Hefta u kojoj se ništa posebno nije dešavalo u našem kraju. Ja sam zujao okolo i razgovarao sa rajom tražeći nešto zanimljivo za naše čitaoce. Kod nas uvijek nešto zanimljivo. Nije potrebno da nečija kuća gori ili da se uhvati lopov pa da bi bila zanimljiva vijest. Meni je obični razgovor sa našom rajom uvijek zanimljiv, nećija kuća, bašta, cvijetnjak, štala...
Hima i njena mama Šuhra Bašić, kod njih ne svraćam baš često, mada smo jako dobri jarani. I ovaj put sam, na žalost kao i zadnji put prije dvije godine, posjetio Himu jer je bolesna. U zadnjih mjesec dana imala je dvije operacije. Odstranila je limfne žlijezde i ima tumor pored lijeve dojke. To je ona Hima koju često srećemo u čaršiji i Kozaruši, puna života, zdrava kao dren ali nije uvjek baš tako kako izgleda.
Mama Šuhra, 81 godina, je ta koja se sad brine i pomaže kćerki Himi, zamjenile su uloge jer Hima je ta koja se brine i pomaže mami Šuhri. Sa njom razgovor uvijek počinje o njenoj djeci, sinu Ekremu koji je nestao 1992. na Poljani i ne zna kako je i gdje ubijen. Jedna kćerka umrla prije rata, a sin Ferid živi u Španiji.
Puno pati za Feridom jer nije ga vidjela od 92. kad je otišao u Španiju. Nazove nju sin i razgovaraju, ali ona željna svog djeteta da ga vidi. Ona je u 81. godini života i strah je hoće li joj doći sin Ferid da ga bar malo vidi.
Dok razgovaram sa Himom ona puna života, optimista, a kad sam je upitao kako uspjeva sve to, liječenja, lijekove, i sve što ide uz te bolesti, poplaćati, a ona se malo trže pa reče "Sa narodom se živi, rođaci komšije prijatelji pomažu, jer od mamine penzije 170 KM ne mogu se ni režija platiti". Na pitanje treba li pomoć ona me oštro pogleda ali odmah zatim spusti pogled i okrenu glavu.
Svu svoju bol prikriva šalama i prepirkama samnom. Ponekad se trzne kad je malo više zaboli.
Kad sam krenuo od nje ispratila me šaleći se i trudeći se da ostane vedra, ali ne uspjeva baš uvijek.
https://www.youtube.com/watch?v=XP-Ymcyuwv0&feature=youtu
Paratušić Sakib iz Brđana, sad živi u sokaku koji mnogi zovu Saljin sokak. Nekad je Sakib bio kolovođa, na igrankama, krnama, veseljima...,uvijek je bio prvi u kolu i niko nije moga da igra kao on. Sad živi sam kod mame Fatime. Nemaju primanja, kako reče živi od kosidbe, a zimi štrika ove ponjave (prnje).
Zanimljivo ovo radi sa iglom za heklanje. Za vrijeme zime uspije par ponjava po 2 metra duge odštrikati i za to sve dobije 2 ili 3 stotina KM. Ljeti kosi dvorišta ako ga neko pozove i takođe kosi travu na igralištu FK Mrakovice u Kozaruši.
Prešao je 70 godina i već vidno oslabio snagom, ali bori se da prežive.
Sakibova mama Fatima 94. godina, prošle godine bilo joj neugodno da se fotografiše ali jučer je rado stala pred kameru. Pristala je da priča o svom životu. Rodila je 10 djece, a devetero ih je živo. Za unučad praunučad ili čukununučad, pa čak i bijelih pčela ili čukun unučadi, ne pitaj jer nezna ni ona, a ni Sakib. Puno ih je i stvarno bi trebalo puno vremena da ih sve nabroji, a imena nikako. Sumnja da se i oni mladi međusobno poznaju. Pitam za zdravlje, a ona mi priča kako je koljena puno bole, zatim leđa, rukama takođe oslabila i ne može više spremati jesti.
Priča mi nane kako nema penzije i živi od pomoći djece i dobre raje, a najviše od vitara koje dobije za vrijeme Ramazana.
Tako mi ispriča kako je jedan komšija iz Brđana donio vitre 100 KM i ona to ne može zaboraviti, gledam u nju i mislim kako je 100 KM za nju veliko bogatstvo.
Nema ni zdravstveno osiguranje i kad treba doktoru ne može joj biti 100 KM, a odakle tolike pare.
Razgovor sa Fatimom sam snimao video kamerom. Lijepo za pogledati.
