Izdvajamo

Završen je rad na bosanskoj verziji filma "Genocid u Prijedoru".

Pogledajte kompletan film:

 

Sponzori:
Bošnjacki džemat u Chicago Western (USA), Bosanski kulturni centar Västra Götaland (Švedska), Sjećanje na žrtve rata "Nikad više"(Švedska), Humano brdo 2010, Islamska zajednica Bošnjaka Göteborg(Švedska), Opština Sanski Most, Stranka dijaspore BiH, Suljo Halalkić, Armin Ališković, Elvedin Padjan, www.mojprijedor.com / www.n-um.com

Igrano-dokumentarni film Genocid u Prijedoru je nastao iz naše potrebe da arhiviramo našu ratnu prošlost iz protekle agresije na RBiH. Ovaj film je živo svjedočanstvo ljudi koji su preživjeli streljanje, logore i genocid nad Bošnjacima Prijedora. Dokumentarni dio filma je sniman u Prijedoru gdje su govorili: Edin Ramulić, Sudbin Musić, Mirsad Duratović, Fikret Alić, Sead Sušić, Merjem Dizdarević, Hava Tatarević i Reis-ul-ulema Dr. Mustafa ef. Cerić koji je govorio na dzenazi u Hambarinama ispred 49 tabuta.

Igrani dio filma je sniman na području Sanskog Mosta gdje su snimljene 4 zasebne scene koje će biti prikazane u filmu. Dio glumaca je iz amaterskog pozorišta "Theater art" iz Sanskog Mosta. Uniforme i oružje koje je korišteno u snimanju ovih scena rekonstrukcije događaja dolazi iz muzeja oslobodilaca Sanskog Mosta. Narator ovog filma je Muhamed Mahmutović, pisac i književnik.

DVD Genocid u Prijedoru možete naručiti po cijeni od 7 eura ( za područje dijaspore) i 7 km (BiH). U cijenu je uračunata poštarina. Uplatu možete izvrišti preko paypala na: Ova e-maila adresa je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli. ili poslati na adresu: Lilium Bosniacum Box 3161, 350 43 Växjö, Sweden.

Autor filma: Semir Lokmić
Intervju povodom filma "Genocid u Prijedoru" dat web portalu Bosnjaci.net

Nismo stigli pobjeći prije čišćenja.

Za mlade da pojasnim šta je to čišćenje. To je kad vojska traži žive i koga nađu ubija, a ponekog su odvodili u logore.

Iz trapa smo slušali kad vojnici govore "Da mi ga je vidjeti živa, nož će mi zarđati".

Mi smo u skloništu (trapu) pokušavali ostati tihi u strahu da nas ne pronađu. Moj otac Bejdo i Asimov otac Vahid su bolovali astmu. U trapu koji je bio negdje 1,5 x 2,5m a visine nekih 90cm, a nas 13. Bilo je jako zagušljivo i kad se sjetim da smo i nuždu vršili tu, pitam se kako su njih dvojica uspjevali kašalj zabušavati. Ovo pišem i plačem...

Nijaz Huremović