Izdvajamo

Udruženje žena "Kamičani 2015" u akciji. Jedna priča koja zaslužuje sve pohvale, a počela je 28. aprila kad je Lejla Jakupović na našoj stranici, Kozarac.eu, pročitala apel za pomoć Muhamedu Taliću, dječaku iz Sanskog Mosta oboljelom od leukemije. Razmišljala je kako pomoći ovom dječaku i došla na ideju da organizuje Kolačijadu.

Sa svojom idejom se obratila svom, čiji je član, Udruženju žana "Kamičani 2015", a članice udruženja su rekla da je ideja dobra i krenule u akciju. Dogovorile su da svaka prema svojim mogućnostima napravi kolače i da iste danas na četvrtku prodaju po simboličnoj cijeni, a zarada bi išla Muhamedu Taliću.

Akcija je krenula jutros rano, u 8.00 sati u Kamičanima gdje je već prvih 55 kolača podjeljeno djeci područne OŠ "Kozarac" u Kamičanima.

Već u 8.30 sve žene su bile ispred marketa "Gulaš" sa svojim kolačima. Od marketa su pozajmile stolove za štand i suncobrane kako bi kolači ostali u hladu. Žene su spremile puno, izvanredno ukusnih kolača. Vjerovali ili ne, ali i ovdje su kozarčani pokazali svoj merhametluk. Kupovali su kolače i plaćali više nego što treba, a bilo je i onih koji su ubacivali pare bez da su uzimali kolače.

Do 10.30 sati svi kolači su prodani, žene zadovoljne i veoma sretne jer su danas učinile jedno veliko humano djelo. Lejla Jakupović lebdi od sreće jer njena ideja i želja da se pomogne nekom, je uspješno završena. Zahvaljuje se svojim drugaricama iz udruženja, kao i svim kozarčanima koji su, svojim prilozima, podržali ovu akciju.

Danas dok je Lejla brojala pare koje su prikupljene, još par osoba je ubacilo u kutiju, prilog i kad sam došao kući ona mi šalje poruku da je danas sakupito 1750 KM (hiljadusedamstopedeste KM).  Novac će biti uručen ovaj koji dan, a Muhamedu želimo uspješno liječenje.

Akcija asfaltiranje puta kroz Hadžiće napreduje. Zijad je veliki optimista i siguran je da će biti asfalt kroz Hadžiće. Lijepo je vidjeti ove spiskove jer to je pokazatelj koliko je naša raja solidarna.
Slijedi spisak uplata, zadnjih 7 dana, za asfaltiranje puta kroz Hadžiće:
Obralić Juse Kada i zet Haris     200 eura
Bečić Himka      50 eura
Pervanić Kasim    100 eura
Hadžić Saliha Kadir     2000 KM
Hangagić Kadira Mersiha, i zet Enes   200KM

Sjetva kukuruza još nije završena kod svih poljoprivrednika, a razlog kašnjenju je loše vrijeme.

Zadnje vrijeme srećem dosta naše raje koji poslije rata nisu dolazili u BiH. Ove hefte nam je došao Eniz Ahmetovic-Eno. Mi smo ga zvali Eno Fatin. Evo nakon 25 godina došao u svoje selo i kad sam ga upitao za utiske on mi reče da je prva dva dana bio jako ljut, bjesan, a sad je zadovoljan i to pokazuje tako što se već raspituje za gradnju kuće. Kaže da će praviti kuću u svom selu.

Ovih dana obilazi familiju, jarane i komšije. Eno je kod nas dobro poznat kao djete koje je pravilo smicalice svugdje gdje je stigao.

Kod Pajde novi roštilj, ovo je nešto najmodernije.

Ovo je za raju koji traže nekog za pranje tepiha. Sejo Balić 065 565 290, mnogi me pitaju ko i gdje naći nekog za pranje tepiha, a ja izgubio njegov broj. Pored pranja tepiha Sejo čisti sećije i ostali namještaj. Kako mi reče sećije kauče, trosjede... vrši dubinsko pranje.

Ovih dana na fejsbuku nailazim na neke nostalgične priče o prošlim vremenima, zborovima, krnama, veseljima, bajramima, i ostalim okupljanjima, druženjima.
Neko je spomenuo i sastavke koji su bili svake godina u ovo doba i ja odlučih da još jednom odem na mjesto gdje je svake godine u maju bio zbor Sastavci.

Prvo sam zastao ko Zlatana-Zlaje Garibovića, on došao iz Kanade i sa njim bih mogao ostati dugo da razgovaramo, ali vrijeme leti i moramo dalje.

Moje zujanje ide u Brusnicu na mjesto gdje su bili sastavci, a kako da idem na sastavke, a da ne napravim par fotki u Filovićima. Ne bih smio Ahmetu Filoviću pred oči.

Svratih kod Bakira Filovića, on skoro, prije nekih mjesec dana, postao dido. Lijepo vrijeme koriste da izađu sa unukom vani na svjež vazduh.

U nastavku, Meho izašao vani da vidi kakva je galama u skokaku. Bio sam sa svojim unučadima, sinom i Nihadom Tadžićem. Meho uvijek dobro raspoložen i nasmijan.

Šero i Devla Filović 75 i 78 godina, ali kad im svratiš u avliju sve čisto uredno, primjer za mlađe. Dok smo ušli u avliju, Šero nosi sokove za osvježenje. Ova starija raja iznosi sve iz kuće da bi dočekali iznenadne goste.

Kod Hazbija nismo našli njega, već suprugu. Napravili fotografiju i nastavili dalje, nema Hazbija i nema zadržavanja.

U nastavku do Brusnice, Sastavaka, pored puta niz brinu jedna veoma ružna slika, odlagalište smeća. Dok ovo fotografišem razmišljam zar je tih 6 ili 7 KM mjesečno za odvoz smeća toliko veliko pa da se smeće mora ovdje odlagati.

Brusnica, mjesto gdje se više voda sastaje i koje se zove Sastavci. Ovdje smo se okupljali svake godine, a ja tek kad se zaratovalo saznao da je to vjerski praznik, jer u to vrijeme bilo je važno da ima neki zbor.
Dok razgovaram sa Nihom, prisjećam se onih zborova. koliko se momaka i cura ovdje upoznalo, počelo zabavljati i poslije ta veza završila brakom. Koliko se njih odavde udalo ili oženilo.

Ovdje je sve kao i prije, šuma malo gušća, ali nema više onih velikih bukvi. Put je, kako mi rekoše najviše Ahmet Filović radio i puno je bolji nego prije rata, pa i ćuprija dobra napravita.

Ovaj dalekovodni stub mi budi sjećanje na Ekrema Softića i Rahmetli Arifa Javora. Oni su se, nekad davno kad su bili dječaci, za kutiju cigari ili simboličnu sumu, penjali na vrh ovih stubova (kako smo mi to zvali Željezne bandere). Mnogi su se divili njihovoj hrabrosti, drugi osuđivali jer je opsano po život, jedni nisu smjeli da gledaju...

Prva polovina maja , a već počela kosidba.

Poslija sastavaka produžavam u Kamičane, sokak Braća Džaferović i vač na početku sokaka Halima izašla da vidi čije auto zastaje pored kuće.

U nastavku par fotografija i svraćanje pred kuću od Islama-Iske i Zebire. Kod njih radno. Ovaj staklenik (nija plastenik) vidim od moje kuće a nikako da svratim šta je ovo i koliko.

Kod Zebire komšinica Asima došla da pomogne u radovima.
Zebira mi reče da još ne znaju šta će biti u ovom stakleniku, ali namjeravju nešto početi.

Danas na četvrtku lijepo vrijeme, puno raje, Paljevina došao i ovaj četvrtak neće ići bez njega i njegove ljepše polovice. Danas sam pravio fotografija više nego obično i sad došao do toga da ne znam koju da ne objavim. Odlučio sam sve da postavim u nadi da neću pretjerati.

Danas sam se obradovao raji iz Švedske. Oni su bili prije oko 18 mjeseci i pričali da im je lijepo u našem kraju. Današnja posjeta Kozarcu dokazuje da im se sviđa naš kraj.

Ovo je šef i vlasnik firme u Švedskoj, a kod njega rade i braća Ismet i Fikret Hrustić. Prava raja.

Moj nastavnik fizičkog vaspitanja Zijad Bašić. Kad njega sretnem sjetim se časova fizičkog i akrobacija koje smo naučili od nastavnika Zijada.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja Huremović

Još samo ovo: Za Dobro se treba boriti kao vojnik, a koji vojnik može sam dobiti rat?

https://www.youtube.com/watch?v=l0mTx9aCs7A

 

Kahrimanović kaže kako je teško procijeniti koliko je trenutno stanovnika u Kozarcu. "Negdje oko 8.000. Prije rata živjelo je ovdje blizu 25.000 stanovnika, od kojih je 95 posto bilo bošnjačko stanovništvo. Zato smo toliko i stradali. Sve kuće, svi objekti, sve je u Kozarcu bilo porušeno. Po zadnjem popisu ima nas oko 20.000."