Izdvajamo

Danas je prvi dan proljeća, dan zaštite šuma ali i dan Osnovne Škole "Kozarac". Ovaj dan su, učenici i njihovi nastavnici, svečano obilježili. Pripremili su izuzetno bogat program za svoje roditelje i goste kojih je bilo prilično puno.

Među gostima sam primjetio i bivše nastavnike ove škole.

Danas nije bilo nekih velikih govora, već samo zabava koju su pripremili učenici iz različiti sekcija: hor, dramska sekcija, recitatorska sekcija, folklor, muzička...Sve ove sekcije vode nastavnici ove škole.  Pored toga što je na početku bilo problema sa strujom, Fikret i Budo su bili brzi i donijeli agregat, pa je sve počelo kako je i dogovoreno.

Bilo je zanimljivo i veselo. Učenici su priredili divnu priredbu. Čestitke nastavnicima, učenicima i svom osoblju O.Š.Kozarac.

Dvije fotke od prošle subote kad smo bili u posjeti logoru Batkovići. Četiri udruženja logoraša, Ključ, Sanski Most, Prijedor 92 i Kozarac. Nismo napunili jedan autobus.

Jedan od putnika je bio i Samir Kahrić, prije 20 godina zarobljenik ovog logora. Dok smo se približavali Batkovićima, Samiru su navirala sjećanja iz 92. i 93. Razgovarali smo o tom vremenu skoro cijelo vrijeme puta do logora.Kad smo došli u krug od logora i izašli iz autobusa, primjetio sam da je Samir počeo da puši više nego obično ili bolje rečeno nije gasio cigaru. Tad mi je ispričao kako su njih dvojica, Samir Kahrić i Sivac Zajko (nadam se da sam dobro napisao ime) pobjegli iz logora Batkovići. Priča Samir da su oni jedini kojima je to uspjelo i kako su došli do Tuzle, a nakon mjesec dana krenuli pješice za Zenicu. Kaže da je putovao oko 7 dana. Duga je njegova priča ali on je skraćuje i kaže: imao bih ja tebi mjesec dana šta pričati, a danas dan proleti da nismo ni primjetili.

Ova hefta je počela lijepim vremenom, a ja dobio svoju vozačku nazad pa sad mogu da vozim i prva vožnja je bila u Hrniće. Odavno nisam fotografisao kroz ovo selo.

Svratio sam u prodavnicu koja se nalazi tik uz Đamiju. Vlasnik prodavnice je Suada Hodzić, za one koji je ne poznaju, supruga slavnog i vešestrukog bodybuilding prvaka Jugoslavije i Evrope, rahmetli Fikreta Hodzića. Poznajem je još iz školskih dana, pitam je kako je. Suze naviru kad se priča u starim vremenima i raji koje više nema. Priča kako je ostala sama, ima kćerku u Austriji, bori se sa životom. Fikretovi prijatelji, njih ne sreće više tek ponekad nekog na kratko.

 

 

Lijepo vrijeme se koristi za sadnju cvijeća ili već posađeno okopati.

Dzemala sam našao u njegovom voćaru dok je sadio oskorušu.

Vozajući se kroz Hrniće, sreo sam Edina Bešića. Nisam znao da on ovdje živi, a kad mi reče da je ovo njegova kuća zamolio sam ga da malo više fotki napravim. Odgovor je bio pozitivan kao i kod svih naših poljoprivrednika. Edin, njegova supruga Merima i sin Nedim su rado stali da ih fotografišem. Imaju oni još jednog sina ali on je bio u školi kad sam je bio kod njih.

Edin mi je, vrlo rado pokazao svoje blago. Kad sam ušao u štalu i vidio kako je sve čisto i uredno, počeo sam da fotografišem i napravio desetak fotki, Edin se nasmija i kaže imam ja još prostorija sa blagom.

Odveo me u drugu štalu gdje je drži junice. Pitam koliko grla ima reče da ima 20 grla, a planira do kraja godine proširiti na 35. Sve ovo radimo nas dvoje onako timski. Merima je završila poljoprivredno tehničku školu, pa sad znanje koje je stekla u školi primjenjuje na vlastitom imanju. Pričaju da obrađuju oko 250 duluma zemlje i da im ništa nije teško niti mrsko.

Mama Asija se hvali sa svojim sinom i snahom kako su vrijedni i ništa im nije teško.

Kad sam htjeo da uđem u ovu prostoriju da fotografišem laktofriz, Merima me zaustavi i reče da u ovu prostoriju samo ona ulazi. Kad je ulazila primjetio sam da se izula. Priča mi da proizvode oko 200 litara mlijeka dnevno i da su zadovoljni ali žele još više. Imamo želju i mogućnosti. Lijepo je vidjeti mlade na selu i još ovako uspješne. Obično kad pravim ovakve fotografije sa načim poljoprivrednicima, voćarima, pčelarima... idem kući nekao radostan. Ova raja je puna elana i volje za životom ovdje u svom kraju, na svom ognjištu.

 

U povratku kući pokupio sam stopera, Abaz Hrnić.

Poslednja tri dana lijepog vremena ja sam koristio da pokupim granje u voćnjaku poslije rezidbe. Dok sam ja radio, moj komšija Ićo je ćuvao ovce i pomalo meni pomaga.

Prvi behar u mom voćnjaku, drinjak (drenjak) probeharao.

Juče su predstavnici NDC Prijedor (Nansen Dijalog Centar) bili u prostorijama MZ Kozarac kod Ajdina Dzonlagića. Cilj posjete je informisanje o stanju u MZ Kevljani i Kamičani. Ova organizacija je zainteresovana za kulturna zbivanja na ovom području.

Neki dan me nazvala mama od Adela Elkazovića i reče da ima radosnu vijest. Znatiželja me odvela do njih. Stvarno kod njih radost. Nakon godinu dana od kako smo počeli akciju, pomoć za Adela,  6 godina kako se počeo liječiti i 13 operacija, napokon Adel je izliječen. Čak ni kontrole više nisu potrebne, osim što mora još dva do tri mjeseci da se čuva teškog posla.Adel želi da se zahvali Prof.dr. Kandić Zuvdiji koji je uspješno uradio zadnjih par operacija. Zahvaljuje se svoj dobroj raji koja mu je pomogla, finansijski a samim tim i moralno. Naravno zahvaljuje i svim doktorima koji su mu pomogli. Posebno se zahvaljuje svojim roditeljima koji su se lavovski borili za njegovo zdravlje, zatim familiji koja je isto tako puno, materijalno i moralno, pomogla. Na kraju, želi da se zahvali Fondu solidarnosti i FK Bratstvu koji su mu isto tako puno pomogli. HVALA SVIMA kaže Adel

Jutros, kao i prosli četvrtak, vjetar i kiša. Čaršija pusta. Kad gledam ovu fotku, mislim, ko bi rekao da je danas četvrtak.

Tek ponekog sretnem na ulici i odlučih da tražim raju po kafanama i restoranima Kozarca.

Na kraju jedno obavještenje.

POZIV

Pozivaju se svi logoraši da prisustvuju redovnoj izvještajnoj skupštini Udruženja Logoraša Kozarac.

Skupština će se održati dana 28.03.2013. (četvrtak) u 11,00 sati u sali MZ Kozarac

Dnevni red:

- izvještaj o radu za 2012 godinu

- finansijski izvještaj

- plan i program rada za tekuću 2013 godinu

- razno

Ovo je dobra prilika da se informišemo u radu udruženja a i da kažemo svoje mišljenje, sugestije. Naravno i kritike dobro dođu.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja

Još samo ovo:

Čovjek ne može da učini ništa protiv toga što stari, ali se mora svim silama boriti da ne zastari.

 

Paradoks našeg vremena!

Naučili smo kako da preživljavamo, ali ne i kako da živimo. Dodajemo godine životu, ali ne i život godinama.

"Paradoks našeg vremena je da imamo veće zgrade, ali kraće živce; šire puteve, ali uže vidike; trošimo više, a imamo manje; kupujemo više, uživamo manje. Imamo veće kuće, a manje porodice; više udobnosti, a manje vremena; imamo više diploma, ali manje razuma; više znanja, a manje rasuđivanja; više stručnjaka, a još više problema; više znanja u medicini, a sve manje zdravlja.

Kaže Uzvišeni: “Znajte da život na ovom svijetu nije drugo do igra, i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! Primjer za to je bilje čiji rast poslije kiše oduševljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela, da bi se na kraju skršilo. A na onom svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo; život na ovom svijetu je samo varljivo naslađivanje.” (El-Hadid, 20.)

#Lijepa_riječ