Izdvajamo

Hefta prilično hladna i kišovita. Ipak sam bio dosta aktivan i bilježio dešavanja u našem kraju. Nisam uspio svugdje stići, a neke fotografije i događaje nemogu objaviti, ograničen mi je prostor. Uglavnom najvažniji događaj ove hefte je početak popisa stanovništva. Primjetio sam da je dosta naše raje shvatilo važnost popisa i odazivaju se u prilično velikom broju. Neke informacije o odazivu ili nekim problemima nisam mogao dobiti, a niti sam čuo ili pročitao iz nekih drugih izvora (agencijske vijesti).

U nedelju, a  nakon 40 dana u džematu Suhi Brod, pokriven je Mejtaf  (Mesdžid). Nekako rekordnom brzinom, džematlije ovog džemata, su došli do krova. Kako se kod nas kaže: Dok rekoše, potekoše i uradiše. Već u nedelju su klanjali podne namaz u svom mejtafu.

Kad su završili sa radovima džematlije su, kako je već najavljeno, imali zajednički ručak. Bili su ovdje i gosti iz drugih džemata. Dok mi je Vajta pokazivao sta se sve uradilo, primjetio sam da je struja, prva ruka već urađena.

Vajta je djeci rekao da će, dan prije Bajrama, u njihovom Mejtafu biti podjela halve (bajramski paketići).

Ručak koji su organizovale džematlije je bio dosta obilan, pored kolaća, gulaša, pića, kahve... ispekli su i troje jagnjadi koje su platili Mega, Almir Denić i Hamdija Kahrimanović.

Šta je Bajro ovdje radio nije potrebno pričati, fotografija sve sama kaže.

Na kraju su mi rekli da obavjestim sve džematlije da će treći dan Bajrama (četvrtak 17.10.2013.) biti još jedan džematski ručak. Obećali su još obilniji i još više raje.

U ponedeljak je u Mutničkoj Džamiji organizovan ispraćaj hadžija koji su isti dan odputovali na Hadž. Ispraćaju je prisustvovalo prilično dosta familije, komšija, prijatelja.

Ove godine iz Kozarca je otputovalo 9 hadžija: Hrnić Ajdin i njegova hanuma Munira, Gutić Šefik i njegova hanuma Fatima, Batić Redžep, njegova hanuma Ismeta i sestra od Ismete Sifeta, Jakupović Mahmut i Bešić Sakib

Glavni imam Amir ef Mahić se obratio prisutnima sa par rečenica i i naglasio da je on do ove godine bio najmlađi hadžija iz Kozaraca, a danas tu titulu preuzima mlada (22 godine) Munira Hrnić. Zatim je svim hadžijama poželio sretan put i da nam sa zdravi i sretni vrate. “Presretna sam i zahvalna Allahu što mi je omogućio i pružio priliku da idem. Posebno sam sretna što sam najmlađa hadžinica ove godine”, kazala je Munira.

Ove hefte sam molio Ibru Kahrimanovića da idem sa njim u Tomašicu na masovnu grobnicu. Obećao je da će me voditi u srijedu i kako rečeno tako učinjeno. Dok smo putovali prema Ćeli neko ga je nazvao i zamolio da svratimo tamo i sačekamo. Malo sam se zagledao u Ibru a on mi reče da dolazi Bihaćki muftija Hasan ef.Makić. Očekivao sam da će sad doći dosta novinara i pratioca. Iznenadio sam se, došao je samo Muftija i sekretar iz Bihaća (ime nisam zapamtio). Muftija je želio da posjeti grobnicu ali bez medijske buke. Ja sam slučajno bio tu i napravio par fotki.

Dok smo putovali prema Tomašici pitam Ibru o organizaciji i radu na ovoj grobnici. Ipak ovo je veliko područje, oko 3 duluma i sve ovo treba više puta prekopati i zemlju prebaciti. Ibro mi priča: Ekshumacija je počela  prije mjesec dana, a radovi se odvijaju u jako teškim uvjetima zbog velike kolićine vode i stvarno velikog prostora koji se prekopava mašinski sa dva bagera, a potom ručno. Ekshumaciju pomažu obitelji sa podučja Prijedora i Kozarca finansiranjem rada jednog bagera kako bi se detaljno pretražio ovaj lokalitet i pronašli posmrtni ostaci žrtava.  On mi priča da se zima bliži i potrbno je ove radove što je moguće prije završiti. Naglašava da su Mešići odmah prvih dana dali svoj bager na raspolaganje. Zbog kratkog vremena potrebna su i dodatna finansijska sredstva.Samo za gorivo jednog bagera potrebo je dosta goriva, zatim radnicima koji dobrovoljno rade na ovom poslu potrebno je obezbjediti osnovne uslove za rad, odjeća, obuća, prevoz, hrana... Mnogi građani pomažu novčanim donacijama. Ibro mi reče da sve donacije iz Kozarca idu preko Fonda Solidarnosti i Medžlisa. Ko želi pomoći radove, na grobnici potrebno je da sredstva uplate u Fond Solidarnosti Kozarac. Kad se završe radovi Fond će  objaviti ko je donirao i gdje su sredstva potrošena.

Mujo Begić je u razgovoru sa Muftijom naznačio da je do sad  masovne grobnice Tomašica do sada su ekshumirani posmrtni ostaci 26 kompletnih tijela i 44 nekompletna posmrtna ostatka (tijela). Izrazio je veliku zahvalnost Medžlisu Kozarac na velikoj pomoći, zatim boračkom udruženju.

Danas je Juka donio ručak radnicima. Ovdje sam čuo da su najaktivniji i najviše pomažu Ibro Kahrimanović, Juka, Amir ef Mahić, Teufik Kulašić Arči,  Dževad mutavelija iz Ćele, Šukrija Musić iz Čarakova koji je organizovao sergiju za pomoć, zatim Mešići njih nesmijem zaboraviti, možda sam nekog zaboravio, a ako jesam neka mi oproste. Nadam se da će spisak onih koji su finansijski pomogli biti dosta velik.

U subotu sam prisustvovao tribini pod nazivom "Bošnjaci kroz vrijeme", a predavać je bio Akademik Muhamed Filipović. Sam naziv kaže šta je bila tema predavanja. O Akademiku Filipoviću je sve već poznato i šta god da napišem već je rečeno.

Sala mjesne zajednice je bila prepuna posjetioca i pažljivih slušalaca. Naglašeno je da se u što većem broju odazovemo popisu stanovništva i da se izjasnimo: nacionalnost Bošnjak, vjeroispovjest Islam i jezik Bosanski

Ove hefte sam svratio do budućeg etno sela u Džonlagićima, kod Kadira. Kao što se vidi na fotografijama, jezero svaki dan ljepše i svaki dan nešto novo.

Ja sam još na bolovanju ali me neki vrag tjera vani. Šipci dospjeli i ja se trudim da što više uberem a nadam se uskoro i fotke od kuhanja džema od šipka.

Dok ja berem šipke mnogi ovako kao Harka podkupljaju orahe.

Skoro mi neko u čaršiji reće da odem u Ćoliće i fotografišem Hanifu Ćolić. Dok sam tražio kuću i hodao okolo razmišljao sam ko li mi reče da dođem ovdje šta da kažem Hanifi. Dok sam zujio po dvorištu pojavi se jedna žena, ja je pitam za Hanifu. Malo poslije izađe druga žena sa kevom (štap) i reče mi da je ona Hanifa.

Kad sam ispričao da me neko poslao ali sam zaboravio ko, ona se nasmija i reče da je to Meho Softić. Poručili unuci da bi rado da vide nanu. Priča mi nane da je bila u Švicarskoj i nije mogla izdržati tamo. Vratila se svojoj kući. U ratu je njen sin skinut na Vlašiću i još nije pronađen. Nane Hanifa svaki dan očekuje da će neko doći da njoj kaže da su pronašli njenog sina. Kaže da je zadovoljna ovdje i da joj pomažu djeca, snaha i unučad.

Svratio sam i u Sivce da vidim dokle se došlo sa radovima na kući porodice Huseinović.

Hadžija Sejdo mi priča da teško napreduje. Počeli su sa pokrivanjem kuće i zastali. Nema se više para. Sejdo mi reče da su i ovaj gornji dio skupa sa građom dobili na veresiju (odgođeno plaćanje). Moli raju da im pomognu da završe ovu kuću i da udome ovu porodicu.

Poslije sam svratio kod porodice Spahović Aziza i Rahime ili za mnoge poznatiji kao roditelji od Zizija. Prije par mjeseci oni su se skrasili u svojoj kući koju su im napravili raja iz Kozarca.

Kad su doselili bio je problem snabdjevanja sa vodom. Ponovo se raja organizovala, iskopali su bunar i uveli vodu u kuću. Aziz i Rahima su zahvalni raji koja im je pomogla  da se udome i dobiju vodu u kuću.

Znam da ću biti kritikovan za sljedećih par fotografija ali ja fotografišem sve što se dešava u našem kraju. Ovih dana je počelo pečenje rakije ili kako mi Asim reče: ovo je veseli stroj.

Kad sam otišao u Bešlagiće, kod Zike sam našao veliko društvo. Raja došla da pomogne u radu, a isto tako da se koja popije i pojede.

Danas na četvrtku pored toga što je bilo prilično hladno, dosta raje.  Bilo je sunčano ali hladno. Tema današnjeg dana je popis stanovništva. Mislim da većina odobrava popis i preporučuje drugima da sarađujemo sa popisivaćima.

Danas sam sreo raju iz mladosti, a što je žalosno, nisam ih prepoznao. Pitam se, jesm li se uobrazio ili smo se toliko izmjenili. Mirsad Zulić živi u Americi i poznati je svirać na sazu i izvođać sevdalinki uz saz. Zatim Nurija Jakupović isto tako nakon mnogo godina danas smo se sreli. Oba mi pričaju da su ovdje često ali nismo imali prilike da se sretnemo. Nekako nas život razvlači na drugu stranu.

Ovo je pokazatelj da je Kurban Bajram na pragu.

 

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja

Još samo ovo:

Al' mi moja mati nikad ne znade objasniti zašto ja sad nemam sadašnjosti a o buducnosti da i ne pricam. O prošlosti citam, ali je malo kasno, a da sam znao, da smo svi znali, da nam je receno, sad bi bezbeli kahvendisali kod Šide ili kod Saje cifuta il' pred Indeksom, Oazom ili u Trinestici, ko što su radili oni naši jarani, kojih više nema, prije dvadesetak godina. (Novembar 2011.)