Izdvajamo

Hašlame su počele da zriju, a ja i Sanela smo bili u Jaskićima, gdje smo našli prilično veliko stablo ranke hašlame.  Nas dvoje smo jedini bili dosta hrabri da se popnemo malo više i napravimo par lijepih fotografija. Nekako ove gore na višim granama su bolje zrele, a još i ukusnije.

Dole ispod hašlame ih je bilo puno više i oni su brali sa zemlje onoliko koliko se moglo dohvatiti. Nismo krali hašlame, sa nama je bio vlasnik ove divne voćke.

Vlasnika hašlame sam fotografisao ispred njegove kuće.

Prošli vikend sam išao u Bešiće kod mog rođaka i vidio ovaj putokaz. Pitam Vahida šta je ovo a on mi priča da su Muamer i Jasmina Okić 250 metara dalje u šumi napravili teren za PAINTBALL. Malo sam slušao o ovoj vrsti sporta, pa me želja povuče da vidim kakav je to sport i šta se tu radi. Vahid mi reče da danas treba jedna grupa da dođe i da mogu ići vidjeti i fotografisati.

Produžio sam par stotina metara u dubinu šume i tamo sam našao grupu momaka koji su došli na rekreaciju. Tu je Muamer koji im je dao instrukcije,  potrebnu opremu i ostalo šta treba za ovaj sport.

Kad sam prošao kroz ulaz, vidio sam fantastičan prizor, teren izuzetno  profesionalno uređen, branici, tranšei, zakloni i sve što je potrebno za ovu vrstu sporta.

Pitam Muamera da mi malo više kaže o ovom sportu, a on mi priča:

Paintball je jedan od najuzbudljivijih ekstremnih sportova koji se igra u preko 70 zemalja širom svijeta. Igraju ga milijuni muškaraca i žena svih životnih dobi i stilova. Nakon ove igre osjećati ćete se zadovoljni i oslobođeni od svakodnevnih briga i stresa.
Igra je bazirana na adrenalinu i zabavi međi igračima. Ona jača duh i karakter igrača, uči ih timskom radu, gradi im samopouzdanje i razvija samoinicijativu kod pojedinaca. Za ključ uspjeha u igri je najviše bitna inteligencija i timski rad. Snaga nije uopće bitna, već samo dobro taktiziranje i odlučnost momčadi, a mali postotak igra brzina i spretnost.

Mi nudimo kompletan doživljaj uz našu opremu

Oprema ukljucuje:
-marker (puska)
-maska
-zastitno odjelo
-pancir
-rukavice


Za sve informacije i ugovaranje termina pitati na telefone:
065 459 343 ili  065 954 590

Pored dobro uređenog terena, Muamer i Jasmina nude piće za osvježenje, a u ponudi je i roštilj u prirodi. Mislim da je ovo super lijepo mjesto za jednodnevni  izlet, a uz to i dobra zabava. Nisam isprobao ovaj sport ali sam vidio kod ovih momaka da ih adrenalin puno  hvata.

Muameru i Jasmini sam poželio uspjeh u poslu i obećao da ću češće navraćati da gledam ovaj sport. obećao sam da ću jednom i ja obući ovu uniformu.

U petak sam prisustvovao javnoj tribini pod nazivom "Bitno je biti bošnjak". Tema tribine je već rečena u nazivu. Posjeta ovoj tribini, po mom mišljenju,  je trebala biti daleko veća. Ja sam jednom fotografijom obuhvatio skoro pa sve posjetioce, još par predavača su bili na bini. Koliko zvanica toliko i posjetioca. Drugi put više i bolje jer ova tema je jako važna za nas.

Kad sam u Bešićima zašto ne napraviti i koju fotografiju  jednog djela ovog sela. Od Vahida sam prvo kod Safeta svratio, a on i njegova hanuma su imali kćerku i unuka goste. Rado su izašli vani da ih fotografišem, a Safet me kritikuje i morao sam mu obećati da ću jednom maksuz doći na kahvu.

Ponegdje u nekim zaseocima budem dočekan, da nekažem neprijateljski, ali sa nekom odbojnošću. U Bešiće kad dođem obuzme me neka dragost jer ovdje svi rado izlaze vani i razgovaraju, pa se našale. Ovdje se dobro nasmijemo a i dosta fotografija napravim.  Ismal  i njegova supruga, raja prava.

Kod Izeta sam ušao u kuću, kaže bio je dvije hefte u bolnici pa se mora čuvati jedno vrijeme. Uglavnom sad je dobro.

Kerima sam našao kod kuće dok je čistio kosilicu nakon košenja dvorišta.

Fata Velić je imala malu pauzu, kaže da popije sok i ispuši cigaru.

Ekrem i Himka Bešić su ponosni na svoju baštu a još više na voćnjak. U voćnjaku imaju krušku i danas su završili frezanje. Mali ali je milina vidjeti ovaj voćnjak.

Mejra, ona me dobro onako materinski izgalamila. Zašto ja nedođem češće u Bešiće i zašto kad slikam nebi svratio na kahvu. Morao sam obećati da ću sljedeći put svratiti na kahvu inače će se ona na mene naljutiti i neće dozvoliti da je slikam.

Fatka mi se hvali sa svojim balkonom i cvijećem koje ona uzgaja. Zatim se zahvaljuje što sam nakon duže vremena ipak svratio u njihov sokak.

Dursum i njegova porodica, njih sam našao dok su se zabavljali na trampolini (mislim da se tako kaže). Milina vidjeti djecu ovako sretnu i veselu, a i roditelji uz njih.

Ovih dana sretoh Muhameda Huremovića, a on u žurbi. Pitam ga kuda kakva žurba, a on mi priča da počinje sa svojom firmom samostalno da radi. Šta radiš, odgovarami onako u žurbi, evo ti moja vizitka i odprilike sve je tu napisano. Neka naši mladi rade treba ih podržati, a više informacija, za zainteresovane, mogu se dobiti na tellefone 065 563 733  ili  065 432 430

Neki dan kad sam išao u Jaskiće, Sanela mi priča da su zadnjih par dana bili zauzeti prevodjenjem zemlje. Pitam je kakvo prevodjenje a ona mi ispriča u kratkim crtama. Njen otac Hadži Sejdo i mama Nisveta Jakupović su kupili jurt jednoj socijalno ugroženoj familiji. Ja onako oduševljen pitam Hadži Sejdu za više informacija, a on onako, ne želeći da ih fotografišem, kaže da im je to došlo nekako spontano i da su sretni što su to uradili. Molio sam Sanelu da me odvede do ove familije i otišli smo u Sivce gdje je ovaj jurt kupit. Ovdje sam našao porodicu Huseinović Muharem i njegova supruga Nazifa. Pitam Muharema odakle je i gdje sad živi, a on mi priča da je rodom iz Banja Luke ali da je odrastao u domu za nezbrinutu djecu. Nazifa rođ. Filović je odrasla u Sivcima. Muharem mi priča da je borac 17. Krajiške brigade, ima 6 (šestero) djece 4 curice i dva sina. Dva sina su smještena u dječje selo "Mira" u Lukavcu, a razlog što su djeca u domu je nesposobost majke da se brine o djeci. Nazifa je psihički bolesna, nemogu da ulazim puno u medicinsku dokumentaciju, ili da prepisujem dijagnoze od doktora ipak to su medicinske tajne. Ipak majka koja je prisiljena da da svoja dva sina u dom, sigurno je bolesna i nije sposobna da se brine o djeci.

Četiri djevojčice, koje su mlađe, su sad kod roditelja a Nazifa je pod strogom doktorskom kontrolom. Pitam ih gdje trenutno i od čega žive. Muharem mi priča da žive u Sani u jako neuslovnom stanu i  da je stan pun žohara. Nezaposlem je,  radi kao nadničar kad ga neko pozove i sakuplja staro željezo i ostale skundarne sirovine, pa i tu ponešto ušićari. Želi doći ovdje u Sivce živjeti jer u Sani nemože izdržati. Priča mi da je njegov slučaj poznat svim institucijama u Sani ali od svega toga dobije tri puta u godini po 80km pomoći. Sve ovo što je Muharem meni ispričao isto je pričao i Hadži Sejdi i Nisveti, a oni su već ranije ćuli da u Sivcima neko prodaje jurt. Dogovor u porodici Jakupović je bio da se odmah ide u akciju i kupi taj jurt. Odmah su sve preveli na familiju Huseinovic.

Kažem Sejdi, šta sad, a on mi reče da će pokušati da apeluje na našu raju da naprave ovoj porodici kuću. Ne tražimo novac već materijal koji je potreban za kuću ili ako neko želi pomoći novčano onda neka to uradi putem FONDA SOLIDARNOSTI sa naglaskom za porodicu Huseinović. Vjeruje Hadžija u našu raju jer kako on reče, mi smo merhametli narod. Mnogo naše raje ima želju da pomogne a ovo je prilika da se učini dobro djelo.

Softiće obično fotografišem od moje kuće a ovaj put sam prošao kroz Softiće i napravio par fotografija.

Prvo što sam fotografisao to je najljepšu raju u  Softićima. Ima njih još sto spadaju u ovu grupu ali ja sam uspio ovu malu grupu fotografisati i nadam se da ću  uskoro još omladine fotografisati.

Zatim sam fotografisao stariju raju, a njih sam našao kod Ene dok su bacali pikado. Nekima je bilo dosadno pa su se igrali telefonom.

Moj sin Adnan mi je sugerisao da ove godine fotografišem vrtove, balkone, dvorišta za koje mislim da su posebno lijepi. Znam da su Kadir i njegova supruga Borka Džonlagić već jedno vrijeme radili na uređivanju njihovog parka oko kuće. Odlučio sam da, ovogodišnje fotografisanje vrtova, počnem od Kadirovog i Borkinog dvorišta.

Ovdje je nepotrebno pisati i opisivati kako je lijepo urađeno. Ovo dvorište je prilično veliko, pa  je jako teško sve obuhvatiti sa par fotografija. Ja sam se penjao na garažu da bih napravio što je moguće bolju fotografiju.

Danas na četvrtku dosta raje i glavna tema razovora je bila, hapšenje Hirkića i Ćebulje. Kad smo čuli ovu vjest svi smo bili zaprepašteni. Ipak nadamo se da će oni već sutra biti kod svojih kuća.

Vajkan i Fiko razgovaraju a ja onako sa strane prisluškivam. Ipak nisam izdržao da ne pitam Fiku šta ga mući, a on mi reče da je neki dan izgubio novčanik sa dokumentima. Kaže Fiko, rado bih nagradio onog ko nađe njegov novčanik i vrati mu dokumente. Pare koje su bile u novčaniku netreba da vrati samo dokumente, a Fiko će se pobrinuti da da ekstra nagradu. Fiko Paratušić se nada da će dobiti dokumente nazad.

General Travljanin, a Ibro sav sretan što može da se fotografiše sa generalom.

Eh, sad opet Ćića a Ekelja kao u pozadini. Fate mi reče da danas imaju feštu, njen Ćića slavi 50. rođendan. Čestitao sam mu u čaršiji ali koristim priliku da našem Ćići još jednom poželim sretan rođendan iz sveee snage i da nam bude zdrav i veseo. Molim Ćiću da više ne pali zadružne njive ili uništava tuđe inkubatore ili da ne pravi neke druge štete po selu. Nekad je on bio velika štetoćina, naravno skupa sa Ekeljom.

Esad Mujanović, kako je došao iz Australije, nekako se preporodio. Dobio je onu bosansku ćehnu i osmjeh onaj iz duše, a ne onaj tek da se nasmije.

Mi jesmo lokalna stranica ali nas raduje da puno raje izvan Kozarca posjećuje našu stranicu. Tako i raja iz Gornje Puharske prati našu stranicu a ja zabilježio njihov dolazak u Kozarac.

Na kraju da završim sa mojim sinom Adnanom, a on je administrator naše stranice. Adnan nam je došao sa svojom porodicom na godišnji odmor. Kaže da voli doći u ovo doba godine kad sam ja više kod kuće da se ispričamo jer u julu ni ja nisam često kod kuća pa se manje vidimo. Narednih par hefti ću se truditi da što više vremena provedem sa svojom porodicom ali trudit ću se da to ne osjete posjetioci naše stranice.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja

Još samo ovo: Sead Mešić nam se javio sa svojih par pjesama a ja sam za ovu priliku odabrao ovu koja se zove,  Kozarački ezani

Paradoks našeg vremena!

Naučili smo kako da preživljavamo, ali ne i kako da živimo. Dodajemo godine životu, ali ne i život godinama.

"Paradoks našeg vremena je da imamo veće zgrade, ali kraće živce; šire puteve, ali uže vidike; trošimo više, a imamo manje; kupujemo više, uživamo manje. Imamo veće kuće, a manje porodice; više udobnosti, a manje vremena; imamo više diploma, ali manje razuma; više znanja, a manje rasuđivanja; više stručnjaka, a još više problema; više znanja u medicini, a sve manje zdravlja.

Kaže Uzvišeni: “Znajte da život na ovom svijetu nije drugo do igra, i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! Primjer za to je bilje čiji rast poslije kiše oduševljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela, da bi se na kraju skršilo. A na onom svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo; život na ovom svijetu je samo varljivo naslađivanje.” (El-Hadid, 20.)

#Lijepa_riječ