Izdvajamo

 

Ova hefta, i pored hladnoće i snijega, za voćare nije bila dosadna. Voćari koriste  ovo vrijeme za edukaciju. Odžana su dva seminara, pokazno obrezivanje voća.

Prvi seminar je bio u Gomjenici na imanju porodice Marjanović, u organizaciji Udruženja Voćara Prijedor, a predavači su bili stručnjaci iz ove oblasti; Prof.dr.Nikola Mičić, Boris P. i Miljan C. Subota je bilo posebno hladno ali su voćari strpljivo upijali svaku riječ predavača.

Zatim su nam u voćnjaku praktično pokazali kako se obrezuju različite sorte voća.

Ovaj put sam se radovao jer ovom predavanju je prisustvovalo puno više raje iz Kozarca, u poređenju na predhodne godine.

Danas je bio drugi seminar i ovaj put u Brđanima, u organizaciji PP Kozara, a na dva imanja, imanje od Tadžić Nihada i dugo imanje od Mujčić Mirzeta. Uvodno predavanje je bilo od ing. Kurtovića.

Zatim je ing. Zorić, po meni,  posebno dobro i jasno ispričao, objasnio potrebu rezidbe. Zatim je odgovorio na više pitanja koja su prisutni, bez ustezanja, postavljali. Obično kad slušam ova predavanja, shvatam koliko mi malo znamo o voćarstvu.

Poslije su sve to praktično pokazali, sigurno najbolji majstori za rezidbu voća u našem kraju, Mršić S. i Vujković D. Bili su strpljivi i prije sječenja svake grančice objašnjavali zašto je sjeku i koje su dalje posljedice. Kod ove dvojice smo isto tako puno naučili.

Da nebi bilo da sam se družio samo sa voćarima, juče sam otišao u Kozarušu zaseok Melkići. Prošle hefte sam fotografisao i pisao o skupštini Udruženja Poljoprivrednih Proizvodzaća Agrarija. Na ovoj skupštini je izabran novi predsjednik ovog udruženja, Melkić Islam poznatiji po nadimku Kićo. Bila mi je namjera da bolje upoznam ovog čovjeka, ranije ga nisam poznavao. Našao sam ga sa njegovom suprugom Suadom ispred njihovog imanja.

Kićo mi se prvo pohvalio sa svojim  kravama, muzarama.

Zatim i mljekarom. Pitam ga gdje je bio za vrijeme rata i poslije. Priča mi Kićo da je 92. bio u logoru Gradiška, a zatim Manjača. Poslije je kao i mnogi drugi otišao u Kanadu gdje je proveo 17 godina. Kad je stekao neki kapital sa kojim bi mogao poćeti novi život u svom kraju i na svom imanju, odlučio je da se vrati. Kako je zamislio tako je i uradio. Došao je u Kozarušu, svoje Melkiće i započeo novi život. Izgradio kuću, štalu i kupio nešto mašinerije da bi mogao da se bavi poljoprivredom. Naravno odmah se učlanio u UPP Agrarija, a koliko je bio aktivan pokazalo se na skupštini gdje je jednoglasno izabran za predsjednika ovog uduženja. Kako mu je ovdje, pa ne teče med i mlijeko ali uz rad i strpljenje mnogo se postiže. Priča mi Suada da imaju i dva sina samo oni su bili u školi i nisam imao priliku da ih upoznam. Pitam ih jesu li se pokajali što su se vratili, a oni se slatko nasmijaše i u horu kažu; Nismooo. Ovdje smo sretni i svoji na svome, a može se solidno živjeti.

Odmah preko puta Kiće je imanje njegovog bližeg rođaka Sulje Jakupovića. O Sulji je već sve poznato. Pčelarstvo je njegov život.

Kad sam već u Melkićima napravio sam još par fotki iz ovog sokaka.

Priča mi Suada da, u ovom sokaku imaju jedne komšije 12 mjeseci u godini, Ejub i Zehra Glamočanin. Neznam jeli to zato što su bili skupa pa su se hvalili da su najbolji prijatelji, a čini mi se da je stvarno tako. Kad ih slušam kako razgovaraju, a još kako se šale, zaključio sam da su stvarno dobri jarani. O Ejubu nemam šta da pišem osim da je poznati taksista iz Kozarca.

Zehra se hvali sa svoja tri sina, a danas sam uspio Mirsada fotografisati.

Dok smo razgovarali ispred Kićine kuće, došao je i veterinar Igor. On pazi na zdravlje Kićinog blaga.

Ove hefte sam prošetao i kroz Kamičane ili tačnije zaseok Alići, Kešići i Fazlići. Ipak prvo sam zastao kod ove kuće. Gledam ovu kuću i ovaj gornji sprat, pa mi počela sječanja da naviru. Koliko puta smo, ja, Armin Zenkić, Adil Ademi, Besim Alić  i još par jarana, ovdje sjedili do jutra i slušali ploče. Hasan je, mnogi to neznaju, imao jednu od najvećih kolekcija muzičkih ploča u ovom kraju. Naravno, mi smo u to vrijeme, a i danas, slušali rock. Sve mi to navire, a ja šetam sa mojim komšijom Emirom i sve mu to pričam, a on strpljivo sluša. Sad i neznam, osim za njih par, gdje je sva ona raja.

Idem dalje do Mejtafa (Mesdžid) pa skrećem u Aliće pa dalje Kešići.

Dvije kuće od braće Fazlić

Napravim ja ovako poneku fotku na posilu. Neke stavim na facebook ali poneku ostavim ovako za četvrtka.

Jutros kad sam pošao u čaršiju nisam mogao  da ne fotografišem ovaj lijepi prizor. Dvije kuće od braće Alić. Obično fotografišem moj voćnjak ali ovaj put sam morao i drugi. Vjerujem da vlasnici Ređo i Ahmet neće biti ljuti na mene.

Snijeg se nije potpuno ni otopio a ono jutros novi osvanuo. Ipak dosta raje na četvrtku.

Harka mi priča da se ona druži samo sa onima kod kojih se može ogrebati, ne za kahvu već za dobar ručak pa i malo fasunge.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja

Još samo ovo:

Čuvaj se žurbe, jer ona uvijek dovodi do kajanja:
onaj koji žuri govori prije nego što sazna,
odgovara prije negoli nešto shvati,
odluči prije negoli provjeri,
kudi prije nego što se u nešto uvjeri.

Ako želiš da upoznaš sebe, pitaj druge.