Izdvajamo

 

Danas, 09.05. je dan pobjede nad fašizmom i u Republici Srpskoj je neradni dan. Udruženja logoraša "Prijedor 92" i "Udruženje Logoraša Kozarac" su obišlli bivši logor Trnopolje zatim Masovne grobnice Kevljani  i na kraju bivši logor Keraterm. Tamo smo položili cvijeće i proučili El Fatihu svim ubijenim 92.

Kažu, pobjeda nad fašizmom, a ja se pitam jeli fašizam stvarno pobjeđen. Mislim ako je pobjeđen onda nebi trebalo da se ponavlja ili da ga ima. Ako su ga pobjedili zašto ga nisu i uništili?  Prateći medije, tv, novine, internet, svugdje vidim čitam i gledam puno zla. U školi sam puno učio pa sve mislim da sam zaboravio i odoh da  tražim na Wikipediji definiciju za Fašizam i mislim da sam shvatio značenje. Ipak nisam siguran da je pobjeđen i da ga nema više kod nas.

Ovu heftu sam bio u Srednjim Jakupovićima ali ovih kraj magistralnog puta Prijedor - Banjaluka i fotografisao sam desnu stranu. Lijevu nisam, a razlog zašto, rekli su mi da nije poželjno da fotografišem. Napravio sam par fotki ali neću ih objaviti, tako sam obećao.

Kad sam došao kod Hakije i Muhareme Jakupović dočekaše me sa radošću i prije svega ponudili kahvu. Rado su se fotografisali, Muharema mi priča da rijetko dolazi u Kozarac a komšije su je već pitale kako nikako da je vide na ovoj stranici. Drago im je što sam navratio i kako Hakija reče da se i mi uslikamo za taj internet. Priča mi Hakija kako je izgubio ruku u Kozari i već dugo vremena se služi jednom rukom, a ova druga mu više smeta.

Pričaju mi kako imaju štalu punu blaga, a ja sam poželio da i to zabilježim. Hakija vozi traktor a i auto jednom rukom.

Pitao sam Hakiju za Mikinu (neznam pravo ime, a Hakija kaže da ga tako svi zovu pa nije ni bitno pravo ime)  kuću jer ovaj čovjek mi se prije određenog vremena javljao svojim komentarima. Jednom me poslao da fotografišem kamen koji raste, a zatim ispričao lijepu priču o tom kamenu. Mika, tvoje komšije pričaju lijepo o tebi i puno te hvale.

Slijedeće gdje sam svratio bio je Rasim Jakupović. On radi ali je za kratko prestao sa radom da bi mogao na miru da razgovaramo. Pokazao mi je svoje blago i konja ali fotografija nije baš čista pa je nisam postavio. Nadam se da će mi Rasim oprostiti.

Jakupović Sajko i njegova žena Samka su odmarali sa gostom koji je iz Kevljana. Rado su pristali da ih fotografišem.

Sajko mi reče da  živi od poljoprivrede i da ima blago. Rado je izveo svog konja da ga fotografišem i kad sam vidio ovog konja malo sam se začudio jer isti ovakav, kao da su blizanci, sam malo prije fotografisao kod Rasima. Sajko mi reče da bi rado prodao ovog konja, a isto mi je rekao i Rasim, ako bi se našao dobar mušterija.

Asima i Hateminu Jakupović sam prije godinu dana fotografisao, rado su pristali da ih i ovaj put fotografišem.

Par fotografija koje sam pravio a nemogu ih staviti u neko dešavanje obično ih označim kao slučajne. Danas su me pitali za ovu kuću, hoće li ovo biti đamija. Ovo će biti kuća od mog komšije, neznam mu ima ali znam da je sin od Safeta Bilala. Raja vidjela ove krugove i pomislili da će biti neki vjerski objekat.

Almir Dželatić je dolazio kod mene u posjetu.

Bagrem ili drača je procvjetao i sad kud god okrenem kroz ove naše sokake, sve guši od mirisa. Pčele na sve strane zuje, neznam da su ovoliko zujale u voćnjaku.

Danas na četvrtku i pored toga što je neradni dan, ćaršija puna raje. Slijede fotografije koje sam danas pravio na četvrtku.

Ekelju fotografišem i vidim samo kad je Ćića u Kozarcu.

Sudo, administrator Kozarac-Mutnik, dobro sarađujem ali se rijetko viđamo. Nadam se da ćemo i to poboljšati.

Danas su i učenici OŠ Kozarac bili aktivni. Članovi novinarsko-literarne sekcije Osnovne škole,,Kozarac", pokrenuli  su akciju potpisivanja peticije za spas ove građevine, prepoznatljivog simbola Kozarca i okoline. Raja, podrzimo  ovu akciju, jer na taj naćin doprinosite  zajednickom opstanku na ovom, za sve nas svetom i jedinstvenom prostoru. Nadam se, da ova omladina neće uzalud ovdje sjediti. Zaustavimo se na trenutak i bar ih pitajmo,  zašto ovdje sjede.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja

Još samo ovo:

Uživaj u veselju koje ti je dano,
podnosi bol koja te muči.
Strpljivo čekaj što će donijeti vrijeme,
kao što seljak čeka da izraste plod.

 

Ovdašnja osnovna škola, koju pohađa 340 učenika, posebna je priča. Ne tako davno bila je među najvećima u bivšoj zajedničkoj državi, brojeći i do 3.800 učenika. I danas su u njenim klupama učenici Bošnjaci, Srbi, Ukrajinci, Romi. Isto je i s nastavnim osobljem.

Al-Jazeera 01.2017.