Izdvajamo

Vrijeme kad se vrše radovi u voćnjacima, ali ova godina nije baš dobra za voćare, bar u našem kraju. Proljetni mrazevi, vrućine i suša su učinili da su voćari ostali bez roda, kao i pčelari bez meda, bar u onoj količini koju su očekivali.

Jedan mali oglas:

IMAM DVOJE DJECE SAD ĆE U 6. RAZRED POTRAŽUJEM KNJIGE ZA 6 RAZRED HVALA
MIRALEM DURAČAK MLADENA STOJANOVIČA bb 062 478 134

Sakib Čolić ove hefte je poklonio jedno pojačalo ili ozvučenje za potrebe džamije Kamičani. Donacija vrijedna pažnje. Ovo pojačalo je nešto najnovije i može bez struje da radi 24 sata. Jačina ovog pojačala je 800 wati. Mikrofoni su bežični i izuzetno kvalitetni.
Sakib često dolazi u svoj Kozarac i često je na skupovima koji su u organizaciji MIZ Kozarac i drugim skupovima. Česti nestanci struje budu uzrok ometanja skupova, a ti nestanci struje su ga motivisali da kupi ovakvo ozvučenje (pojačalo) gdje nestanci struje neće ometati skup.
Glavni imam MIZ Kozarac Amir ef Mahić se zahvalio Sakibu Čoliću na ovako vrijednoj donaciji i ubjeđen je da u buduće neće imati problema sa ozvučenjem.

Poštovani....Četvrtak za četvrtkom ide. Mi pokretači akcije asvaltiranja puta kroz Kevljane tj. dionice od Murića - Sejdića - Čehajića do Masovne Grobnice objavljujemo spisak novih donatora i ujedno saopštavamo trenutno stanje u svezi sa ovim projektom. Ukupna dužina trase , kako je već rečeno je 1300 m. Cijena: 110.000km. Do ovog momenta imamo jednu trećinu od potrebnih sredstava. Apelujemo prvenstveno na naše mještane sela Kevljana da se odazovu sa svojim prilozima kako bi ovo hair djelo priveli kraju, kako radi nas samih tako i radi naše djece, unučadi itd. Hajmo to dovršiti i da onda ponosno šetamo tim krajolikom svjesni da smo mi svojim doprinosom ukrasili naše Kevljane. Ujedno molimo i prijatelje Kevljana da nam pomognu prema vlastitim mogućnostima. Hvala. Živi i zdravi bili. U ime odbora h. Šerif Velić Spisak novih donatora:

Velić Fikret i Zafina - 500km.
Jakupović H. Jasim - 400km.
Pervanić Atif i Indira - 100eu.
Hodžić Adil i Hamida - 500km.
Pervanić Muharem i Mejra 250km
Hodžić Adila Adis - 100km.
Jakupović Junuza Dijaz i Sajma - 300km.
Jaskić Aiša - 50km.

Jakupović hadži Aziz    200 KM

To je novih ca. 25 metara asvalta. Neka nam je sa srećom.

Stigle su i nove uplate za akciju Asfaltiranje puta kroz Kenjare -Pidiće -Menkoviće. Imena objavljujemo danas, molimo i ostale da se angažuju da što prije prikupimo potrebna sredstva. Posebno pozivamo one koji nisu imali kod sebe pare i obećali dok dođu u zemlju boravka da će odmah poslati, da ne zaborave obećanje.

Naš kozarčanin prodaje ovo auto, marke Mercedes 180, automatik, 2006. godište. Auto je u jako dobrom stanju. Svi koji su zainteresovani za kupovinu ovog auta mogu zvati na tel:065 705 762

Dvije sestre Mina Bečić i Hajra Alić. Ko zna ili ko se sjeća Hajre, supruge od učitelja Hamze Alića. Oni žive u Holandiji.
Mina Bečić 93 godine. supruga od Hasana Bečića. Ko se još sjeća Mine i Hasana Bečića. O Hasanu bi se trebalo a može jako puno pisati. Nadam se da će neko, ko ga je bolje poznavao, nešto napisati. Hasan je umro.
Mina sad živi u istoj zgradi kod svog sina Ese u Norveškoj. Ona je najstarija sestra od njih 9 sestara. Dvije sestre su umrle, a njih 7 su žive, kao i jedini brat Muhamed Balić.
Kad mi je rekla koliko godina ima, začudio sam se kako čisto priča, ona mi uz blagi osmjeh i veseo pogled dodaje da je dosta dobrog zdravlja i da vidi kao da ima 20 godina i dosta dobro pamaćenje ima.

Ljetu se bliži kraj i na gradilištima se užurbano radi. Dok zujim ovakvih slika u svakom sokaku. Ovaj put sam zabilježio dva redilišta. U Hrustićima sam našao radnike od Saida Mujanovića koji užurbano rade na pripremi za pokrivanje kuće. Limarske radove na ovoj kući radi Limarska radnja "LOVIĆ" iz Kozarca.
Vlasnica ove kuće je Zehra Porić-Jaskić

Drugo gradilište koje sam posjetio je u Javorima-Krajišnicima i ovdje ista slika kao i radnici od Saida Mujanovića i limarske radnje "Lović". Vlasnik ove kuće je Krajišnik ime ne znam, osim da je brat od Almira "Taksi Mehin".

Dvije slike iz ovog lijepog sokaka.

Ove hefe sam zujao svuda i morao sam se zaustaviti kod kuće od Subhije i Fikreta  Kusurana. Nisam ih našao kod kuće, a to znači da sam slike pravio sa ulice.

Već sa ulice se vidi da Subhija puno vremena provodi uređujući svoje dvorište. Ovo je jedno od najljepše uređenih dvorišta u našem kraju.  Neki drugi put nadam se da ću ih naći kod kuće i napraviti više fotografija.

Džemat Dera, sokaci Mujkanovići-Kahrimanovići, zatim Kajdića ulica ili kako još jedni kažu Mejrinih sinova, zatim sokak od kuće Hidajeta Hadžića do puta za Mrakovicu, ove hefte su asfaltirani. Kako mi Eno Mujkan reče: Sve je to bilo spontano, sastali se mještani i dogovorili da asfaltiraju ove sokake. Kako smo dogovorili tako smo i uradili, sakupili pare, našli izvođače radova i evo asfaltirali put. Pomoć od političara, gradske uprave ili države nismo dobili.
Dužina asfaltiranog puta je oko 500 metara, a širina puta je 3 metra i sve je koštalo oko 50000 KM.

.be">

Kad sam već tu, zašto nebi napravio još par fotografija iz ovog dijela Dere.

Današnji četvrtak počinjemo sa maslenicom, omiljenom hranom svih kozarčana. Ovu maslenicu je pravila Fadila, radnica u ugostiteljskom objektu čiji vlasnik je Ismet Hušić. Maslenica je bila fantastična. Sljedeći četvrtak slika dok Fadila razvija maslenicu.

Taxi Mehin.

U sredini je jedna novinarka iz Amerike, ime nisam uspio zapamtiti. Ovdje je došla da se upozna sa situacijom u našem kraju i da čuje priče o ratnim dešavanjima devedesetih. Ona želi da piše knjigu o jednoj porodici koja je tih ratnih godina izbjegla u Ameriku.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja Huremović

Još samo ovo: Čovjek ne može ubiti drugog čovjeka, a da sebe ne ubije.

https://www.youtube.com/watch?v=RAHapobwerQ&

 

 


Kakav sram? Dok danas polugetoizirani Bošnjaci u mimohodu hodaju Prijedorom, iz bašta kafića, smijulje im se saučesnici asasina. Dok LJUDI, jedni uz druge, sa bijelim trakama obilježavaju četvrt vijeka od početka masakra neviđenih razmjera, u Prijedoru se juče slavilo.

Šta se slavilo, zaurlikaće zdrav razum?

Slavila se godišnjica "oslobođenja grada". Dan grada, rekoše.

Zapitajmo gospodu iz Grada Prijedora:

Jel' to dan kada ste ozvaničili ubijanje hiljada svojih sugrađana, među kojima 102 djece, kada ste protjerali i u logore strpali desetine hiljada ljudi?

Jel' to dan kada ste ozvaničili pljačku, paljevinu i nezakonito useljavanje u nesrpske kuće i stanove?

Jel' to dan kada su vam monstrumi postali heroji i "branioci"?

Jel' to dan kada ste obrukali sebe sve do svog šestog koljena i kada ste unizili svoj narod u ime nekakve bolesne ideje?

Jel to dan kad vam je na um pala nacistička ideja da ljudima na kuće stavljate bijele čaršafe, a oko ruku bijele trake, kako bi krvnicima omogućili i olakšali ubijanje?

Jel' to dan kada ste stvorili spiralu zla i mržnje, koja do dan danas usisava u sebe sve što se kreće Potkozarjem?

Jel' to dan kada ste iskopali prvi busen u Tomašici, najvećoj masovnoj grobnici nakon Drugog svjetskog rata?

Jel' to dan od koga vam djeca po svijetu spuštaju pogled i od sramote lažu odakle su?

Jel' to dan kad ste pljunuli po Mladenu Stojanoviću, po partizanskim tekovinama i onako đuture se upisali u četnike krvoloke?

Šta li slavite i obilježavate, doli svoje nemoći, bruke, jada i sramote!?

Dragan Bursać
31.05.2017.