Odlazim u naše sokake, šorove, ulice, sela, a ništa se ne dešava u tim dijelovima našeg kraja. Nekad me pitaju zašto šta ima u tome, a ja kažem: Zašto ići u neki sokak samo kad je neki belaj, pljačka, nesreća, tuća...Zašto ne otići i kad je mirno, kad raja živi mirno jedan obićan, normalan život, zašto i oni ili njihove kuće, sokaci da ne budu negdje zapisani ili fotografisani.
Kozarčanin Denis Hušić, živi u Celju Slovenija. Već dugo poznati triatlonac u Sloveniji. Prošli vikend je učestvovao na Maraton Franja BTC City u Sloveniji. Maraton na kom je učestvovalo oko 1200 takmičara. Na ovim trkama obično kažu: Ko dođe do cilja uspio je.
Izvjestaj od Denisa, kako je on doživio ovaj maraton: "Prvo smo vozili skoro 20 km iz Ljubljane tek onda oficielni leteći start. Sve skupa 171 km. 2 puta ispred mene na oko 10 metara grupa od njih 30 popadalo na asfalt. Kod brzine oko 45 km/h. To stvarno nije bilo fino za vidjet. U drugom padu sam čak prešao nekome preko dijela gume. Svašta je bilo.
Kiša je zapadala lagano samo na jednon dijelu. Al je cesta bila više manje svugdje pomalo mokra. Bile su dvije veće sa oko 8 km nizbrdice. Tu sam dosta mjesta izgubio zbog straha od pada al sam vratio onda na 8 km uzbrdice. Dosta teska uzbrdica, oko 10% je bio prosjek-malo teža nego Mrakovica. Zadnjih 50 km jak vjetar. Tako da se tu dešavalo svašta. I na kraju dodjem bez problema do cilja. Na kraju sam zavrsio u prvoj trećini takmičara. Eto to je to....vrijeme 4.10.14. Zadovoljan. Moglo je i brže ali sam upao u malo sporiju grupu pa je to na kraju bio maximum.
Oko 1200 takmičara, a pobijedio je aktuelni amaterski svjetski prvak. Maraton važi kao kvalifikacija za amatersko svjetsko prvenstvo.
Čestitke Denisu i nadamo se još ovako lijepih vijesti.
Akcija za gradnju Šehidske munare u džematu Hadžići traje. Donacije pristižu
Hadzic (Idriza) Asija 1000 KM
Becic Sefija, Jasmin i Meho 300 KM
Pidic Ismet 100 KM
Eso Bečić obećao da će kuća do jeseni biti završena, a ono već sad završena.
Limarske radove na kući Bečića je izvodila Limarsko zanatska radnja "Lović".
Pitaju me jesam li išao u pečurke. Obično kad nam prahne neki specijalitet sa pečurkama mi trknemo u šumu. Beremo tek onoliko koliko nam treba za jedan obrok, pa opet sutra isto samo na drugi način pripremljeno.
Ove hefte sam jednu noć Teravih namaz klanjao u džamiji Gornji Jakupovići. Fotografisao sam sve vjernike koji su tu noć došli da klanjaju.
Obično prozujim kraj kuće od Alije Softića. Juče sam svratio da ga pozdravim i ostao dosta dugo. Pokazao mi je svoj voćnjak na koji je tako ponosan.
Brat i sestra, djeca od Ferizović Dede i Taibe iz Zecova. Kod njih sam par puta odnosio pomoć od raje. Cura 6.razred završila i vjeruje da će napustiti školu, kao što je učinio njen brat. Oni se pravdaju slabim učenjem, pokušavaju sakriti zašto je to tako. Oni ne traže ništa đaba, oni su otišli u šume Zecovi brali pečurke (gljive) i čak ovamo u Kamičane donijeli da prodaju. Pored toga što živim kraj šume i što već imam pečurke ja sam kupio od njih, jer sam vidio da im je neugodno uzeti pare bez da su šta prodali.
Već duže vrijeme neko mi sugeriše da svratim u Mahmuljine. Ove hefte sam zujao kroz Mahmuljine. Prvo sam otišao kod veoma drage raje Miske i Muharema Mahmuljina. Muharem cijepa drva, mada ih ima punu šupu.
Kako sam bio u vrijeme Ikindija namaza, Misku sam sačekao da klanja pa onda razgovor i fotografisanje.
Slijede fotografije koje sam pravio u Mahmuljinima.
Danas na četvrtku dosta raje, lijepo vrijeme, svi dobro raspoloženi. Nije bilo posebnih tema, malo o fudbalu, malo Ramazan, Teravija.
Slijede fotografije koje sam danas pravio.
To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!
Nijaz - Caja Huremović
Još samo ovo: Ne možemo da utičemo na to s koje će strane vjetar duvati, ali možemo da podesimo jedra.
