Izdvajamo

Ovih dana mi je došla jedna mlada Kozarčanka (pišem velikim  slovom  Kozarčanka sa razlogom), koja je htjela da ostane anonimna, sa molbom da pomognem. Čitala je na ovoj našoj stranici o našoj raji koji su u teškoj materijalnoj situaciji. Gospođa je došla iz Norveške, gdje trenutno živi, i donijela odjeću i obuću za dijecu, a koju  želi da daruje porodicama sa teškom materijalnom situacijom. Naravno uz to je kupila 3 (tri) paketa fasunge za iste porodice. Od mene je zahtjevala da je odvedem do ovih familija jer ona sama nije znala da ih nađe. Naravno, ja iskoristio priliku pa fotografisao.

Kozarčanka je povela i svoje dvoje djece Adel i Adisa da idu sa nama do ovih familija. Kaže da vide djeca kako neke naše porodice teško žive i da nije Kozarac samo ono u julu mjesecu; bazeni, kafići, muzika, svadbe...

Sa nama su bili još jedna gospođa, rođena Norvežanka, a koliko sam shvatio kozaračka snaha. Zapamtio sam da se zove Kamila i njen sin Emil je bio sa nama. Ja sam koristio priliku da je fotografišem sa djecom od Hameda Hodzića.

U razgovoru sa anonimnom Kozarčankom doznao sam da je odjeću donirala njena prijateljica iz Norveške a koja se zove Trine (nadam se da sam dobro napisao ime). Familije, koje su dobile pomoć, se zahvaljuju gospođi Trine na pomoći. Lijepo je vidjeti da ova gospođa pomaže našoj raji a nikad nije bila u Kozarcu.  Pitao sam anonimnu kozarčanku  zašto želi biti anonimna a ona mi reče da joj je nezgodno da se fotografiše i da se piše o njoj. Važno je da sam bila u mogućnost da, skupa sa prijateljicim Trine, pomognem i to me čini sretnom. Obećala je, ove godine, još više pomoći socijalno ugroženoj raji.

Ovih dana moje komšinice su počele pripreme za 8.mart s tim da su već uplatila ulznice za feštu. Već smo počeli razmišljati šta kupiti svojim ženama, sestrama, kćerkama, snahama...za taj dan. Ja sam se sjetio Bahre Kahrimanović koja se bavi slikanjem na staklu. Svratio sam do nje da pogledam njene umjetnine.

Mislim da ćemo, kupovinom ovih posuda, vazni i drugih umjetnina, lijepo obradovati svoje dame.Sve ovo možemo kupiti kod Bahre. A isto se može naći kod njenih prijateljica u frizerskim salonima kod Medihe ili Refke.

Ova djevojka prodaje Bahrine umjetnine i kaže; raja požurite i kupite poklon, 8.mart je tu pred nama.

Ovaj gospodin je došao da vidi Bahrine umjetnine, neznam jeli šta kupio.

Vozeći se kroz Softiće, sreo sam Ismetu Softić u šetnji. Kaže da se dobro osjeća i ovako  svaki dan pomalo  prošeta.

I ovaj četvrtak jedna fotka sa posila. Ovaj put sam bio kod komšije Emira i Suade Karabašić

Zadnje vrijeme sam bio na par seminara, rezidba voća. Ovih dana pokušavam  da upotrebim ono što sam naučio. Nadam se da nisam loš učenik, a najzad vidjet ćemo ljetos ako rodi voće.

Ovaj put sam se vozao kroz Kamičane ili tačnije, bio sam kod Šefika Kenjara.

Danas kad sam ga sreo i pitao za njegovu vodenicu, reče mi da radi punom parom. Kad sam došao kod njega, pokazao mi je svoje dvorište i vodenicu dokle je došao sa radovima okolo. Nisam bio kod njega skoro godinu dana pa su mi neke stvari bile nove.

Priča mi Šefik da vodenica dobro radi i da ima dosta vode. Kaže; kad nema vode puno žita za mliti, a sad kad ima vode i kad radi onda je malo žita za mliti. Pokušavam se sjetiti ima li još negdje, u okolini Kozarca, vodenica koja radi ovako kao ova. Znam za onu u Deri od Turkanovića samo neznam jeli ona melje žito.

U povratku sam napravio još par fotki u Kamičanima.

Par fotki na putu između glavne i stare ceste.

"UPP Agrarija" su danas trebali imati sastanak sa firmom Meggle ali je odgođen zbog nemogućnosti predstavnika ove firme da dođu na sastanak. Ipak  poljoprivrednici su, neformalno, razgovarali o tekućoj problematici. Konstatovano je da kod naših mljekara nije nađen alfatoksin, a to je za pohvaliti.

Kićo je saopštio, članovima, da su bili u Bihaću na sastanku kod Meggle i da su uspjeli povisiti cijenu mlijeka.

Kićo je obavjestio poljoprivrednike i zamolio da dođu u što većem broju na seminar koji će se održati u utorak 05.03.2013 u 10.00 sati u Aqvi. Seminaru će prisustvovati predavači ispred Ministarstva poljoprivrede, a teme su; novi pravilnik, higijena i sjetva.

Kićo i Amir su pitali prisutne da pomognu porodici rahmetli Rajuša koji je juče umro. Kako ovo udruženje nema dosta para na svom računu odlučili su da izdvoje 200 km. Zatim su neki rekli da je to malo i odmah se počelo skupljati od prisutnih još para i onako spontano su sakupili još 380 km.

Kićo i Amir su odmah poslije otišli kod porodice od Rajkuša i predali jednokratnu pomoć od 580 km. Porodica se zahvaljuje svim poljoprivrednicima za pomoć.

Danas, prilično dosta raje na četvrtku. Primjetio sam da se puno raje, koji su bili kod familije u inostranstvu, vratilo. Takođe, došlo je dosta raje koji zimu budu gore negdje u drugim državama a ostatak godine ovdje kod svoje kuće.

Počela je prodaja kreča, pa ko ima namjeru da kreči voće dobro bi bilo da što prije kupi i zagasi. Dobro je da kreč, onako zagašen, malo odstoji prije upotrebe.

Na kraju: Sretan vam  Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine!

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja

Još samo ovo:

KAKVA DRŽAVA JE TA BOSNA

“Kakva država je, stvarno, ta Bosna. To je najbaksuznija država na svijetu. I ja idem tamo da živim. Da ne povjeruješ.

Bosna je država u kojoj ovce mogu da prelaze glavnu ulicu.

Bosna je država, u kojoj te policajac zaustavi zbog prebrze vožnje, prijeti sudijom za prekršaje, a onda kaže: “Sam sa sobom vidi kolika bi ti bila kazna, samo vodi računa da nas je dvojica!”

Bosna je država u kojoj ti taksista, kada hoćeš da vežeš pojas, kaže: “Šta ćeš to, matere ti? Ma daj ne zajebavaj, nije ti ovo Evropa!”
Bosna je država u kojoj svi piju kapućino, jer nikada ne znaš da li treba da naručiš kavu, kafu ili kahvu.

 

"Ovdje je bila nagrada smrt. Kroz šta su prolazili logoraši, porodice žrtava, nijedna knjiga, nijedan film ne može opisati.
Mi koji smo imali čast i privilegiju da preživimo torture, preživimo logore, nama je u amanet ostavljeno da svjedočimo, da pričamo, da pozivamo sve one koji su preživjeli torturu, patnje, mučenje, logore, torturu u kućama, u dvorištima, avlijama, da pričaju o tome. To je borba za istinu, to je sprečavanje ponavljanja. Ono što smo mi prošli nebi trebalo smjela i ne trebaju preživjeti naša djeca. Istina na zločine u Trnopolju i sve druge logore ne smije biti zaboravljena." Kazao je Jasmin Mešković, predsjednik Saveza logoraša BiH.

26.05.2017. god.