Izdvajamo

 

Današnji dan, 14. juni, nas vraća tacno 23 godine unazad.

Subota 14.06 1992. je dan koji je ostao zapamćen u Menkovićima, Kenjarima, Jaskićima i Sivcima, Huskićima, Kilićima...

Pošto je danas 14.06.2014. 23 godine, a sjećanje na taj datum  je jako jer tog  dana je izvršeno etničko čišćenje od Trnopoljske pruge do magistralnog puta Prijedor -  Bana Luka u širini od ceste Trnopolje - Kozarac pa tamo do Vrioske i tog dana je ubijeno preko 60 ljudi a naj više su stradali Jaskići, Menkovći, Kenjari, Kilići, Sivci, Huskići, Bahonjići... i mnogi tog dana su u Sivcima pobijeni a  ostali otjerani u logor Keraterm.

Tad je u Sivcima bila sva kozarčka raja koja nije u prvim danima zarobljena.  Odlučih da odem u Sivce, Menkoviće i Jaskiće, Huskiće da razgovaram sa rajom i da pitam jesu li zaboravili 1992. 14. juni. Želja mi je da podsjetim i da se nezaboravi ovaj dan i narod koji je ubijen tog dana.
Stariji se dobro sjećaju tog dana i svake osobe koja je ubijena. Još im odzvanjaju uzvici vojnika, govori gdje je ovaj ili onaj, gdje ti je puška, otac, brat, sin...! ili psovke koje su izgovarane, zatim uzvici Ustaše ili Balije i tako dalje.



Ove godine krećem u Sivce i prvo zaustavljanje kod Hadže Sivca. On se sjeća kako je taj dan išao brati jagode i kako su ga svratili u grupu koja je bila pred jednom kućom. Kaže tu su ih sabirali, poslije premjestili malo dalje gdje su dočekali 5 autobusa, potrpani i odvezeni u logor Keraterm.



Sljedeće zaustavljanje je kod Mehmeda i Emine Sivac, dvoje izuzetno hrabrih i jakih ljudi. Već na ulazu pred kuću prepoznaju me i predpostavljaju šta je razlog mom dolasku. Oči suzne, glas pun gorčine, pokušaj da se osmjehnu i vidim  da ih je jako zabolio. Ovom bračnom paru su ubijena dva sina  Sead u Suad. Oni su samostalno, ne čekajući da to uradi tužilaštvo, tražili ubice svoje djece. Za sina Suada i Sulejmana  Garibovića osuđeni su Berić i Nišević. Razočarano mi reće da je čuo, ali nije siguran, da ova dvijca još nisu otišli na odsluženje zatvorske kazne.
Za Seada je osuđen Milovan Tadić zvani Brk. Mehmed mi reče da je Brk bio vozač i desna ruka Meakiću.

Zatim mi reče da je Seada tri puta iskopavao i ukopavao. Nađen je u masovnoj grobnici Kevljani, prebačen u Palanku. Poslije su ga ukopali u Šehidske mezarluke Bišćani pod NN (neponat). Zatim 2000. godine su ga izvadili i prebacili u Šejkovaću. U Šehidsko mezarje Kamičani je ukopan 2006., 80% tjela je bilo. Iste godine je identifikovan dio grudnog koša i opet iskopavan i ukopavan.
Opraštam se od ove divne raje, a oni me pozivaju da češće navratim kod njih.



Rekoše mi da je kod kuće Muniba Sivca, tog 14.juna, ubijen Zilhad Jakupović u to vrijeme poznat sa nadimkom Dilja. Munib nije bio kod kuće, a žena mi je rekla da je Dilja ovdje kraj ovog Hambara ubijen. Naglašava da je i Munib izgubio dva sina.



Zujeći kroz Sivce i tražeći sagovornike zaustavljam se kod Hakije Ičića. On mi priča kako su ih tukli dok su čekali autobuse, u grupi kod Mejtafa. Tukli su njega i brata Fehima,  Hakija još osjeća posljedice od te tuče.



U nastavku nađoh Ferida Sivca, a on mi pokazuje i priča kako je našao 4 ubijene osobe. Iste je zakopao kod mejtafa. Zaboravio je imena ili se u ovom trenutku nemože sjetiti imena. Zatim priča kako je, skupa sa Alijinim sinom, zakopao Aliju Javora. Poslije rata je familiji ubijenih pokazao gdje je zakopao ubijene ljude.



Hate Sivac, kad me vidjela znala je što sam došao i počela je da drhti, teško joj. Nagovorio sam je da mi u kameru ispriča taj dan, u par rečenica. Hatinu priču poslušati na videu



Prolazim kroz Mujkanoviće prema Jaskićima. Ovdje vidim spomen ploču, a podigli su je mještani i familija ubijenih iz ovog sokaka. Ahmet Mujkanović mi kratko ispriča da je ovo najmanje što su mogli da učine za svoje komšije i familiju.



Okrećem u Jaskiće kod Đemile Jaskić Nureski. Ova žena se smješka ali na licu se vidi bol i suza u očima se ne može sakriti. Onako promuklo mi se zahvaljuje što sam došao i nedam da se zaboravi ovaj dan i raja koja je tih dana ubijena. Đemila i njena sestra su u jednom danu izgubile 7 najdražih osoba. Đemila 3 sina i muža, a sestra 3 sina. Pristala je da mi kaže par rečenica u kameru, ali prvo je morala u kuću da se umije i smiri.



Dalje zaustavljam se kod Asima Huskića i njegove supruge Dragune. Poznata mi je priča o ubistvu porodice Huskić ali sam poželio da mi Asim malo više kaže. Dok sam rekao šta je razlog moje posjete, Asim je ušutio i nije mogao više da razgovara. Poslije se malo smirio i reče da ga to sve boli i da nije imao snage da se vrati na staro kućišće već je ovdje kupio kuću i ovdje živi, između Kanjara i Mujkanovića.
Asim mi reče da u to vrijeme nije bio tu ali je Draguna sa djecom bila.

Draguna mi reče da je u Huskićima ubijeno 5 Huskića i bračni par Hadžić.
Huskić Šerif, žena Emina i sin Enver
Huskić Edhem, žena Šuhra i njihovi prijatelji Muhamed i Šefika Hadžić
Nisam nikad bio u Huskićima, na moju molbu Draguna pristaje da mi pokaže mjesto gdje su oni živjeli i gdje je familija Huskić ubijena.



Kod Zlate Kilić, ponavljamo  priču od prošle godine
Njen muž Besim, poznatiji kao Hasan Kilic, je ubijen.

Zatim mi Zlate govori imana ubijenih iz njenog komšiluka.
Kilić Mustafa,
Kilić Hazim,
Kilić Hamdija,
Kilić Himzo,
Kilic Mirsad,
Elkaz Salko,
Bahonjić Munib,
Bahonjić Ramo,
Bahonjić Emir,
Kenjar Mehmed i njegov sin Mehemed
Kenjar Huse i njegov sin Husnija,
Kenjar Ramo,
Kenjar Mirsad.
Ostavljam Zlatu sa njenom unučad. Oni su sad jedini koji je uspiju nasmijati i malo oraspoložiti.



Svraćam kod Rebije Kilić, majke od Mustafe koji je na današnji dan ubijen. Ne može da prića, samo mi reče da  narednih 7 dana neće moći zaspati ali ipak zahvaljuje meni što podsjećam raju na ovaj dan. Na kraju mi reće da je i njen brat Fikret Turkanović ubijen.

Hakija, Subha i Draguna su dugo prepričavali događanja iz 1992. Za svaku fotku i osobu, koju sam fotografisao, mogao bih napisati poseban i dosta dug članak. Pitao sam se, jesmo li zaboravili juni 92., nismo zaboravili.

Na kraju uspjevam naći imena raje koji su tih dana 1992. ubijeni na ovom djelu Kozarca.

Salko Jaskic
Ismet Jaskić
Jaskić Abaz i sin Nijaz,
Elkazović Osme,
Jaskic (Meho) Abaz 1942-
--Jaskic (Abaz) Nijaz 1963-
--Jaskic (Huse) Salko 1956--
--Jaskic (Huse) Ismet 1961-
---Jaskic (Salih) Mirsad 1953-

---Jaskic (Ibro) Mustafa 1930-

---Jaskic (Zijad) Nihad--

Jaskić Hakija
--Jaskic (Alija) Rahim 1970-
---Javor (Ale) Alija 1952---

Kenjar (Bejdo) Hasan 1919.
--Kenjar (Husejn) Huse 1935-
-- Kenjar (Huse) Husnia 1973-
--Kenjar (Omera) Ismet 1953-
--Kenjar (Mehmeda) Mehemed 1966-
--Kenjar (Husejna) Mehmed 1940-
--Kenjar (Osman) Mirsad 1962.-
-Kenjar ( Teofik) Mehmed 1981-
-- Kenjar (Mahmut) Munib 1944-
--Kenjar (Muje) Ramo1956--
-Kenjar (Serif) Senad 1965-
--Kenjar (Huse) Serif 1935...
Kilic (Mustafa) Hasan 1949-
--Kilic (Hazim) Hamdija 1973-
--Kilic (Hasan) Hazim 1937-
--Kilic (Himija) Himzo 1965-
--Kilic (Husejna) Mirsad 1972-
--Kilic (Saliha) Mustafa 1969-
--Kilic (Ahmeta) Nihad 1961-
Menkovic (Sulejmana) Jasim 1938-
--Menkovic (Jasima) Selim 1957-
--Menkovic (Jasima) Vahid 1965-
--Menkovic (Jasima) Ilijaz 1969.
Nureski (Alije) Iso 1922.-
-Nureski (Iso) Nihad 1968-
---Nureski (Iso) Mirsad 1970--
Jakupovic (Osme) Zilhad 1963-
-Jakupovic (Huse) Samed 1973
Elkasovic (Saliha) Redzep 1946-
-Elkasovic (Mehmed) salih 1971-
- Elkasovic (Zijada) Nijaz 1954-
-Elkazovic (Zijada) Ilijaz 1961-
- Elkasovic (ZIJADA) Sakib 1968-
-Elkasovic (Hamdije) Midhad 1972-
- Elkasovic(Osmana) Osme 1963-
-Elkazovic (Teofika) Emir 1967-

-Elkazovic (Refika) Ismet 1963-
-Elkazovic (Mehmed) Salih 1971
colic (Mehmeda) Fadil 1942..
Colic (Rame) Dervis 1955-
--Zenkic (Omera) Arif 1934-
-Jakupović Adem-
-Foric Kasima Alija-
- Foric Teofika Smail-
-Zijad Jakupovic-
-Besic (Šerifa) Munib
Huskić Šerif
Huskić Emina,
Huskić Enver
Huskić Edhem
Huskić Šuhra
Hadžić Muhamed
Hadžić Šefika

GRIJEH JE ŠUTITI, RADI NJIH

Napominjem, za ove zločine još niko nije odgovarao

Neki su mi rekli da ne pišem i ne slikam, ipak ja napisah i uslika.

Nijaz-Caja Huremović

Kahrimanović kaže kako je teško procijeniti koliko je trenutno stanovnika u Kozarcu. "Negdje oko 8.000. Prije rata živjelo je ovdje blizu 25.000 stanovnika, od kojih je 95 posto bilo bošnjačko stanovništvo. Zato smo toliko i stradali. Sve kuće, svi objekti, sve je u Kozarcu bilo porušeno. Po zadnjem popisu ima nas oko 20.000."