"Živi svoj život tako da strah od smrti nikad ne uđe u tvoje srce.

Ne opterećuj nikoga zbog njegove vjere, poštuj tuđa mišljenja, i traži da oni poštuju tvoje.

Voli svoj život, usavršavaj ga i uljepšavaj sve oko sebe.

Nastoj živjeti dugo i u službi svog naroda.

Budi u svakom trenu spreman za dan kada ćeš prijeći preko na drugu stranu.

Uvijek pozdravi prijatelja kad ga sretneš ili prolaziš pored njega,

čak i pored stranca na osamljenom mjestu.

Poštuj sve ljude i ne klanjaj se nikome osim Allahu.

Kad se ujutro probudiš, zahvali se za hranu i radost življenja.

Ako tome ne vidiš razloga, greška je jedino u tebi".

Dragi posjetioci stranice!

Kako ste mogli i sami primjetiti,već par dana vam se nisam javljao jer se nalazim na zasluženom odmoru u prekrasnom banjskom lječilištu u Fojnici.Kanim ostati ovdje sve do 14.12. ako izdržim do tada..Međutim, ovim svojim javljanjem vas sviju želim iskreno poselamiti i pozdraviti i podjeliti svoje viđenje ovog prekrasnog bosanskog bisera.

Nekoliko aforizama...

Ostajte ovdje! Mada trenutno ne mogu da vam navedem ni jedan razlog za to.

Onima koji nam kroje kape svejedno je kolike su nam glave

Najteže je smjestiti duboku misao u plitku pamet.

Čudi me kako već odavno nismo obećana zemlja, jer nam stalno nešto obećavaju.

Čak i bijeli ljiljan baca crnu sjenku.

Ako želiš da upoznaš sebe, pitaj druge.

Ako je neko umoran da ti da osmjeh, daj ti njemu svoj.

Voda sve nosi, samo sramotu ne može.

Bolje je biti slijep očima nego umom.

U  povodu nastupajućeg Kurban bajrama svim vjernicima islamske vjeroispovjesti o širom dunjaluka iskreno čestitam mubarek dane sa željom da ih provedu u miru zajedno sa svojim najbližima, prijateljima i komšijama.
Neka vam Bajram protekne u zdravlju i rahatluku te učvrsti vjeru i nadu u bolju budućnost i napredak za dobrobit svakog čovjeka.

Priča o njima....

Ovo je priča o svim njihovim pobjedama i porazima, priča o junaštvu, hrabrosti, možda i o ludosti, priča o čežnji za slobodom, o ropstvu, vrhuncu i glibu,... priča o zaboravu i pokušaju da se nešto otrgne od zaborava...

Ovo je priča iz prošlosti, napisana u ime budućnosti.

Priča kojoj je između prošlosti i ove budućnosti zub zaborava izmjenio sadržaj, potrgao neke stranice, a krv kojom su pisane isprala kiša zaborava...

Većina onih čijom su krvlju pisane te stranice leže razasuti po mezarjima širom ove napaćene Bosne kao nijemi svjedoci i opomena budućim generacijama.

Svim mojim suborcima iz Sedamnaeste Viteške krajiške brigade….

Allahu dragi kako vrijeme leti. Koliko je samo vremene proteklo od onog prohladnog jutra 25. Novembra 1992.godine kad je pred borce Prve krajiške i Sedme krajiške, na zaleđenoj pisti travničke kasarne, pred postrojene vojnike stao Fikret Čuskić i ne sluteći da će te dvije brigade od tog dana ujedinjene, ispisati najsvjetlije stranice historije ove naše napaćene Bosne i Hercegovine. Tog jutra su se ujedinile Prva i Sedma, brigade koje su formirane jedna u Zagrebu, jedna u Rijeci, od ljudi koji su ne čekajući ni jednog trena , svoju sigurnu egzistenciju po zapadno evropskim zemljama, zamjenili za bosansku ratnu zbilju. Tog jutra su već prekaljeni borci sa jajačkog i goraždanskog ratišta spojeni u jedno, i već tada su sačinjavali respektabilnu vojnu silu. Filmskom brzinom su se smjenjivala ratišta na kojima su neustrašivi borci 17. Krajiške brigade, žiteljima mjesta u koja su dolazili ,ulijevali sigurnost i podizali borbeni moral do neslućenih granica. Kalili su se naši borci na ratištima u okolici Visokog skoro tri mjeseca, imali svakodnevne borbe sa četnicima pokušavajući deblokirati Sarajevo.

03.07.2009.
Zapis o Bosni...

"... A u zemlji kao sto je sadašnja Bosna, onaj koji ne umije ili, što je jos više i teže, onaj koji svjesno neće da mrzi, uvijek je pomalo tuđin i izrod, a često mučenik. To važi i za vas, rođene Bosance, a pogotovu za čovjeka došljaka. - I tako sam ja jedne od tih jesenjih noći, slušajući čudna dozivanja tih raznovrsnih i raznoglasnih sarajevskih tornjeva, zaključio da ne mogu ostati u svojoj domovini Bosni, da ne treba u njoj da ostanem. Izgleda da u životu ima prilika kad važi drevno latinsko pravilo: Non est salus nisi in fuga (Samo je u bježanju spas). I molim te da mi vjeruješ samo toliko: da ne bježim od svoje čovječanske dužnosti, nego zato da bih mogao da je potpuno i nesmetano izvršim."
Ivo Andrić.

(Dio iz "Bosna je zemlja mržnje", iz njegovog "Pisma iz 1920. godine")

Nekoliko aforizama...

Na svijetu još uvijek postoje dobri,pošteni i pametni ljudi, ali ja nikako da ih sretnem, jer živim u Kozarcu.

Onolika Kina je imala četvoročlanu bandu, a Bosna samo tročlano predsjedništvo.

Narod je sit svega, jer je shvatio da je na izborima pojeo govno.

Bosna je zemlja tri sretna ravnopravna naroda. Vidiš da živimo u bajci...

U nas je i ministar pravde nevin dok ga ne uhvate...

Voćarstvo se u Bosni naglo razvija. Tek što smo obrali bostan našli smo se u neobranom grožđu.

Premijer je izjavio; "Zahtjevi demobilisanih boraca su nerealni, žele da jedu cijeli mjesec".

Vlada je nabavila skupa vozila za odvoz smeća iz Skupštine, zato više ne vidimo nijednog ministra po autobusima.

Al kaida je čedo zapada, ili po srpski: Čedo je Al kaida zapada.