August je iza nas.Familija,prijatelji i komsije koji zive vani,bili su kod nas na odmoru,vratili su se u zemlje u kojima sad zive a mi smo ostali da zivim svoj zivot, u ovim nasim nama dragim krajevima.Posto su guzve smanjile nama je preostalo da pozurimo sa sakupljanjem plodova koje nam je ova nasa lijepa zemlja dala.Kalendarska jesen je jos daleko ali jesenji radovi se odvijaju punom parom.

Cetvrtak.Kao i svakog cetvrtka odem u Kozarac gdje kao i obicno sretnem prijatelje,poznanike,a ponekad upoznam neko novo lice.Ramazan je neidem nigdje ni na kafu vec onako na ulici s nogu popricamo,a i saznamo ako ima nesto novo u okruzenju.

Ovog cetvrtka cu da pisem malo o nasim komsijama koji su jako marljivi i vrijedni a mi ih slabo primjecujemo,a trebalo bi da znamo kako vrijednih komsija imamo.

Cetvrtak, kao i svaki cetvrtak narod iz okolnih sela i zaseoka dosao da plati struju i ostale obaveze koje moraju.Naravno svrati se i na pijacu da se kupi ponesto. Kao i obicno svakog cetvrta na istom mjetu

Danas mi narod onako,sve nesto ubrzano sve neka zurba ali ipak veseli i raspolozeni.Fin je ovaj nas narod svi su onako merhametli sto me veseli i nadam se da neki slijedeci put necu pisati nesto obratno.

Danas nesto malo manje raje na cetvrtku u poredjenju sa proslim,ali ipk bilo je dosta.Lijepo vrijeme a ne tako vruce izmamilo je mnoge da dodju na cetvrtak kako mi to obicno kazemo.

Cetvrtak je pazarni dan u Kozarcu i obicno mnogi kozarcani dolaze u kupovinu a naravno i da placaju svoje obaveze.Mnogi dodju tek onako nebi li nekog sreli od poznatih a narocito u ova doba godine kada su pristigli nasi iz vana.