Adnan Huremovic (2000)
Drugova nisam imao
oci nicije nisam ljubio
sve sto sam imao
kucu i svoju zemlju
Ali tog dana
dusmani dodjose
tugu donesose
uzese mi i to
Sad setam po tudjoj zemlji
Sad sanjam svoju kucu
nosim u srcu ime
Ime svog KOZARCA
Vratit cu se ja
u svoj rodni kraj
Prosetat cu opet
Onim najljepsim sokakom
Ljubuit svoju zemlju
bit cu sretan ja
Sta ucini dusman
to necu zaboravit ja
Nismo stigli pobjeći prije čišćenja.
Za mlade da pojasnim šta je to čišćenje. To je kad vojska traži žive i koga nađu ubija, a ponekog su odvodili u logore.
Iz trapa smo slušali kad vojnici govore "Da mi ga je vidjeti živa, nož će mi zarđati".
Mi smo u skloništu (trapu) pokušavali ostati tihi u strahu da nas ne pronađu. Moj otac Bejdo i Asimov otac Vahid su bolovali astmu. U trapu koji je bio negdje 1,5 x 2,5m a visine nekih 90cm, a nas 13. Bilo je jako zagušljivo i kad se sjetim da smo i nuždu vršili tu, pitam se kako su njih dvojica uspjevali kašalj zabušavati. Ovo pišem i plačem...
Nijaz Huremović
