Izdvajamo

Magla još uvijek, kiša koja ne pada vec nekako visi u zraku. Temperatura tek iznad nule nit puše nit nepuše, sve nekako bez veze. Dani  ko rodili se   za u kući ili nekoj kafani sjediti i naklapati o serijama ili što je u zadnje vrijeme glavna tema, hoce li sutra biti taj smak svijeta.

Prošle subote udruženje pčelara "KOZARA" iz Kozarca je  organizovalo predavanje na temu:
SAVREMENO PČELARSTVO I PRIMJENA NAUČNIH DOSTIGNUĆA U PČELARSTVU.

Predavač je bio ugledni pčelar General Rašid Zorlak. General je održao predavanje u kojem je pričao nekako narodnim jezikom i bez pretjerane upotrebe stranih izraza. Tamo gdje je upotrebljavao stručne izraze, trudio se da ih objasni da bi ga razumjeli i laici kao što sam ja kad je u pitanju pčelarstvo. Pričao je general o primjeni naučnih dostignuća i načinu kako ih  on sam primjenjuje kod svojih pčela. Ovdje je dijelio svoje iskustvo sa ostalim pčelarima.  Posjetioci su bili oduševljeni ovim predavanjem.

Moj jaran Sead Mujanović je i ove hefte dovezao robu iz Italije.

Prošli četvrtak, Fiko Paratušić, mi se hvali kako ima bika tek godinu dana starog a već oko 800 kg važe. Obećao sam svratiti i svratio sam. Našao sam ga kod kuće a na pitanje kako je, odgovara; Ja sam ti ovdje ko vuk samotnjak.

Odveo me u štalu da mi pokaže svoje blago i njegovog kapitalca, bika koji važe oko 800 kg. Na fotki se i nevidi ali stvarno je krupan, kad znaš koliko je star.

Ovaj put sam otišao na suprotnu stranu od Brđana, u Šahbaze i Foriće

Svratio kod Javora

Zatim od njegove kuće fotografisao  Javore.

Loše vrijeme, kiša ali Bajro Šahbaz i njegova žena su me dočekali sa osmijehom. Priča mi Bajro kako se prije tri godine vratio iz Engleske i kako se i ovdje dobro snašao. Ako hoćeš više da imaš moraš više i da radiš, a ja radim stvarno puno i zadovoljan sam sa onim što imam, kaže Bajro.

Odveo me u štalu da mi pokaže svoje blago. Ima 8 krava muzara, a u planu je da poveća broj.

Raja iz Jakupovića, Forića i Šahbaza su me zamolili da odem do porodice od Samed i Meliha Šahbaz. Svi su mi pričali o lošoj situaciji od ove porodice. Svratio sam i tamo sam našao Melihu sa njihovih troje dijece a četvrto dijete je bilo u školi. Samed nije bio kod kuće. Juče sam po drugi put otišao istoj kući da fotografišem i Sameda ali nisam imao sreće, kako kćerka reče, otišao je sa komšijom negdje. Priča mi Meliha o njihovom teškom životu i primanjem diječijeg doplatka od 140 km, jedinom primanju koje imaju. Samed je nezaposlen ponekad ga neko pozove na dnevnicu ali i to je tek tuk.

Imali smo kuću od 35 m2 i ove godine su nam komšije i familija nadogradili  kuću. Zahvalni su svim komšijama i familiji. Jedan komšija mi je rakao da je Samed bio cijeli rat borac. Pitao sam ih, da li je neko iz boračkih organizacija dolazio da vidi i pita kako oni žive. Odgovor je bio negativan čak sa malo više ljutnje. Zima,teško je, a bolja vremena su još uvijek pusti snovi.

Udruženje logoraša Kozarac je aktivno i na terenu sa prikupljanjem potpisa za peticiju "Podrška donošenju zakona o pravima žrtava torture u BiH".

Vraćajući se iz Šahbaza sreo sam i ovu trojku dok su razgovarali.

Na žalost i ovakve fotke se mogu napraviti u čaršiji. Čopor pasa, samo ovi nisu agersivni kao oni u drugim krajevima naše BiH.

Pored lošeg vremena, danas na četvrtku više raje nego zadnjih par hefti. Naredne dvije hefte su novogodišnji praznici i naši koji žive u drugim državama su  počeli  da pristižu, sa namjerom da u svom Kozarcu i sa svojom rajom dočekaju Novu godinu.

Baju su ove godine jednom opljačkali, valjda neće više.

Rajkuš, šta reći  kad je već sve poznato o njemu. Nekad pun elana a danas ga gledam, nekako usamljen i potišten. Pitam ga kako je, a on samo onako sleže ramenima. Nije već par hefti izlazio vani. Bio je loše ali danas je malo bolje pa izišao malo među raju.

Kad sretnem svog rođaka Mustafu, dan mi bude nekako vedriji.

Planinare sam našao na njihovom starom okupljalištu, a oni se ovako okupljaju svakog četvrtka u isto vrijeme.Pored šali koje samo planinari znaju ispričati, bilo je i priče o  skupštini koja će se održati u utorak.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja

Još samo ovo:

Nikad nije prekasno za izvinjenje, ali je nekad prekasno za oproštaj.

 

 

"Vidiš ovu moju podignutu ruku, koja kao kameni cvijet osta, da svjedoči zločin vaš...
Vidiš ovaj cvijet sa latica pet, to je dokaz protiv vas, koje je vrijeme sačuvalo...
Vidiš li i čuješ vapaj moj, preklinjanje moje da me u životu ostavite...

Ova ruka moja osta podignuta, da te sjeća, i da pamtiš, da ti strah od Božije kazne ispunjava i noći i dane...

Predajem te Bogu Svemogućem ubico tijela i duha moga, neka ti Bog sudi, a ja ti oprostiti neću...."

Taif Rose 2013

Opširnije...