Ovako je poceo zadnji vikend u prosloj i novi u novoj godini, svecano i sirokim osmjesima.Stara godina je ispracena a nova docekana sa nadom ali ne i vjerovanjem da ce biti bolje.

Praznike obicno koristim da obidjem komsije, prijatelje i familiju.

Ovakva druzenja su cesta u nasim krajevima.

Ove hefte sam odlucio da odem malo i do Donjih Jakupovica. Prvo sam navratio kod mog rodjaka Mustafe i njegove familije. Zamolio sam rodjaka Mujagu da ode samnom i da mi pokaze gdje su Jakupovici. Iskren da budem, nisam znao  tacno gdje je taj nas mali zaseok. Siguran sam da vise od pola kozarcana nezna za ovaj zaseok.

Neko mi danas rece da se ovaj zaseok jos zove, Lugovi. Nadam se da nisam pogresno napisao.

Ovaj momak, ako sam dobro zapamtio ime Besim, mi je pokazao svoje selo i objasnjavao koje je cija kuca. Ispricao mi je da su ovdje samo dvije kuce naseljene.

Besim zivi u kuci kod oca i ima jednu sestru.

Iz Donjih Jakupovica sam krenuo prema Hadzicima i ovdje sam se pozdravio sa Mujagom, a onda kao i obicno nastavljam sam.

Kad prolazim kroz Hadzice ucini mi se da je ovdje sve prazno. Nije prazno ima raje, prave raje.

Par fotki sa danasnjeg cetvrtka. Dan je bio izuzetno lijep, ne bas topao ali nije ni hladno.

Danas je glavna tema bila, kad kreces nazad, jesi li kupio sta za ponijeti i kako si proslavio ludu noc.

Prilika da se jos malo poprica sa svojom rajom a onda svak na svoju stranu.

Ovako kad dodjem kuci i pregledam ove fotografije sjetim se one kletve, " O sebi se zabavio". Onda mi dodje ono," ko nas je kleo nije g.... jeo". Kao sto se vidi, svi smo se o sebi zabavili. A onda me neka muka spopane pa neznam sta bi postavio na ovaj nas cetvrtak a ni sta bi pisao a red bi bio da nesto i napisem. Nevolim rastanke. Umjesto pisanja pokusavam sa fotografijama da priblizim Kozarac i okolinu nama svima, kako onima koji su trnutno vani tako i ovima koji su ovdje.

Jos jednom, zdravu i uspjesnu novu godinu zelim svim posjetiocima ove stranice.

To je to za ovaj cetvrtak a do sljedeceg, pozdrav iz sveee snage.

Nijaz - Caja

Jos samo ovo:

Kada se uputite k nekom dalekom cilju, ne ocekujete da ce Vas do njega dovesti autoput. Na tom je putu i uspon zapravo pad. Od casa rodjenja mi padamo, padamo, polako, neosjetno kao ove pahulje sto zaogrcu crno mokro granje ruzno i nakaradno u svojoj nagosti. No njegova je ruznoca samo privremena. Naviklo je. S njom, skrivenom bijelim plastem, ceka da se iznova zazeleni, buja, behara, radja.

Covjek samo jednom cvjeta, samo jednom radja. Kad plodovi sazru, vise nece probeharati. Ostaju suhe gole grane bez nade da ce ikada ponovo ozelenjeti. Predstoji mu jos samo prah. Kamo srece da ni to ne ostane.

Stara jabuka pred mojom rodnom kucom upamtila je i ispratila moju nanu, majku, ispratit ce i mene. Iz godine u godinu obnavlja mladost, zrenje, radjanje, prividno mirovanje. Zivjet ce sve dok je ne posijece ljudska ruka ili se njene zile umore.

Nura Bazdulj-Hubijar,Bosanka