Izdvajamo

Ova hladnoca koja je danas bila, nije nas sprijecila da odemo malo na cetvrtak, kako mi to kazemo.

 

Nadam se da ova obavjest nece biti ne primjecena, i da ce nas biti dosta na obiljezavanju ovog svecanog cina od ovo troje mladih, Lejla Mujanovic, Ibrahim Mujanovic i Zerina Javor.

Hladno jes, ali za Seada i njegove radnike nema zime, posao cvijeta sto bi mi rekli.Stigla je nova posiljka iz Italije, 2 slepera.

Neka mi oproste oni koji ne poznaju ili ne prepoznaju neke osobe sa ovih slika. Ja ne potpisujem mnoge slike iz razloga  sto ne poznajem sve osobe sa slika ili im neznam ime. Obicno slikam samo one koji to dozvole i ne pravim neki izbor, jer svi oni koje slikam su mi dragi, i ja ih postujem.

Juce sam se provozao u do Duracaka, vjerujem da ovu stranicu posjecuje i raja iz ovog meni jako dragog sela. Naravno napravio sam par slika.

Kao sto se vidi nisam zaboravio Hadzice i Kevljane.

Sa Zikrijom Hadzicem sam svratio i u dzamiju da mi on pokaze kako su lijepo uredili unutrasnjost. Sav ushicen mi prica kako su oni to uspjeli lijepo urediti. Kako on sam rece, nema boljih dzematlije od nase raje. Pokazuje mi ovaj lijepi luster sto je kako Zikrija rece donirao njegov brat Dijaz Hadzic. Prica kako je i Beba Mujanic puno pomogla sa svojim donacijama.

Do slijedeceg cetvrtaka. Pozdrav iz svee snage!

Jos samo ovo: Prijatelj je najbolja imovina u zivotu.

Nijaz

Nikada zločine naših komšija zaboraviti nećemo i dok smo živi o njima ćemo svjedočiti i sve ljude na njih podsjećati. Istinu o našem stradanju ćemo konstantno širiti, a pravdu na ovosvjetskim sudovima uporno tražiti. Za istinu ćemo živjeti, raditi i umirati! Zbog toga danas na ovom mjestu želimo još jednom jasno kazati da su nas naše komšije u nedjeljnim, poslijepodnevnim satima, 24. maja 1992. godine, svojim paravojnim snagama napali, da su tada nad nama agresorski čin započeli i u narednom vremenu realizirali, da su na području naše općine više od 3.000 naših najmiliji poubijali, a njihova tijela u mnogobrojne jame i grobnice skrili, da su naše majke i sestre silovali, da su nas u logore zatvorili i u njima najtežim torturama mučili, da su naše imetke pljačkali i uništavali, da su naše džamije palili i rušili, da su nas sa ognjišta naših protjerali, da su nam povratak na njih osporavali, da se ni nakon 25 godina za zločine svoje nisu pokajali, da zločince iz svog naroda nisu izdvojili već su se s njima poistovjetili, da kosti naših najmilijih još uvijek na njima znanim mjestima kriju, da svoju omladinu lažima o nama truju, da na započetom zlu devedesetih godina i dalje ustrajavaju.

Mr. Amir ef. Mahić
25.05.2017. god.