Izdvajamo

Hakija Fazlic PRAJO, legenda Kozarca i kozarackog fudbala. 30 godina staza u F.K.Bratstvo kao fudbaler, trener, predsjednik kluba i clan predsjednistva. Juce smo dobili pismo iz Njemacke od gospodina  Thomas Stahr. Thomas nas je zamolio za informaciju o njegovom prijatelju Hakiji.

U carsiji sam se raspitao za Hakiju i otisao da ga obidjem. Prilicno je oronulog zdravlja malo ga bole ledja pa ne izlazi vani.Prica mi Hakija o svojih 30 godina u F.K. Bratstvo i o F.K. Velez ciji je navijac bio i ostao. Za vrijeme rata vodio je on i F.K.Bosna Kamenz u Njemackoj. U heimu je pomagao nasoj raji da se snadju a posto dobro vlada njemackim jezikom pomagao je i sa prevodjenjem. Mnogima je kaze pomogao i nije mu zao mada zna da su ga mnogi vec zaboravili. Drago mu je sto ga prijatelji  iz Njemacke  nisu zaboravili. Pricao je meni Hakija i kako je radio u Obucarskoj u Kozarcu 30 godina. Prica on i o svojoj raji iz F.K. Bosna Kamenz, Kemalu Mujkanovic, Paratusic Sefiku,, Jusi Kenjaru, Zaim Causevic, Edin Mujkanovic i jos nekima ali ja nisam zapamtio sva ta imena. Najvise je pricao o svom zivotu a to je F.K. Bratstvo. Njegova prica o Bratstvu je za jedan roman a ne za jedan kratki clanak. Necu pisati sva imena o kojima mi je on pricao jer spisak bi bio jako velik.

 

Sad odmah na pocetku fotografije koje sam danas napravio na cetvrtku.

Juce sam dobio poruku od Tesme Elezovic, gdje me moli da fotografisem njenu kucu. Njenu komsinicu sam pitao da mi kaze koje je Tesmina kuca a zatim sam fotografisao sokak u kojem je kuca porodice Elezovic.

Jedna fotka sa posila kod mog komsije Rame.

Danas je u prostorijama M.Z.Kozarac odrzan satanak u organizaciji SDP stranke. Tema je bila: Aktuelni problemi u nasim mjesnim zajednicama. Posjeta ovom sastanku je bila jako slaba. Gradjani su iznosili uglavnom vec 10 godina poznate probleme, planinarsko drustvo, vatrogasno drustvo, kulturna drustva, ambulanta, infra struktura ( putevi, voda i struja). Mene licno je iznenadilo da je ova partija ciji sam(iskreno receno) simpatizer, sad nakon 3 godine od lokalnih izbora dosla da pita za probleme gradjana u Kozarcu.

Sto je jos interesantnije, kao oni sad prvi put cuju za ove nase probleme. Kao i sve druge stranke obecanja, obecanja.... i na kraju nista

Jolda i Hamdo Kahrimanovic su bili konkretni ali neke odgovore na njihova pitanja ja nisam cuo.

Ovih dana sam bio u Balicima kod Hodzic Huse. Ovaj covjek ima interesantan hoby, on skuplja stare stvari. Isto tako on pravi od drveta i od kamena razne predmete za dekoraciju u kuci i ispred kuce.

Prica mi Huse, kako on u nedostatku prostora mora sve ove svoje stvari da drzi u jednoj maloj prostoriji pa sve izgleda malo pretrpano.

Ovo je secija koju su Ukrainci donijeli kad su naseljavali ove prostore. Predpostavlja da je stara oko 100 godina.

Prica Huse, tezak zivot pa je prinudjen da prodaje ove  stvari. Zainterseovani su uvjek dobro dosli.

Na kraju fotografije koje sam, na nagovor Armina Paratusica a uz odobrenje hodje Jasmina, radio sa Mutnicke dzamije.

Zadnje 3 fotke sam radio iz Softica a fotografisao sam Brdjane

To je to za ovaj cetvrtak a do sljedeceg, pozdrav iz sveee snage.

Nijaz - Caja

Jos samo ovo:

 

Meša Selimović---BiH

Kakvi su ljudi Bosanci? To su najzamršeniji ljudi na svijetu, ni skim se istorija nije tako pošalila kao sa Bosnom. Juče smo bili ono što danas želimo da zaboravimo, a nismo postali ni nešto drugo. S nejasnim osjećajem stida zbog krivice i otpadništva, nećemo da gledamo unazad, a nemamo kad da gledamo unaprijed. Zar smo mi slučajno tako pretjerano meki i surovi, raznježeni i tvrdi. Zar se slučajno zaklanjamo za ljubav kao jedinu izvjesnost u ovoj neodređenosti, zašto? Zato što nam nije svejedno. A kad nam nije svejedno znači da smo pošteni. A kad smo pošteni, svaka čast našoj ludosti!"

 

 

 

"Ovdje je bila nagrada smrt. Kroz šta su prolazili logoraši, porodice žrtava, nijedna knjiga, nijedan film ne može opisati.
Mi koji smo imali čast i privilegiju da preživimo torture, preživimo logore, nama je u amanet ostavljeno da svjedočimo, da pričamo, da pozivamo sve one koji su preživjeli torturu, patnje, mučenje, logore, torturu u kućama, u dvorištima, avlijama, da pričaju o tome. To je borba za istinu, to je sprečavanje ponavljanja. Ono što smo mi prošli nebi trebalo smjela i ne trebaju preživjeti naša djeca. Istina na zločine u Trnopolju i sve druge logore ne smije biti zaboravljena." Kazao je Jasmin Mešković, predsjednik Saveza logoraša BiH.

26.05.2017. god.