Na Korićanskim stijenama, nedaleko od Vlašića, predstavnici udruženja i članovi porodica žrtava obilježili su danas 24. godišnjicu masakra koji su nad prijedorskim civilima, Bošnjacima i Hrvatima, počinili pripadnici tadašnje prijedorske policije koja se nalazila pod rukovodstvom bosanskih Srba.

21.augusta 1992. godine organizovani konvoj se preko 1200 građana Prijedora, muškaraca, žena, djece i starijih osoba, Bošnjaka i Hrvata, u cilju "čišćenja" grada od svih nesrba, krenuo je prema Travniku. Civilima je rečeno da idu u razmjenu. Međutim, dan kada su navodno trebali dočekati slobodu se za preko 200 prijedorskih civila od kojih je većina prethodno preživjela nesnosne patnje i mućenja u prijedorskim logorima, završen je na ovom mjestu, Korićanskim stijenama.

Na rijeci Ugar, mjestu gdje su mnogi članovi porodica posljednji put vidjeli svoje najmilije, razdvojeni su od žena i djece i u dva autobusa doveženi na ovo mjesto.
Uslijedio je masakr: sprovedeni su do ivice ceste iznad provalije, naređeno im je da se okrenu i pomaknu ivici provalije, da kleknu kao da se mole Bogu. Slijedila je pucnjava i bacanje u ponor. Mnogi logoraši su se u nadi da će izbjeći smrt, sami bacali i provaliju.
Zločin su počinili pripadnici interventnog voda policije RS iz Prijedora, uz znanje civilnih i vojnih vlasti Prijedora i ostalih dužnosnika na čelu bosanskih Srba u to vrijeme.

Uplakana lica majki, sestri, kćerki, očeva, djece i ove godine su bili na mjestu na kojem su njihovi najmiliji ubijeni, a potom bačeni u prirodnu jamu u zemlji duboku nekoliko stotina metara.
Nekoliko stotina članova porodica žrtava - majki, sestara, supruga, braće, očeva, kao i bivših logoraša, prisjetilo se svojih najmilijih čije posmrtne ostatke u velikom broju slučajeva još nisu pronašli. Nakon komemoracije, u znak sjećanja na isto toliko žrtava užasnog masakra počinjenog na današnji dan 1992.godine, bačena su 200 crvena cvijeta.

Najmanje 200 Bošnjaka strijeljano je na Korićanskim stijenama 21. augusta 1992. godine, a na mjestu pogubljenja do sada je ekshumirano oko 118 skeletnih ostataka.
 Nepronalazak skeletnih ostataka ubijenih logoraša je posebno težak za porodice žrtava koje ne mogu na dostojanstven način sahraniti svoje najmilije.

S komemoracije, kojoj su prisustvovali članovi porodica i prijatelji ubijenih, kao i predstavnici vlasti, među kojima i potpredsjednik RS-a Ramiz Salkić, te članovi udruženja koja okupljaju bivše logoraše i predstavnici vjerskih zajednica, još jednom je upućen apel za pronalazak posmrtnih ostataka žrtava, kao i za hitno procesuiranje svih odgovornih za izvršenje zločina na Korićanskim stijenama.

"Pokažite, recite gdje su, hvalili ste se nekada koliko ste ih pobili. Dolazit ćemo mi stalno ovdje, dolazit ćemo na sva mjesta. Prvo iz obaveze prema bogu, drugo iz poštovanja prema porodicama, treće zbog djece. Mi smo svoju cijenu platili nemojmo da cijenu plate dijeca" Rekao je Jasmin Mešković predsjednik Saveza Logoraša BiH.

27 posmrtnih ostataka žrtava nisu ukopani jer su pronađene samo sitne kosti. Za 20 žrtava je utvrđen identitet, ali nema kostiju koje bi se predale porodicama, jer su pronađeni dijelovi kostiju koji su uzeti za DNK analizu. Dakle, utvrđen je identitet, utvrđeno je da su se oni nalazili na ovom lokalitetu, ali nema kostiju koje bi se mogle ukopati. Još uvijek se traga za posmrtnim ostacima 98 žrtava, uzimajući u obzir i posmrtne ostatke ovih 27 žrtava, gdje još uvijek nema dovoljno skeleta kako bi ih porodice mogle ukopati.

U povratku sa Korićanskih stijene kratko zaustavljanje na lokalitetu Vitovlje kod hajr česme i spomen ploče posvećena prijedorskim civilima, Bošnjacima i Hrvatima koje su prije 24 godine na Korićanskim stijenama ubili pripadnici tadašnje prijedorske policije koja se nalazila pod rukovodstvom bosanskih Srba.
Hajr česmu i ploču su, prošle godine 21.08.2015., podigli Senada i Indir Selimović, bračni par iz Bosanske Gradiške, koji danas živi u Travniku. Na hajr česmi i spomen ploči piše "Da vidiš, da znaš, da pamtiš, da se ne ponovi 21. august 1992".

Kod česme smo našli Senadu Selimović sa njenim prijateljima, čekali su porodice ubijenih na Koričanskim stijenama. Posebno dirljiv susret sa Senadom koju su Prijedorčani zavoljeli kao svoju najrođeniju, mada ona nikad nije bila u Prijedoru.

"Generacije prolaze, mlađe generacije dolaze i ne bih željela da se ovaj zločin ikad zaboravi. Tu su učinjena djela koja se ne smiju zaboraviti", kaže nam Senada.

Ovo je velika satisfakcija porodicama žrtava Prijedora da je neko ko nema dodirnih tačaka sa Prijedorom, sa žrtvama tog grada, ipak, odlučio da napravi nešto ovako kao znak podrške nama u Prijedoru, gdje nam nije omogućeno da podignemo bilo kakav spomenik.
Senada. Hvala ti, govorili su prisutni.

Nijaz -Caja Huremović