Cetvrtak 08.09.2011
Ove hefte je pocela nova skolska godina. Ucenika je, kako rekose, isto kao i prosle godine.Lijepo je vidjeti skolsko dvoriste puno ucenika. Ucenicima zelimo uspjesnu skolsku godinu.
Ove hefte je pocela nova skolska godina. Ucenika je, kako rekose, isto kao i prosle godine.Lijepo je vidjeti skolsko dvoriste puno ucenika. Ucenicima zelimo uspjesnu skolsku godinu.
Evo prodje i ramazan a kise nije bilo. Vrucine su jos uvijek velike, ne bas kao zadnjih mijesec dana ali su jos uvijek preko 30 stepeni. Danas je treci dan Bajrama, pa koristim priliku da jos jednom svoj raji pozelim sve najbolje. Danas u carsiji onako standard. Raja izbjegava da izlazi, ako nije potrebo, na ove vrucine.
Ovaj cetvrtak cu da zapocnem sa fotografijom od ova dva divna djecaka, Almin i Ajdin Okic. Oni su blizanci i imaju oko 11 godina. Glavni razlog sto bas njih dva, jest to sto su oni glavni mujezini u Dzamiji Kamicani. Ove djecake a i njima slicne treba nagradjivati. Nagrada je i stimulans da se bude jos bolje. Kazu da su, u skoli kao i u dzamiji, odlicni.
Pola ramazana vec proslo,vrucine jos traju, voce zrije a i rodilo je. Raje bar cetvrtkom jos uvijek puno, mada oni koji poste izbjegavaju na ovoj vrucini, ako nije nuzda, da idu u carsiju. Ovo je vrijeme kad se ljetina pocinje sakupljati, voce i povrce. Ja kao i obicno kad god nadjem vremena lutam ovim nasim sokacima.
Ovaj Cetvrtak pocinjem sa velikim Hvala ovom covjeku Arminu Paratusic koji me je iznenadio sa jednim lijepim poklonom kao nagradu za moj trud i rad na ovoj stranici. Armina, do prije mjesec dana nisam niti poznavao. Sreli smo se na jednoj svadbi i on me je prepoznao i pohvalio moj Cetvrtak i vec slijedece sedmice, kako sam se ja zalio na svoju digital kameru, donio mi je novu digital kameru kao poklon.
Cesto pocinjem Cetvrtak sa pricom kakvo je vrijeme danas bilo. Vrijeme je promjenljivo bilo citavu heftu. Fotografije cu poceti sa motorijadom koja je bila u suboto. Senad Joldic je na ovaj nacin izrazio dobrodoslicu gostima motorijade.
Ovaj Cetvrtak cu da pocnem sa desavanjima od nedelje, posjeta logoru Keraterm. Moje misljenje je da je ovaj put posjeta bila najbrojnija u zadnjih sedam ili osam godina. Nadam se da ce iduce godine biti jos veca brojka. Cekajuci zvanicni pocetak programa ja sam malo hodao okolo i fotografisao raju, poznate i nepoznate.
Ova hefta je prosla tako brzo i sa puno dogadjanja, pa mi je jako tesko opisati a i sve fotografijom docarati. Naravno obicaj mi je da se pohvalim sa svojim sljivama. Dugo sam razmisljao kako da pocnem ovaj Cetvrtak. Bilo je tu veselih dana i noci a na zalost i onih drugih, zalosnih. Pa sam u dilemi kako da u jedan clanak postavim i ukombinujem i jedno i drugo.
Danas sam sretan, sto mogu da kao naslovnu fotorafiju postavim, veliku legendu Kozarca. Campara Hajrudin ili samo Campara i svi oni koji su prije rata isli u skolu u Kamicane znaju da je to njihov ucitelj.Nija on bio samo ucitelj, on je pomagao svim svojim kozarcanima. Veliki humanista i veliki covjek.
Danas malo kasnim sa cetvrtkom ali nije moja krivica.Kad sam gotovo sve fotografije vec prebacio na stranicu nestade struje a sto je najgore par sati je nije bilo.Naravno sad moram sve iz pocetka.Cesto se mislim koju fotografiju da postavim kao naslov. Ova mi je nekako naj veselija, drustvo sretvo i rapolozeno.