Izdvajamo

 

Ova hefta je prošla sa par dana snijega zatim malo lijepog vremena i na kraju kiša. Ja sam se kao i obično trudio da stignem na što više mjesta, sa svojim fotoaparatom. Tako sam u subotu, na poziv udruženja poljoprivrednih proizvođaća "Agrarija", prisustvovao seminaru i predavanju o sjetvi kukuruza  i proizvodnji sjemenskog kukuruza  od jedne sjemenarske kuće. Seminar su organizovali udruženje u saradnji sa poljoprivrednom apotekom "AGROHERC-TRNJANIN".

Ovo udruženje već nekoliko godina stagnira (neradi skoro ništa), a prošle godine su na inicijativu grupe poljoprivrednih proizvođaća i mr. Mesuda Trnjanina ponovo aktivirali  UPP "Agrarija" Kozarac. Prije početka seminara mr.Trnjanin se obratio prisutnima i najavio skori izbor novog rukovodstva i novi plan rada i aktivnosti ovog udruženja.

Ja sam se trudio da fotografišem sve prisutne. Prije početka predavanja ja sam se naslušao šali i dosjetki od ove raje. Bilo je puno smijeha, a za vrijeme predavanja bili su nekako neobično tihi i pažljivo su slušali predavanje. Na kraju je bila i mala tombola gdje su predavaći podjelili simbolične poklone, sretnim dobitnicima. Kad smo trebali da se rasipamo jedan od prisutnih je mene pozvao da dođem u nedelju. Reče mi da imaju jednu malu akciju pa da i to zabilježimo.

U nedalju sam došao malo ranije, da nebi šta propustio. Malo poslije su pristigli traktoristi, na njivu familije Sušić.

Pričaju mi kako su dogovorili da će, u sklopu svojih aktivnosti, u buduće pomagati raji sa slabijim materijalnim mogućnostima. Ta pomoći će biti, poljoprivredni radovi. Danas je dogovoreno da izvrše zimsko oranje na njivi familije Sušić. Njiva je veličine 6 dunuma.

Ova slika se rijetko viđa u našim krajevima. Momci su uzorali ovu njivu pa im bilo malo i nastavili odmah i njivo do ove. Ova njiva se nalazi kraj puta Prijedor - Banja Luka i vjerujte mi da je saobračaj ovdje usporio. Mnogi prolaznici su zastajkivali da vide ovu sliku. Četiri traktora u redu i još humanitarni rad.

Naravno tu je bila i publika, raja iz udruženja je došla da bodri svoje jarane. Ovdje je isto tako bilo šale, dobacivanja, bockanja i sve uz grohotan smijeh. Nisam uspio sve da ih fotografišem, ali  siguran sam da mi neće zamjeriti. Oni su raja.

Par fotografija koje sam napravio između dva četvrtka.

Mića Habib je došao za vikend kući. Kaže, da mater obezbjedi sa drvima za grijanje.

Ja sam noću obično bio na sijelima. Na zimskim sijelima se često pojede malo više. Ova zima nas je prilično manje, mnogo ih je otišlo familiji, negdje u zapadne zemlje.

Sutra, u nedostatku nekih radova kod kuće, idemo u šetnju kroz naše sokake. Obično su te šetnje par kilometara, kod nekog manje a neki i više. Poslije šetnji opet zajednička kahva a naveće posilo.

U garaži od Saida Mujana, treninzi svaku noć. Momci su neumorni.

Kao i obično, ja svake hefte zavirim u neki od naših sokaka. Safet Jaskić mi reče da navratim i u njegov sokak. Kaže dođi malo i u Jaskiće. Nije morao dugo da me nagovara.

U Jaskiće sam došao, izašao iz auta, jedno dvorište a par kuća okolo. Alija izlazi iz jedne od kuća i priča mi da su ovo kuće od familije Jaskić. Kad sam ga upitao koliko vas ima, on mi reče da nije nikad brojao ali ima nas više nego negdje čitavo selo.

Ovdje se puno radi i nema se baš puno vremena za priču. Ređo nosi žito da premilja za krave. Zaustavio se na kratko da ga fotografišem i ode.

Uspio sam njih 4 zajedno forografisati. Naki nisu bili kod kuće, djeca su u skoli a žene u kući rade kućne poslove. Naravno bilo je i prilično hladno pa mnogi ne izlaze vani.

Osman melje žito za svu familiju.

Ređo i Alija mi pokazuju krave i teoce. Pitam ih od čega žive, kažu: svi mi živimo od poljoprivrede. Nije lahko ali dobro je nežalimo se.

Ređo mi pokazuje par dana starog psa i kaže da ih ima više.

Kad sam svratio kod Safeta, pitam ga kako on živi. Priča mi on da živi od nadnice, kad ga neko pozove da mu nešto uradi to mu je glavna zarada. Nađe se posla i sastavlja se kraj sa krajem.

Iz Jaskića, u povratku, sam svratio u jedan dio Kenjara.

Danas na četvrtku malo raje, a glavni krivac je kiša koja cijeli dan nije prestajala da pada. Ipak sam uspio da napravim par fotografija sa današnjeg cetvrtka.

Rijetko pravim fotografije na pijaci ali danas nije bilo neke gužve pa sam uspio da napravim par fotki.

Na pijaci sam sreo i mog jarana a i komšiju Fikreta Alića. Kaže izašao na kratko da kupi neke sitnice pa bježi kući jer još nije došao sebi. Fikret je jedno vrijeme bio odsutan iz Kozarca, išao je u Dansku. Na povratku iz Danske, imao je saobraćajnu nesreću. Kažem nesreću ali kad sam vidio fotografije od te nesreće, ja kažem da je imao sreću. Auto je totalno razbijeno i odveženo direktno na otpad, a Fikret i familija su prošli bez nekih teških povreda, sreća. Povreda je bilo, kod sina napukla ključna kost a ostali su dobro ugruhani ali nije bilo lomova.

Moj dobri komšija, Vahid Softić, je došao na četvrtak, kiša ga nije spriječila. Pitam ga za Ismetu, kaže, ide nabolje. Pitam za familiju a on mi reče da bi rado da poselami svoju familiju. A Asmir ovih dana slavi rođendan, Vahid i Ismeta Softić mu žele sve najbolje. Mireli Dervišagić zatim Meladi Dudović rođendanske čestitke od daidze Vahida, Ismete i Ešefe Softić. Čestitkama se pridružujemo i mi Kozarac.eu.

Ovog čovjeka sam zaboravio. Danas je bio sa kapom na glavi i pita me dali ga prepoznajem. Nisam ga prepoznao ni kad je skinuo kapu ali kad je rekao Kemo Dergić sjetio sam se i bilo mi je drago da mi se javio. Danas kad sam došao kući, pregledam ove fotke i kroz glavu mi prolaze slike iz mladosti. Sječam se mnogih krni gdje je on svirao sa svojom grupom, zatim veselja i igranki. Igranke su se obično pravile kad je neko odlazio u vojsku. Ja nisam pravio igranku, nisam se radovao odlasku u vojsku. Sjećam se ja i onih perušanja koja je Kemo pravio kod svoje kuće. Bio je Kemo nekad veća zvijezda od ovi današnjih. Kaže kako i sad svira ali ovaj put samo za svoju raju i svoju dušu. Oni koji su ga poznavali, njima nemoram puno da pišem o ovom harmonikašu.

Zlatan Garibović je još danas u našem malom mistu a već sutra putuje za Kanadu. Došao je na četvrtak da se oprosti od svoje raje i obečao nam je u maju opet doći.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja

Još samo ovo: Još jedna lijepa pjesma od naše kozarčanke Semire Jakupović

JANUARSKE PTICE         SEMIRA JAKUPOViC

U januaru kraj prozora moga
umilni cvrkut ptica slušam
da li mi se to samo pricinjava
ili se proljeca zaželjela
moja nježna duša.

Imaju li to ptice predosjecaj
Kada ljude uhvati tuga?
Da li zbog toga mijenjaju svoj put
I ranije se vracaju  sa juga?

Da li su stvorene zato
Da pjesmom ljudima monotoniju razbiju
Da hrle slobodno nebeskim prostranstvima
I uvijek se svome jatu vracaju.

Toliko toga od ptica
Nauciti možemo
Kako im malo
za srecu treba

Ne treba im raskoš, bogatstvo  i prestiž
Samo  mrvice kruha,  sunce što sja
Nepolomljena krila
Sloboda i komad  neba plavoga.

Možda i mi ljudi
Od njih uciti moramo
Do cega nam je najviše stalo .

Osim zdravlja, srece, malo pažnje i ljubavi
Ne trebaju nam stvari dodatne
Cesto u trci  zaboravimo
da su najljepše stvari
na dohvat ruke i besplatne.

 

 

 

Nikada zločine naših komšija zaboraviti nećemo i dok smo živi o njima ćemo svjedočiti i sve ljude na njih podsjećati. Istinu o našem stradanju ćemo konstantno širiti, a pravdu na ovosvjetskim sudovima uporno tražiti. Za istinu ćemo živjeti, raditi i umirati! Zbog toga danas na ovom mjestu želimo još jednom jasno kazati da su nas naše komšije u nedjeljnim, poslijepodnevnim satima, 24. maja 1992. godine, svojim paravojnim snagama napali, da su tada nad nama agresorski čin započeli i u narednom vremenu realizirali, da su na području naše općine više od 3.000 naših najmiliji poubijali, a njihova tijela u mnogobrojne jame i grobnice skrili, da su naše majke i sestre silovali, da su nas u logore zatvorili i u njima najtežim torturama mučili, da su naše imetke pljačkali i uništavali, da su naše džamije palili i rušili, da su nas sa ognjišta naših protjerali, da su nam povratak na njih osporavali, da se ni nakon 25 godina za zločine svoje nisu pokajali, da zločince iz svog naroda nisu izdvojili već su se s njima poistovjetili, da kosti naših najmilijih još uvijek na njima znanim mjestima kriju, da svoju omladinu lažima o nama truju, da na započetom zlu devedesetih godina i dalje ustrajavaju.

Mr. Amir ef. Mahić
25.05.2017. god.