Izdvajamo

Večeras su maturanti O.Š.Kozarac imali  "Matursko veče". Bila je ovo noć za pamćenje, omladina raspoložena, svečana odjeća je davala posebnu ćar ovoj večeri. Kako je lijepo vidjeti ovu mladost, a ja bih jos rekao,ovo je buducnost Kozarca.

Nastavnici su isto tako bili veoma raspoloženi. Pričaju o uspjesima ovih đaka i ponosni su na njih. Kako mi rekoše, ovo je i njihov uspjeh. Čestitke nastavnicima, roditeljima i učenicima.



Roditelji posebno sretni, a već i zabrinuti šta će im dijeca dalje upisati. Svi su radi što bolju školu kako rekoše, bolja škola bolji život a za roditelje manja briga. Dok smo čekali vrijeme za formiranje kolone, koristili smo to za fotografisanje sa roditeljima, familijom, prijateljima...




Da maturanti nisu bili sami pokazuje i ove fotografija. Bilo je puno raje koji su došli da čestitaju mladima i da im požele uspjeh u daljem školovanju.

Nakon što su se svi sakupili i fotografisali ispred škole maturanti su u parovima krenuli uz čarsiju. Raja ih je propratila sa oduševljenjem.

Ja sam odlučio da sve maturante fotografišem, nadam se da sam uspio i da nisam nekog izostavio.


Nadam se da ova fotka dovoljno pokazuje koliko nas je proslavljalo maturu. Često puta u razgovorima, kažemo kako nas je malo u Kozarcu ali ova fotka pokazuje suprotno, ma  ima nas a bit ce nas sa ovom omladinom još više.

Nijaz-Caja Huremović

Nismo stigli pobjeći prije čišćenja.

Za mlade da pojasnim šta je to čišćenje. To je kad vojska traži žive i koga nađu ubija, a ponekog su odvodili u logore.

Iz trapa smo slušali kad vojnici govore "Da mi ga je vidjeti živa, nož će mi zarđati".

Mi smo u skloništu (trapu) pokušavali ostati tihi u strahu da nas ne pronađu. Moj otac Bejdo i Asimov otac Vahid su bolovali astmu. U trapu koji je bio negdje 1,5 x 2,5m a visine nekih 90cm, a nas 13. Bilo je jako zagušljivo i kad se sjetim da smo i nuždu vršili tu, pitam se kako su njih dvojica uspjevali kašalj zabušavati. Ovo pišem i plačem...

Nijaz Huremović