Izdvajamo

 

Praznike u zapadnim zemljama naša raja koristi u svojoj domovini. Čaršija i okolna sela su oživjeli zadnjih sedam dana. Ja kao i obično nisam sjedio u kući već sam puno lunjao okolo i pravio fotke.

Prošla dva četvrtka sam fotografisao par porodica koje imaju više dijece a nemaju skoro nikakva primanja. Mirzeta Jakupović ' Softić, a ja je zovem Điđa, je sakupila malo veću sumu novca od raje u Švitcarskoj. Sakupila je ona od svoje dijece i zetova, brata Pajde, i još nekih članova familije i prijatelja oko 1500km. Došla je Điđa i njen brat Mirzet Softić, kod naše raje poznat kao Pajdo, zamolili su mene da ih odvedem kod familija koje sam već fotografisao.  Pajdin kombi je i prije nego što smo došli u Gulaš, bio prilično pun sa namirnicama, odjećom i obućom. U Gulašu smo kupili četiri velika paketa sa namirnicama i krenuli u obilazak sa prepunim kombijem.

Prvo smo svratili kod familije Šefika Bahonjića. Oni su nas dočekali radosno ali u očima im se vidi tuga, teško je to kad čovjek čeka pomoć od drugih. Malo smo posjedili kod njih, a oni su cijelo vrijeme zahvaljivali se.

Stotinu metara dalje smo se zaustavili kod Hameda Hodzića i tamo ista slika.U jednom trenutku Pajdo, da bi razbio ovu tužnu sliku, se našalio i reče:  Svi dolaze prije izbora a mi poslije i vjerujte nije kupovina glasova.

Zatim smo otišli u Kenjare kod Sabahudina Bude i tamo smo ostavili paket sa namirnicama i odjećom. Pajdo je poželio da vidi dokle se došlo sa radovima u kući koju su sagradili dobra raja. Našli smo Budu na poslu u vlastitoj kući. Pajdo je primjetio da nema ulaznih vrata. Odmah su se on i Điđa dogovorili da već isto veće odemo u Bingo u kupimo ulazna vrata. Kako rečeno tako i učinjeno već u 8 satu naveće Budo je istovarao, iz Pajdinog kombija, svoja nova ulazna vrata za vlastitu kuću.

Svratili smo i kod Budinog  brata Adnana koji je isto tako teški invalid, vezan za invalidska kolica. Moram da napomenem da su Điđa i Pajdo  nekima pomagali tako što su davali pakete sa namirnicama a nekima sa parama. Adnana su pomogli sa simboličnom sumom u novcu.

Na kraju našu turneju smo završili kod Sameda Šahbaza. Kao  svugdje i ovdje smo dočekani sa mješavinom radosti i tuge. Kad smo pošli kući primjetio sam kod Điđe a i kod Pajde da su isto tako tužni jer su vidjeli kako neke naše komšije teško žive, a sa druge strane nekako posebno sretni zato što su uspjeli da bar malo ublaže težak život ove dijece.

Dva dana poslije nazvao me Fikret Bešić, sa istom željom, da pomogne ovim porodicama. Sa njim sam otišao do ove dvije familije i odnijeli namirnice koje je Fikret kupio od sebe i svoje porodice.

Dok smo se vozili do ovih porodica, Fikret mi je pričao kako je i on, sa četiri godine, ostao bez oca. Sad kad je u mogućnosti da može pomoći on se trudi da pomaže našoj raji.

Opet dan poslije, nazvala me Mevlida Nasić iz Rakovčana i zamolila me da od njih tri Elvire Nasić - Novalić, Mevlide Nasić i Rezije Nasić kupim namirnice u vrijednosti 50 eura i uručim ovim porodicama. Naravno pare su mi dostavljene.

Ovih dana ove slike su česte.

Pored toga što su dijelili pomoć ugroženim familijama Điđa i Pajdo su našli vremena da obiđu svoju tetku Raziju Mehmedagic.

Zima, praznici, sijela su uobičajena u selima. Na ovim sijelima se netraži meza piće, rakija ili neki drugi alkohol, već zdrava hrana. Pod zdravom hranu podrazumjevamo bijele masirače, kokice, pečeni krompir, od pića turšija ili neki drugi sok koji smo jesenas sami pravili.

Udrobita kuruza (kukuruza) nam dođe kao dezert. Ovaj put je bila sa varenom kiselnom. O okusu nebih pisao jer ovo se nemože opisati ovo se mora probati i pojesti.

U utorak sam krenuo na Debeli Brijeg gdje je trebalo da se održi skupština planinara i usput sam sreo ovu grupu lovaca. Vraćali su se iz lova nekako posebno veseli. Nisam ih pitao za ulov.

Kad sam došao do planinarskog doma Debeli Brijeg već je sve bilo puno a i dvorište ispred isto tako. Izvještajna skupština planinarskog društva "Mrakovica" Kozarac je trebala svaki čas da počne.

Skupštinu je otvorila predsjednica Indira Kapetanović. Nakon uobičajenog pozdrava i dobrodošlice gostima, Indira je podnijela izvještaj o radu Planinarskog društva Mrakovica, u 2012 godini. Ovo društvo je puno radilo, družilo se, a i putovalo. Planinarski dom su uredili tako dobro da bi i neki hoteli pozavidjeli na spavaćim sobama. Organizovali su izlete, a pored ovih u našoj okolini bili su izleti u Bugojno,Vlašić, Vranica, Gornji Vakuf, Pećigrad, Zagreb, Medvednica...

Hilmija Bešlagić je podnio blagajnički izvještaj, a Emsada Mervan finansijski plan za 2013 godinu.

Na kraju je Mirzet Mujčić iznio plan rada i izleta u slijedećoj godini. Pored uobičajenih izleta u planu su i izleti u zapadne zemlje kao što su Švicarska - Kisnaht, Austrija, Alpe Slovenija, Šabac (Cer), Vranica i još neke.

Skupštini je prisustvovao i jedan broj gostiju i pijatelja ovog društva: Predsjedni Skupštine Grada Prijedora Sead Jakupovic ispred gradonačelnika gospodina Mraka Pavića i u svoje ime, P.D.Krajina, Biciklističko drušvo Krajina Cazin, Ratko Macanović vlasnik pilane Grossist, K.U.D.Kozara. F.K.Bratstvo, D.V.D Kozarac, Lovačko društvo. Nadam se da nisam nekog zaboravio.

Dodjeljene su zahvalnice za doprinos u radu i unapređenju P.D. Mrakovica slijedećim osobama i organizacijama:

Samir Pidić

Ismet Hušić

Husein Oruč

Fadil Jakupović

Fikret Crnkić

"Emir Gradnja" Kozarac

Esad Pulić

Enver Mehmedagić

Asim Talić

Ibrahim Kahrimanovic

Emsud Matrić

"Austronet"

Emsada Mervan

Adevija Ćustić

Derviša Oruč

Velida Šemović

Jasna Crnkić

Adem Kilić

Muratčehajić Edhem

" Dizdarić" kamenorezačka radnja

MIRSAD MURATČEHAJIĆ

S.T.R. MIX Kozarac

"Foto Metro" Kozarac

Fikret Mehmedagić

Fikret Bešić

Na kraju, skupu se obratio Predsjednik Skupštine Grada Prijedora gospodin Sead Jakupović, a  došao je (na poziv P.D.)  ispred Gradonačelnika Grada Prijedora gospodina Marka Paviać i u svoje ime. Skup je pozdravio ispred gradonačelnika i u svoje ime. Jakupović je naglasio kako je Opština Prijedor u prošlom periodu  pomogla ovom društvu i obećao u svoje ime i ispred gospodina Pavića da  ni u budućem periodu se neće  iskučiti u stranu i da će u buduće još više pomagati ovakvim projektima.

Konobari su danas imali pune ruke posla a Enes me dobro nasmijao. Kad ga jedan gost (Edhem Hodzić) a dobar drug od Enesa upitao da plati. Upitao ga je šta je ono trebao da plati, niti jedan se nisu mogli sjetiti svega. Enes je onako šeretski rekao "Haj upriko 5 km".

Poslije je, kako je već uobičajeno kod planinara, raja počašćena gulašom.

Uz živu muziku, počelo je opšte veselje.

U utorak je i jedna djevojčica slavila rođendan, a zove se Alea. Znam da je unuka od Hilmije Bešlagića

Današnji četvrtak poćeo sam sa mojim komšijom Zulfom Balićem i njegovom kćerkom. Danas izuzetno lijep dan, a i ćaršija puna raje.

Danas je bio zadnji dan za potpisivanje peticije "Podrška donošenju zakona o pravima žrtava torture u BiH". Stolu je prišao čovjek i prestavio se, Fadil Kulašić. Pokazao nam je ovu fotografiju iz logora i kaže da je on na ovoj fotki. Napravio sam poređenje Fadil u logoru i danas.

Danas sam sreo mog rođaka Emsuda Šahbaza, kaže da je došao na jednu heftu. Predstavio mi je svog dobrog jarana. Jaran mu je iz Irana i želio je da dođe u Kozarac da vidi ovo mjesto o kojem mu Emsud toliko priča. Emsud mi reče da se  njegov jaran nije razočarao. Kaže sve mu je nekako neobično i čudno ali mu se sviđa Kozarac i okolina.

Ovaj par dolazi iz Francuske i zamolili su me da prenesem pozdrave raji u Francukoj.

Bjele masirače su znak da će večeras imati sjelo.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja

Još samo ovo:

 

 

 

U perverznoj realnosti, dželati i ubice su dobile svoje obilježje i istorijski pomen. Naime, U bivšem Društvenom domu Trnopolje, mjestu gdje se nalazio jedan od najzloglasnijih prijedorskih logora, otvorena je spomen-soba poginulim vojnicima Vojske Republike Srpske.

Koliko bolestan moraš biti da to uradiš?

Zamislite spomen-sobu posvećenu snagama Vermahta u Mathauzenu ili Aušvicu? Ne možete? Dabome da ne možete. Zato u nas može sve.

Dragan Bursać