Izdvajamo

Bosanski:

Ponašanjem sudske i upravne vlasti u Prijedor, sredinom 19. vijeka, tvrđava u Kozarcu, a sa njom i kula izgubiće brzo na značaju. Pred Drugi svjetski rat srušen je krovni pokrivač kule pa su ostali samo njeni vanjski zidovi. Godine 1958. Narodni odbor opštine Kozarac podigao je novi krov i obnovio cijelu kulu. Zemljana utvrda za smještaj nekadašnjih topova, koja se nalazila na sjeverozapadnoj strani tvrđave, bila je spojena sa kulom i adaptirana je za potrebe ugostiteljskog objekta. Danas kula još uvijek dominira prostorom, ali su u njoj obrušeni spratovi a u privatnom građevinskom skladištu, iznajmljenom prostoru od strane opštine Prijedor, samo se sporadično naziru ostaci starih zidova.

English:

In the middle of the 19th century the fortess and the tower in KOzarac lost their significance by transferring jurisdictional and administrative authority to Prijedor. Just before World War II the roof was torn down and only the external walls remained. in 1958 the People's Board of Koyarac Municipallity renovated the whole tower and placed a new roof. Dirt fortification in the north-west of the fortress used for housing cannons was connected to the tower. The fortification has been adapted into catering facility. Today, the tower still dominates the area but floors within the tower collapsed. Remains of the old walls can be seen in a private warehouse rented from Prijedor Municipality.


Poziv u akciju za kupovinu zemljišta za proširenje Šehidskog mezarja u Kamičanima

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.