Zadnja hefta opet izuzetno vrela i sparna. Ove vrućine, nisu me spriječile da i dalje fotografišem istim tempom i da obilazim naša sela, zaseoke i sokake.
Ovo je vrijeme godišnjih odmora i mnogi su već pristigli svojim kućama ali ipak puno je i onih koji nisu još pristigli ili neće moći ove godine na godišnji. Vjerujem da će svima biti drago vidjeti fotografije iz rodnog kraja a i naše raje koji su ovdje.Ja sam ove hefte bio u Kevljanima.
Lijepo je doći u selo, a tamo te svi dočekaju prijateljski i svi spremni na razgovor. Ovdje me niko nije ispitivao već kažu, samo slikaj.
Ja sam iskoristio dobrodošlicu raje iz Kevljana pa sam napravio više fotki nego što obično pravim. Sretao sam se većinom sa Velićima.
Nisam zaobišao ni Pervaniće.
Kod Huseina Hadzića sam malo zastao pa se raspričao. priča mi on kako ima stan u Prijedoru ali ovdje nalazi svoj mir.
Vozam se putevima i sokacima Kevljana i svuda je makadam. Sjetim se zadnjih tri predizbornih kampanji kada su svi političari obećavali da će ove puteve asfaltirati. Svaki put su bila lažna obećanja a građani su se nadali i davali svoje glasove onima koji su obećavali. Nadam se da ja nisam dovoljno upućen u ovu problematiku pa nisam nigdje pročitao neko obavještenje od bilo kojeg političara ili stranke zašto nisu ispunili obećanje koje su davali.Bilo bi dobro da bar sad neko kaže zašto su Kevljani zaboravljeni kad je asfaltiranje puteva u pitanju. Siguran sam da će i ove godine većina političara a i stranki opet na isti način pokušati dobiti što više glasova u Kevljanima. E sad je do raje hoće li opet povjerovati.
Svratio sam kod Halime Velić i ona me dočekala sa nekom radošću da progovori koju na ovoj vrelini. Kaže, ima četiri kćerke i sve su joj dobre, tri su negdje vani a jedna je u Hrnićima i ona je najčešće obiđe. Naravno ove druge su daleko pa nemogu ali dođu i one kad mogu i uvjek je obesele.
Spomen ploča u Kevljanima, ovdje sam primjetio a vidi se i na fotografiji da su neka slova skoro pa izbrisana. Mislim da bi neko ko je zadužen da održava ovu spomen ploču trebao ovo da popravi. Mislim na riječ "NAJVEĆA".
Besima Velića sam fotografisao sa njegovim cvijećem ali i sa golubovima nažalost fotka sa golubovima nije čista pa nisam objavio.
Besima Velić mi je pokazala svoje cvijeće i voće koje ima ispred kuće.
Hadzira Velić je rado pristala da je fotografišem sa njenom unučad. Kaže da im je drago što se neko sjetio i njih da obiđe pa makar da ih uslika.
Bio sam i u Brđanima
Ovakve slike su ovih dana česte, puno auta pred kućama
Građevinci u Kozarcu ne odmaraju već i pored žestoke vrućine rade punom parom. Moj komšija je odlučio da proširi kuću.
Meni je došla moja rodica Razija Mehmedagić sa sinom Zilhadom u posjet a to me mnogo obradovalo.
Moj komšija Suad Softić i njegova sestra sa porodicama su nam dosli u njihove Softiće. Hasnija, mama od Suada i Seke, je posebno radosna što je došla svojoj kući. Pokazuje mi Sudo fotografije iz Amerike. Pokzuje mi ogromnu kuću, dvorište, baštu i sve okolo a ja se divim. Kaže mi on sve je lijepo ali moja kuća i voćar koji je zasadio moj rahmetli babo u Softićima mi je najdraža i tu sam najsretniji pa makar to bilo samo godišnji odmor. Nadam se uskoro i penziji pa se vraćam u svoj Kozarac.
Nisam mogao proći a da ne svratim i kod Asima Softića a on me odmah za ruku pa hodi komšo vidi naše šljive. Pitam kako naše a on mi reče moje i Hamedove ja i sin smo zajedno ovdje. Žali mi se Asim da mu je žena bolesna ali i da ja sad bolje. Kozarac.eu zeli Subhi da što prije ozdravi.
Hajra Kilić je došla da obiđe mamu i sestru.
Sad je vrijeme kad se drva nabavljaju za zimu pa su ove slike sve češće a Dzevdo je super za ovaj posao.
Četvrtak počinjem sa Dzonlagićem i bostanom.
Pored ovolike vrućine, ćaršija je bila puna raje. Ovaj put sam primjetio da je najviše raje iz Amerike došlo na godišnji. Vjerujem da godišnji u Evropi još nisu počeli. Skandinavske zemlje su odmah iza Amerikanaca.
Nisa nam je stigla iz Amerike i sva sretna sa bratom došla na četvrtak.
Eh moj stari jaran i radni kolega iz Bosnamontaže Mirzet Trnjanin me je našao na mjestu gdje sam obično svaki četvrtak.Kako je lijepo vidjeti raju koju nisam već dosta godina vidio. Amela Mujčić, za nju me vežu uspomene na moj boravak u Holandiji.
Sakiba Alića nisam prepoznao mada on češće dođe ali se ne srećemo.
Na ovoj fotki je raja sa svih kontinenata.
Muhamed - Braco Kulašić sa porodicom stigao iz Čikaga
Na žalost i ovako nešto se ponekad desi. Dedo Jakupović je imao nezgodu da ga je auto udarilo. Nisam bio prisutan i nemogu da kažem šta se tačno dogodilo. Ipak nadam se da će Dedo biti dobro i da povrede nisu velike.
Danas je i harmonika bila na četvrtku pa je društvo malo zasviralo i zapjevalo a ja iskoristio priliku da fotografišem.
Na kraju da vas podsjetim da u nedelju počinju dani Kozarca.
To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!
Nijaz - Caja
Još samo ovo:
Bolje je šutjeti i biti smatran budalom
nego progovoriti i otkloniti svaku sumnju
Sinoc sam dobio spisak donatora za Adela Elkazovica:
F.K Bratstvo Kozarac je na turniru koji su organizovali sakupio 2543,50km
Mesnica GULAŠ i market su sakupili 450,00km
Grupa iz Švedske VOLJA ZA ŽIVOTOM je sakupila 2800,00 kruna a novac je predao Samir Bešić
Rođaci, prijatelji i komšije su donosili kući donacije i tu je sakupito 400,00 eura
SEDRA iz Holandije je donirala 200,00 eura
Roditelji od Adela a i Adel se zahvaljuju svim donatorima na pomoći.
