Obično kad me neko pita kako sam, ja odgovorim "Bio bih bezobrazan ako bih se žalio". Ne mislim da je sve tako sjajno već zato što znam da ima puno gore. U Prijedoru, a samim tim i Kozarcu situacija, za mlade je dosta loša, da ne upotrebim težu riječ. Nema posla, a i oni koji su imali sreću da nešto rade nisu osigurani ili plata kasni ili nema nikako plate... Ja ipak pokušavam mojim zujanjem da tražim pozitivne primjere i raju koji žele svoju budućnost da grade ovdje u svom kraju. Ima kod nas dosta svijetlih primjera, boraca za bolje sutra u ovim krajevima.
Na početku informacija iz džemata Hadžići. Zijad Hadžić mi javlja da je pristiglo još novih uplata za šehidsku munaru u Hadžićima:
Hadzi Softić Hilmo i Zejna 100€
Hadzić (Šabana) Razija 1000 KM
Hadzić (Šabana) Suvad 1000 KM
Jakupović (Abaza) Muniba 250 KM
Jedan od svijetlih primjera su mladi bračni par Ajdin i Tina Slipić. Oni žele svoju budučnost da grade ovdje u Kozarcu. Za mnoge nepoznat par, oni su kćerka i zet od Jasmina Velića poznatijeg kao Lega.
Tina i Ajdin su prošli vikend otvorili slastičarnu "Legma". Danas je terasa ispred slastičarne bila puna raje. Mladim vlasnicima želimo uspjeh.
Studenti geografije, iz Sarajeva, na terenskoj nastavi kroz Bosnu i Hercegovinu. Kratka pauza u Kozarcu, a putuju od Livna preko Bihaća, Prijedora, Kozarca, Banja Luke, Jajca i nazad za Sarajevo.
Prošli vikenda je Ajla Paratušić sa svojim drugovima i drugaricama proslavila 11. rođendan.
Bagrem dobro izbeharao.
Ove hefte sam zujao kroz Srednje Jakupoviće. Već na ulazu u Jakupoviće srećem Ejuba Jakupovića dok je kosio dvorište od komšije.
Nijaz i Vasvija Jakupović. Nijaz ne čuje već 42 godine, 1974 izgubio sluh. Kaže da ga je neko iza leđa udario po glavi i od tad on ne čuje. Radio 5 godina u Hrvatskoj i nema pravo na penziju. Dijeca im pomažu.
Kad se pokvari auto svi se okrećemo prema gradu i tamo idemo tražiti mehaničara. Nismo ni svjesni da su automehaničari koji žive i rade negdje na selu često puta bolji od velikih servisa. Ove hefte sam svratio kod Midheta Jakupovića, za koga mnogi kažu da je jedan od najboljih automehaničara u našem kraju. Midho nam priča da je zadovoljen i ima dosta posla.
U nastavku kroz Srednje Jakupoviće nalazimo Mevlidu Jakupović dok je uređivala dvorište.
Svraćam u najljepše dvorište u ovom sokaku, a kuća od Eše i Sebihe Jakupović. Ovdje je suvišna svaka riječ, pokušavam sa dvije fotografije sve prikazati.
Karanfil i Dževada Jakupović u šetnji kroz Srednje Jakupoviće.
Kod Besime Fazlić se okupila familija na kahvi.
Kod Sakiba Čolića sve miriše od bagremova cvijeta.
Zatim, u povratku kući kroz Gornje Jakupoviće, zaustavljam kod Zike Jakupovića mog jarana iz mladosti. Došao sam baš u trenutku dok je on sipao gulaš koji je pravio.
Sreo sam i Muniba Jakupovića Zikinog oca, a nisam ga vidio već više godina. Živi u Americi, a ljeto provodi u svojim Babićima. Kaže da se ovdje bolje osjeća nekako mu vazduh čistiji i lakše diše.
Danas na četvrtku dosta lijepo vrijeme i najbolje se prodavale sadnice, povrće. Mnogi moraju presađivati jer kiše i mrazevi su uništili dosta već usađenog i posijanog povrća. Razgovaralo se o predstojećoj utakmici FK Bratstvo-FK Mrakovica, zatim obilježavanje 24.maja dana napada na Kozarac i 26. maja dana kad je osnovan logor Trnopolje.
Slijede fotografije koje sam danas pravio.
To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!
Nijaz - Caja Huremović
Još samo ovo: Bolje polahko raditi nego brzo sjediti.