pa makar nas bilo “na prste jedne ruke”, podlijegati propagandi je ispunjen. Pokrenute su diskusije, javile su se osobe koje su htjele pokrenuti istu inicijativu. Preko svojih saradnica se javila čak i Andjelina i ponudila dozvolu za prikazivanje filma kako sama ne bih imala problema sa zakonom. I još prije premijere sam zamoljena da kopiju filma zasad ne dijelim drugima. Skrenuta mi je pažnja na to da je jedna stvar “skinuti” film koji je neko drugi postavio a sasvim druga “postaviti” isti i staviti na raspolaganje drugima, u zakonskom smislu. Budući da sama nemam kapacitete da bilo šta skidam ili postavljam djelovala sam preko prijatelja i prijateljica koje ipak dalje nisam htjela zavlačiti u zakonske zavrzlame i tjerati ih da se žrtvuju u moje ili bilo koje ime. Zašto kad ima i drugih načina. Ovo je dakle odgovor svima onima, nestrpljivim, znatiželjnim i slobodnim građanima i građankama koji/e su film htjeli/e pogledati ali nisu bili blizu Prijedoru juče.

One razočarane jer ih na kraju nisam “pustila” na premijeru takođe molim da mi oproste. Kad sam postavila event, ponavljam, nisam očekivala toliko medijskog praćenja. Na kraju, iz straha, film sam juče i danas pogledala samo sa provjerenim i najprovjerenijim osobama. Oni sami radije su ostajali anonimni te stoga nismo dopustili ni pristup novinarima. Jednima od njih poput Al Jazeere, ORF-a, i NoveTV se izvinjavam i obećavam da će, ako se ja budem pitala, biti pozvani na kućne premijere u Banjoj Luci i drugim gradovima u RS. Dnevnom Avazu se ne izvinjavam. Njih nikad ne bih pustila u svoju kuću, oni su “isto sranje drugo pakovanje” (opet ja i moje penzionerske fore). Ne može se dragi moji i drage moje jedan dan biti homofobni đubretarski list a sutra fol štititi građanske slobode al' “kod komšije”. Jesmo sad svi zaboravili Sarajevo Queer Festival i torturu kroz koju je, između ostalog zahvaljujući i vama, prošlo udruženje Q i svi posjetioci i posjetiteljke festivala? Sad su RS i Dodik veliki cenzori a vi kolijevka demokratije i ljudskih sloboda? Jah, u limburgu.

FTV-u se isto tako ne izvinjavam što ne odgovorih na pitanja za intervju za jučerašnji federalni dnevnik. Manje ste homofobični ali ste nažalost ista propagandna mašina poput RTRS-a te vas stoga s podjednakom žestinom prezirem.

Posebno izvinjenje neustrašivim studentima i studentkinjama Filozofskog fakulteta u BL (ne svima, “na prste”) koji/e su se prvi/e javili/e da dođu na premijeru i koji/e su i u drugim prilikama u stanju potegnuti u Prijedor i dati nam podršku. Oni su so ovoj zemlji. Pozivam ih međutim da i u Banjoj Luci organizuju premijeru. Niko u ovoj zemlji ne može i neće biti slobodan dok je inteligencija u okovima.

Andjelini

Ako su istinite priče o tome koliko si uložila i koliko zaradila od ovog filma onda te mogu slobodno zamoliti da isti što prije staviš online, na raspolaganje svima i potpuno besplatno, do uloženog novca ionako onda nikad nećeš doći. Imaš muža s najboljom guzom na svijetu, predivnu djecu, super karijeru, brdo para, izgledaš k'o bomba...što se mene tiče jedino što ti fali jest upravo ovaj natčovječanski potez.

Premijera

Prvo prikazivanje filma “U zemlji krvi i meda” u BiH prošlo je u savršenom redu. Pojedinačne utiske možete pročitati dalje dole. Što se mene tiče film je sigurno puno bolji nego što je “prikazan” u našim medijima. Još jednom se potvrdila moja stara teza da je naš najveći problem taj što nemamo mjeru. To je i najveći problem kod spinovanja i tu se javljaju početničke greške. Jedno od zlatnih pravila spinovanja kaže: nemoj pretjerati! Kad s toliko žara i s tolikom upornošću pljujete po nekom filmu i osporavate mu sve onda se igrate s očekivanjima prosječnog gledaoca odnosno prosječne gledateljke, i ne samo. Kad jednom do njih dopre inkriminirani materijal ( u ovom slučaju film A.Džoli) i kad isti ne ispuni njihova očekivanja (ona koja ste im vi nametnuli) te kad shvate koliko je manje maligna poruka koju im šalje šta će se desiti? Poljuljaće im se vjera u istinitost vaših poruka. Još kad Džolijeva pusti film online...

Svoje utiske u film detaljno ću iznijeti u zasebnom tekstu. Ukratko mogu reći da je puno manje loš od onog što sam očekivala. Tu je opet krivica medija koji su, htjela ja to ili ne, uticali i na mene i spustili vjerovatno moja očekivanja do razine s koje se moglo ići samo ka gore. “Strašne scene” nisu ništa manje strašne od onih u “Lepa sela lepo gore” na primjer. Film je “antisrpski” koliko i “Turneja”, “Parada” i “Život je čudo”. U mnogim je aspektima je šablonski a meni lično zasmetalo je što se po ko zna koji put žrtva bavi umjetnošću i kulturno je vazdignutija od zlikovca koji je uz to i prilično neprivlačna pojava. No kako rekoh, o tome više detalja poslije. Sad ću vam prenijeti, nešto po sjećanju nešto po zabilješkama ,različite utiske ostalih gostiju i gošći:

Goran Ć. 31 godina

Ne znam stvarno oko čega se digla ovolika halabuka. Film je žvaka i ako je već antisrpski sigurno neće dati nikakvog efekta budući da ga niko neće shvatiti ozbiljno. Drago mi je da sam ga pogledao.

Zoran Z. 25 godina

Meni je film pretužan. Još tužnija mi je situacija u kojoj mi i nakon 20 godina ne možemo jedni drugima oprostiti, otvoreno pričati o pojedinim stvarima i gdje smo nažalost i dalje tema holivudskim početnicima.

Branko Z. 27 godina

Ajme jest film antisrpski. Kad ga vide Obama i svijet ima da hitno narede bombardovanje cijelog Balkana. (smijeh)

Adis Ć. 32 godine

Ja u potpunosti razumijem zašto se film vidi kao antisrpski. Naravno kao neko ko živi u RS želim imati pravo da ga svejedno pogledam. Isti zločini su se dešavali i na drugoj strani i da se u filmu radi o bošnjačkim zločinima situacija bi bila još gora kad je cenzura u BiH u pitanju. Mi Bošnjaci imamo ekskluzivu na status žrtve i svako diranje u isti se smatra najgorim prestupom.

Mirjana B. 17 godina

Film je tužan a ja imam pravo da gledam šta hoću u svojoj kući.

Igor S. 31 godina

Bolji je nego što sam očekivao no i dalje mislim da je film više antikvalitetan nego antisrpski. U isto vrijeme, žalim slučaj, mislim da je film bolji od mnogih domaćih ostvarenja koja smo svejedno imali priliku gledati u našim kinima.



Ishak B.Š. 44 godine

Jako dobar film i drago mi je što sam ga imao priliku gledati. Nadam se da će ubuduće neko zaista simiti film u kom postoje samo žrtva i zločinac i gdje se nećemo moći pozivati ni na čiju drugu stranu. Mislim da je to moguće.

Vladimir B. 25 godina

Film je najobičnije smeće i ovoj glupači od Anđeline poručujem da mi pošalje 13 miliona da joj ja snimim pravi nepristrasni film o ratu u BiH. Zvao bi se “ U zemlji kurvi i međeda”, bio bi hard core pornić, dvosatne orgije u kojima se Srbi, Bošnjaci i Hrvati jebu do iznemoglosti.

Sladja N. 30 godina

Andjelina napravila tužan film, naši mediji pretužan a meni sve i dalje komedija.

U nastavku dana smo pod utiskom nikotina, alkohola, dobrog raspoloženja i blage paranoje ( malo prije premijere dobila sam informaciju da se “planira moje hahahahahaha hapšenje) razrađivali Vladin scenario za “U zemlji kurvi i međeda” koji ćemo, čim Anđelina napusti naš medijski prostor, dati na čitanje i otkup bogme.

Preuzeto sa bloga Primabloggerina

Komentari (1)

Napišite komentar

Ime

Email

Komentar

smanji | povečaj

Pročitao-la sam i slazem se sa uslovima koristenja.

Dodaj komentar