Izdvajamo

Ova hefta je otoplila u poredjenju sa proslom.U Kozarcu nije bilo nekih posebnih dogadjanja. O informaciji Ministarstva unutrasnjih poslova je sve vec receno. Ja sam iskoristio priliku da hodam okolo i da napravim puno fotografija.

 

U subotu sam isao malo u prirodu. Start nam je bio u Mahmuljinima pa pravac uz Patriju. Lijepo vrijeme za setnju a i za fotografisanje. Ja se zarazio sa ovim fotografisanjem.

Nisam mogao da prodjem kraj Omerove kuce a da ne fotografisen njegove pcele.

Ovo je put uz Patriju, za one koji ne poznaju ovaj dio Kozarca

Nas par ljubitelja prirode smo ovaj dan iskoristili da odemo u Kozaru.Ovo je vrelo Ibrahimovac. Ima vode ali ne kao obicno. Nedostatak padavina se vidi i ovdje.

Mali predah za fotografisanje. Nasa ruta je bila: Uz Patriju a zatim Bucale pa do vrela Ibrahimovac. Nakon krace pauze vratili smo se na Mitrovica kucisce.

Kod Mitrovica smo se morali presvuci, bili smo svi znojni a povjetarac je bio leden.

Tu je bila i pauza za rucak. Ibro nam je pripremio super rucak.

Dok smo mi rucali sigli su motoristi iz Kozarca, da i oni rucaju u prirodi.

Ove sam hefte otisao i na drugi kraj Kozarca. Gornje Jakupovice nisam odavno posjetio sa svojim fotoaparatom. Harkana sam nasao u njegovom vocnjaku.

Do nekih kuca nisam dosao ali sam pokusao iz daljine da napravim par fotki.

Osman i njgova gospodja, uvijek nasmijani i dobro rapolozeni.

Mnogi i ne znaju da se gradi mekteb u Jakupovicima.

Jos per fotografija koje sam danas napravio u carsiji.

To je to za ovaj cetvrtak a do sljedeceg, pozdrav iz sveee snage.

Nijaz - Caja

 

Jos samo ovo: jos jedna pjesmica od mog druga Vajte Denica

 

PROKLETA TUDJINA

U tudjinu otiso sam

Da  potrazim svoju srecu

Ni slutiti nisam mogo

Da te vidjet, majko, necu

 

Ne mogoh ti doci tada

Da sahranim majko tebe

Sad proklinjem tu tudjinu

Al moro sam klesti sebe

 

U tudjini sunce grije

Nista nije kao prije

Vracam ti se majko ja

Tamo sunce ljepse sja

 

Sada stojim kraj mezara

Gdje mi lezi majka stara

Niz obraz mi suza linu

Sad proklinjemja ja tudjinu

 

Vahid Danic  Vajta

 

 

Hoce li ikad oprostiti,

Beco i Sadeta Medunjanin, ko smije oprostiti u ime njihovog Harisa, Ko ce oprostiti umjesto nastavnica: Velide i Asime Mahmuljin, hoce li im ikad oprostiti moj jaran Kockar ili moj Braco, ko ce im oprostiti u ime Damira Blaževica -Kroke, Hasana Mujicica Didinog, Brace i Mirse Bejdinih sinova, Zile i Ilkana iz Kozaruše, Muamera Kulenovica, Zoke i Ante Murgica, Mensurke Poljak i Majde Zulic, Ko ce oprostiti u ime Salke Sinanagica-Žutog ili u ime Ermina i Hirzada Bešica il’ Ademovic Emira, Hoce li iko smjeti oprostiti u ime Ekrema, Nedada i Velida, sinova Muhameda ef. Bešica, ili u ime trojice sinova majke Mejre ili trojice sinova majke Redžepe Oruc, ili trojice sinova Subhe Alic, njenog Zice, Zilhe i Bahrije ili Mehinih Ene i Ekrema, ko može oprostiti u ime šestorice Forica ili kompletne porodice Taiba Forica, ko u ime Eniza Blaževica koji je živ zapaljen u Kozarcu. Ko ce oprostiti u ime svih onih nevino pobijenih cijih se imena ne mogu sjetiti u ovom trenu?