Danas, nakon 5 dana kise ugrijalo sunce i svi smo pozurili vani malo cistog vazduha a naravno i na cetvrtak. Danas je praznik u Evropi pa je nasa raja pozurila u Kozarac na produzeni vikend. Mnogi su iz Austrije i Svicarske dosli prvo u Kozarac pa ce poslije kuci.
U utorak sam objavio clanak o posjeti Kozarcana mjesnoj zajednici Kosova opstina Maglaj ali obecao sam nasoj raji da cu i danas da objavim par fotki koje sam tamo napravio.
Prvo smo docekani u jednom restoranu gdje smo se osvjezili i odmorili od puta.
Ekrem Hadzic predsjednik savjeta mjesne zajednice Kozarac je dogovarao, sa domacinima, raspored aktivnosti za taj dan.
Nasi imami su bili sa nama
Poslije otkrivanja spomen ploce oni koji su prelazili preko viseceg mosta te 92.godine su pozurili da vide sta je ostalo od tog mosta. Ova gospodja se sjeca svakog momenta i svakog koraka preko mosta. Sa puno gorcine prica o putu od Kozarca pa do ovog mosta a odusevljeno i sa puno zahvalnosti o doceku koji su im priredili gradjani Kosove.
Poslije rucka koji je bio obilan ovih sest zena su pricale o svom putu do ovog mjesta i doceku koji su im priredili domacini te 92.godine. Kako rekose: nakon maltretitranja koja su dozivjeli u Kozarcu a i putem, docekali su ih ovi divni ljudi sa blagim osmjesima, hranom, prenocistem, kupatilom i svim sto im je trebalo. Pricaju one a svaka druga rijec je "hvala narodu m.z.Kosova i cijele opstine Maglaj".
Upoznao sam Ramu koji je jedan od onih sto su docekali nasu raju te 92.godine. Prica Ramo kako je bilo tesko gledati nasu raju koji su dosli prestraseni, gladni. Kaze da im je puno trebalo da umire narod i da ih ubjede da nemoraju vise da se boje.
Nasi mladi su se lijepo druzili sa mladima Kosove.
Juce je padala prilicno jaka kisa ali moje komsije Mujani se ne predaju. Roba je stigla i mora da se istovari.
Seru Besica sam sreo u setnji Kozarcom. Prica mi Sero o svojim bolestima koje bas nisam uspio sve zapamtiti ali kako on rece dobro je dok moze bar malo da se krece.
U ambulanti Kozarac sam sreo Saliha Nurisica (to je ovaj momak u sredini). Prica mi Salih kako on ima kompjuter i da redovno posjecuje nasu stranicu. Obecao sam Salihu da cu da dodjem kod njega u Softice i tamo da ga fotografisem.
Otisao sam kod Saliha i napravio par fotki kod njega.
Kad sam vec u Softicima napravio sam par fotki od Salihovih komsija.
Nijaz vec poceo sa kosidbom mada je kako on rece jos rano za to.
Kako vec rekoh poslije 5 kisnih dana, danas otoplilo pa sam napravio dosta fotki.
Bit ce dobar gulas, kaze Javor.
Moja zena rijetko dolazi na cetvrtak, a danas je i ona sa nasim komsinicama tu medju nama.
Pitam Emira kad su dosli a on mi kaze: Pa sad idemo i prvo svratili u Kozarac pa cemo kuci.
Spaho kaze da jos nije bio kod kuce prvo carsija pa onda kuci.
Pajdo je kupio fasungu za 10 dana
Hadzinica Ismeta, kad se sjetim kako je bila bolesna, i amputacije podkoljenice. Danas vidim a i ona kaze da je dobro i da dodje u Kozarac pjesice.
Familija Foric danas na okupu.
Eh ovi mi corluce sa haslamama a one mirisu cijelom ulicom. Moje haslame nisu rodile ove godine a ovi mi corluce. Rekao sam da cu im iduce godine vratiti istom mjerom.
Edo sav sretan ispred svoje prodavnice. Kaze da je zadovoljan sa radom njegove prodavnice
To je to za ovaj cetvrtak a do sljedeceg, pozdrav iz sveee snage!
Nijaz - Caja
Jos samo ovo:Dvije pjesmice, jedna je od nase Semire Jakupovic
GOVOR ORUŽJA SEMIRA JAKUPOVIĆ
Ko si ti, vojniče,
Što me s puškom
Sa rodnog ognjišta tjeraš?
Zašto me mrko
Ispod obrva gledaš?
Zašto mi ostati
U mojoj avliji nedaš?
Zar nisam i ja kao i ti
Samo čovjek od krvi i mesa?
Zar istim jezikom ne pričamo,
Zar isto nebo ne dijelimo?!
U čemu je onda razlika?
Sjetiš li se ljudi iz moje kolone
Kad navečer pređješ svoj kućni prag?
Znaš li da kuċe nemamo,
Da nam je jorgan večeras nebo zvjezdano.
Pomisliš li kako bi ti bilo,
Da ti pogine neko drag.
Ko si ti, vojniče,
Imaš li čedo, ženu, oca, majku?
Jesi li ikada stajao s djetetom pred kazanom
I u zraku hvatao korice kruha tvrdog i buđavog?
Dal’ mirno spavaš?
Proganjaju li te slike izbjeglica
S ćebetom u ruci?
Da li te savjest grize?
Osjeċaš li se postiđen
zbog muka koje si ljudima nanio?
Je li nanošenje zla drugima tvoja odluka
Ili te neko na to natjerao?
Ja ništa osim dostojanstva svog nemam,
Moj život je staza krivudava,
Trnovita, ali ipak cvijećem posuta.
T imaš sve, a ništa nemaš
Osim plijena ratnog,
Osim metaka i života uništenog.
Ja još uvijek mrvice
U ruci za gladne nosim,
Kamenčiċe u džepu čuvam
I put do kuće ne zaboravljam.
Druga pjesmica je od mog prijatelja iz Zenice Selmina Delica
TIHO ,TIHO ,SPAVAJU " KOZARAĆKI" ŠEHIDI
Tiho, tiho, spavaju šehidi.
Pokloni se, Fatihu prouči,
Za junake što su hrabro pali,
Da se narod bošnjački ne muči.
Tiho hodaj, tiho riječi zbori,
i sa ponosom pusti suzu koju,
za junake što su život dali,
za slobodu i moju i tvoju.
Tiho klekni kraj svjetlog mezarja,
Kleč' pred njima poniženje nije,
Jer su kamen spoticanja,
U stvaranju mračne imperije.
Obiđimo svijetle mezarove,
Sve šehide i nišane sive,
Ne smijemo ih pustit' zaboravu
Nek' nam vječno u srcima žive.
