14.juni 1992. je dan koji je ostao zapamćen po zločinu koji je počinjen u Menkovićima, Kenjarima, Jaskićima i Sivcima, Huskićima, Kilićima...
Danas je 14.06.2016. 24 godine, a sjećanje na taj datum je jako jer tog dana je izvršeno etničko čišćenje od Trnopoljske pruge do magistralnog puta Prijedor - Bana Luka u širini od ceste Trnopolje - Kozarac pa tamo do Vrioske. Tog dana i u narednih dva mjeseca je ubijeno preko 60 ljudi a naj više su stradali Jaskići, Menkovći, Kenjari, Kilići, Sivci, Huskići, Bahonjići... i mnogi tog dana su u Sivcima pobijeni a ostali otjerani u logor Keraterm. Tad je u Sivcima bila sva kozarčka raja koja nije u prvim danima zarobljena. Odlučih da odem u Sivce, Menkoviće i Jaskiće, Huskiće da razgovaram sa rajom i da pitam jesu li zaboravili 1992. 14. juni. Želja mi je da podsjetim i da se nezaboravi ovaj dan i narod koji je ubijen tih dana.
Stariji se dobro sjećaju tog dana i svake osobe koja je ubijena. Još im odzvanjaju uzvici vojnika, govori gdje je ovaj ili onaj, gdje ti je puška, otac, brat, sin...! ili psovke koje su izgovarane, zatim uzvici Ustaše ili Balije i tako dalje.
Mehmed i Emina Sivac, dok smo živi borit ćemo se da ubice završe u zatvoru
Teško mi je proći, a da ne svratim kod Mehmeda i Emine Sivac, dvoje izuzetno hrabrih i jakih ljudi. Već na ulazu pred kuću prepoznaju me i predpostavljaju šta je razlog mom dolasku. Znaju oni da ja svake godine u ovo doba dođem kod njih. Oči suzne, glas pun gorčine, pokušaj da se osmjehnu i vidim da ih je jako zabolio. Ovom bračnom paru su ubijena dva sina Sead u Suvad. Oni su samostalno, ne čekajući da to uradi tužilaštvo, tražili ubice svoje djece. Za sina Suada i Sulejmana Garibovića osuđeni su Berić i Nišević. Razočarano mi reće da još ni jedan nije u zatvoru, pored toga što su presude već odavno pravosnažne. Jedan od osuženih je, navodno, u Srbiji, a drugi, kako su mu rekli u sudu u Prijedoru, je u sokocu ili negdje slično na psihijatriji. Pita se kako je na psihijatriji kad je ovdje kod kuće, narod ga vidi. "Dok sam živ ja ću se boriti da pravda stigne ove zločince" kaže Mehmed
Za Seada je osuđen Milovan Tadić zvani Brk.
Fehim Sivac pokazuje mjesto gdje su ga htjeli zaklati
"Taj dan ne mogu zaboraviti odmah ispred materine kuće, na putu udarili su me kundakom po licu, izbili mi dva zuba, na brzinu skinuli sat sa ruke i dotjerali ovdje pred mejtaf. Natjerali su me da kleknem i vojnik me pritisnuo čizmom. Vadi nož da me zakolje, bio sam spreman da umrem i mislio samo da djeca ne vide, drugi viče nemoj ga klati daj da ispraznim šanžer na njega. Zatim mi je naredio da trčim prema autobusima. Kad sam ustao da bi potrčao udario me u zadnjicu da sam ponovo pao na stomak, brzo ustao i nastavio trčati. Nisu pucali ali ja, od straha, nisam se zaustavio kod autobusa već su me drugi dočekali malo dalje iza autobusa.
Od krvi na licu i očima nisam dobro vidio drugi su me vratili. Tu mi je Eniza Sivca žena polila da se umijem i kad sam se umio progledao sam. Tad su nas potrpali u autobuse i odvezli u Keraterm" sjeća se, za Kozarac.eu, Fehim Ičić iz Sivaca.
"Imala sam 9 godina, a sve ga se jako dobro sjećam. Taj dan je odveden moj otac i poslije je ubijen na Koričanskim stijenama. Ovdje ispred kuće oborili su ga na zemlju, čiszmom pritisli glavu i vikali da ne mrda. To je zadnja slika koju pamtim od mog oca. Poslije su došli po nas, mi smo htjeli da ponesemo hrane, a oni su uprli oružje u mamu i naredili da sve baci. Kad su nas poveli vidjeli smo da su u Bajrinu kuću ušli, a on je bio bolestan. Čuli smo Bajru da je kriknuo, taj krik još uvijek čujem i onda su zapucali u kući. Znali smo da je Bajro ubijen. Kad je jedna žena rekla vojniku "nemoj sine" oni su se derali i vikali "Šta sad smo vam sinovi? Ne mi smo za vas četnici, sad ćemo vas pobiti". Vjeruj mi evo dok ovo pričam dobivam neke grčeve u stomaku" Priča kćerka (želi da ostane anonimna iz sigurnosnih razloga) čiji je otac ubijen na Koričanskim stijenama.
Sjećanje na taj dan je opisala i Alma Alić Karabašić
Piše: Alma Alić Karabašoć
Tog dana 14. junskog, te devedeset i druge,kiša je padala,vrijeme ručka(ko je imao), došli su u zaseok Balići, gdje smo bili izbjegli, ta četnička vojska, istjerala nas u roku pet minuta.Napuštaj sve i kreći.Kuda i gdjje nezna se.Ostao je šporet nalozen, i pita zeljanica u rerni.Kiša je padala, a mi u koloni sa par stvarčica u ruci, pred puškom i put Trnopolja.Dolazeći kod logora Trnopolje, dočekali su nas četnici ispred 'stočnog voza' i jedan poseban četnik koji je nosioo hodzinu ahmediju na glavi.Tog dana smo posljednji put i neznajući da će biti posljednji, ostavili rodni kraj, mahalu, očeve, majke ,dide, amidze, sestre , braću, familiju, prijatelje i komšije.Ostavili ono djetinjstvo i jedan život, onaj život..Prvi puta kroćih u 'stočni voz", vagon pun natovaren mojih komšija.Da put bez povratka, put ka Doboju(nismo znali,dok nismo stigli),put u nepoznato, živ il' mrtav.Preživjeli smo konvoj etničkog čišćenja,preživjeli most na rjeci Bosni.Preživjeli dječije strahove, patnje, neimastinu, glad ...preživjeli..Jedan od onih urezanih sjećanja tog dana i noći, bio je i onaj "ajvar" iz 'mohunine trgovine', mama i strine su ga uzele u obilasku zadnjeg puta, odlazeći tražiti ostatke hrane. Taj ajvar i par kriški kruha, spasio nam je život.
Pa i ona "rangica, "nakupljene kišnice" ispružene ruke kroz prozor voza. A bilo je toga još, drugom prilikom..
Samo su dio tog 14 junskog dana, te devdeset i druge..
Na kraju ponavljam imena raje koji su tih dana 1992. ubijeni na ovom djelu Kozarca. Spisak ponavljam jer sam primjetio da su mnogi mještani zaboravili imena ubijenih, a mladi nisu ni znali. Ako sam ispustio neko ime molim čitaoce da mi pišu.
Salko Jaskic
Ismet Jaskić
Jaskić Abaz i sin Nijaz,
Elkazović Osme,
Jaskic (Meho) Abaz 1942-
--Jaskic (Abaz) Nijaz 1963-
--Jaskic (Huse) Salko 1956--
--Jaskic (Huse) Ismet 1961-
---Jaskic (Salih) Mirsad 1953-
---Jaskic (Ibro) Mustafa 1930-
---Jaskic (Zijad) Nihad--
--Jaskić Hakija
--Jaskic (Alija) Rahim 1970-
---Javor (Ale) Alija 1952---
Kenjar (Bejdo) Hasan 1919.
--Kenjar (Husejn) Huse 1935-
-- Kenjar (Huse) Husnia 1973-
--Kenjar (Omera) Ismet 1953-
--Kenjar (Mehmeda) Mehemed 1966-
--Kenjar (Husejna) Mehmed 1940-
--Kenjar (Osman) Mirsad 1962.-
-Kenjar ( Teofik) Mehmed 1981-
Pored ove kućice ubijen je Jakupović Zilhad - Dile
-- Kenjar (Mahmut) Munib 1944-
--Kenjar (Muje) Ramo1956--
-Kenjar (Serif) Senad 1965-
--Kenjar (Huse) Serif 1935...
Kilic (Mustafa) Hasan 1949-
--Kilic (Hazim) Hamdija 1973-
--Kilic (Hasan) Hazim 1937-
--Kilic (Himija) Himzo 1965-
--Kilic (Husejna) Mirsad 1972-
--Kilic (Saliha) Mustafa 1969-
--Kilic (Ahmeta) Nihad 1961-
Menkovic (Sulejmana) Jasim 1938-
--Menkovic (Jasima) Selim 1957-
--Menkovic (Jasima) Vahid 1965-
--Menkovic (Jasima) Ilijaz 1969.
Nureski (Alije) Iso 1922.-
-Nureski (Iso) Nihad 1968-
---Nureski (Iso) Mirsad 1970--
Jakupovic (Osme) Zilhad 1963-
-Jakupovic (Huse) Samed 1973
Elkasovic (Saliha) Redzep 1946-
-Elkasovic (Mehmed) salih 1971-
- Elkasovic (Zijada) Nijaz 1954-
-Elkazovic (Zijada) Ilijaz 1961-
- Elkasovic (ZIJADA) Sakib 1968-
-Elkasovic (Hamdije) Midhad 1972-
- Elkasovic(Osmana) Osme 1963-
-Elkazovic (Teofika) Emir 1967-
-Elkazovic (Refika) Ismet 1963-
-Elkazovic (Mehmed) Salih 1971
colic (Mehmeda) Fadil 1942..
Colic (Rame) Dervis 1955-
--Zenkic (Omera) Arif 1934-
-Jakupović Adem-
-Foric Kasima Alija-
- Foric Teofika Smail-
-Zijad Jakupovic-
-Besic (Šerifa) Munib
Huskić Šerif
Huskić Emina,
Huskić Enver
Huskić Edhem
Huskić Šuhra
Bašić Muhamed
Bašić Šefika
Kilić Hazim,
Kilić Hamdija,
Elkaz Salko,
Bahonjić Munib,
Bahonjić Ramo,
Bahonjić Emir,
Kenjar Mehmed i njegov sin Mehemed
Kenjar Huse i njegov sin Husnija,
Kenjar Ramo,
Kenjar Mirsad.
GRIJEH JE ŠUTITI, RADI NJIH
Napominjem, za ove zločine još niko nije odgovarao.
Još ovo: Opraštanje ne mijenja prošlost, ali obogaćuje budućnost.
Nijaz-Caja Huremović
