Izdvajamo

 

 

Danas malo kasnim sa cetvrtkom ali nije moja krivica.Kad sam gotovo sve fotografije vec prebacio na stranicu nestade struje a sto je najgore par sati je nije bilo.Naravno sad moram sve iz pocetka.Cesto se mislim koju fotografiju da postavim kao naslov. Ova mi je nekako naj veselija, drustvo sretvo i rapolozeno.

 

 

 

 

Naravno kao sto se vidi, ovo su Forici i njihov komsiluk.

 

 

Ove hefte sam bio u Foricima. Tamo sam zatekao ovo veselo drustvo a tu na njivi pored njih 4 bagera su radili punom parom. Cistili su njivu velicine 20 duluma.

 

 

Ovo je njiva od Generala Sakiba Forica. Na moje pitanje sta planira da radi na ovoj njivi, kaze da ce posaditi voce ali se jos nije odlucio sta od voca.

 

 

Ovo je mesdzid Kamicani 2 koji ce biti svecano otvoren 27.07. ove godine.

 

 

Ovdje takodje sretni i veseli Forici.

 

 

 

 

Drago mi je sto mi se pruzila prilika da se fotografisem sa Generalom Foricem

 

 

 

 

 

Bunar sa izuzetno interesantnom ogradom.

 

 

 

 

 

Dino rodom iz Malezije i njegova kcerka Sara koja je ove hefte slavila rodjendan.

 

 

Drustvo koje je slavilo Sarin rodjendan, poslije torte su malo poigrali fudbala.

 

 

 

Sara sa svojom mamom i komsinicama.

 

 

Ovo su takodje Forici ali oni kod asfaltne baze.

 

 

 

Ovo je familija Sahbaz isto iz Forica ali onih gore na vrh Forica strane. Kazu da su se dobrovoljno vratili iz Engleske i da se nisu pokajali. Kako rece gosp. Sahbaz, ko hoce da radi moze da zivi svugdje, samo kod svoje kuce je najbolje i najljepse.

 

 

 

Ovo je pogled sa Forica brda na Javore

 

 

Ove djevojcice sam fotografisao na Forica strani, a iza njih se dole vide Kamicani.

 

 

Malo fotografija sa cetvrtka.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ove hefte smo bili na pokrivanju jedne kuce. Almo i Izo ovako slave zavrsetak radova.

 

 

Ismet Poljak to proslavlja ovako.

 

 

 

 

Navracao sam malo i u Hrustice ali ovo je samo par fotki. Vise iz Hrustica i Jaskica nadam se u skotije vrijeme da ce biti.

 

 

 

 

Eh ovo je nas ucitelj Hamza Alic.On je mnoge od nas naucio prva slova da citamo i pisemo.Kaze da je 42 godine radio kao ucitelj.Stari navijac Veleza, kaze da jos uvijek navija za Velez.Sad zivi u Holandiji i kad god dodje na godisnji navrati kod mene. Kaze ja moram svog dobrog druga Caju da obidjem, a to mene jako puno raduje.

 

 

 

lijepo vrijeme se koristi za rastiranje trahane. Samka i Hava ne gube vrijeme.

 

To je to za ovaj cetvrtak a do slijedeceg pozdrav iz sveee snage.

 

Jos samo ovo: kako se vidi ovaj cetvrtak sam imao puno fotografija pa nisam objavio one od Turbeta.Fotografije od Turbeta u Kamicanima cu sutra posebno da objavim.

 

 

 

Nijaz - Caja

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.