Izdvajamo

Ova hefta je ispunjena aktivnostima "Poljoprivrednog Udruženja Agrarija Kozarac" koji su pored svojih redovnih aktivnosti, mene za moj voćnjak darovali sa stajsjkim đubrivom. Kako mi Mesud, Kićo i ostali rekoše: ovo je nagrada za sve što ja radim za ovo udruženje. Kolona traktora, sa prikolicama napunjenim stajskim đubrivom, formirana je kod prodavnice od Mr. Mesuda Trnjanina i krenuli su kroz Kamičane do moje kuće.

Mnogi su se pitali šta je ovo kakva je kolona i gdje idu. Danas mi raja prilazi i pita: Jesu li ono bili neki protesti poljoprivrednika. Kaže ovakve kolone se često vide kad poljoprivrednici prave neke proteste ili autima ako su svatovi. Ja se hvalim po ćaršiji sa pričom: Mnogo raje me počasti kahvom, sokom, ćevapima ili nešto slično, a poljoprivrednici su me častili sa stajskim đubrivom.

Ovaj dolazak kod mene, ovo je trebalo doživjeti. Raja, svi sretni i rapoloženi što je akcija, koju su pripremali samo tri dana, ovako uspjela. Kako neki rekoše, dokaz da poljoprivrednici ne miruju ni ljeti ni zimi i kod njih nema vruće ili hladno.

Jedna zajednička fotografija od ekipe koja je izvela ovu akciju.

Nihad se pobrinuo za jelo i piće, pa ono što sam ja pripremio nije bilo potrebno. Napravio sam i jedan kratki video snimak od ove akcije. Nekako se više uklapa u ovaj dio članka, a za kraj članka ide video koji sam danas pravio na četvrtku.

Da su poljoprivrednici aktivni govore i sljedeće dvije fotografije koje mi je poslao Mr.Mesud Trnjanin

POLJOPRIVREDNICI KOZARCA NA SEMINARU U DERVENTI .....
U utorak 17.12.2013 god, grupa poljoprivrednih proizvodjaca iz Kozarca je u organizaciji poljoprivredne apoteke ,,AGROHERC – TRNJANIN,, Kozarac i UPP,,AGRARIJA ,, Kozarac, a po pozivu sjemenske kuce ,,PIONEER,, odazvala pozivu na novogodišnje druženje i sumiranje rezultata za kalendarsku 2013 god.
Pošto je naše podrucje vec duži niz godina aktivni sudionik u plasmanu novih hibrida kukuruza ove sjemenske kuce, te u posljednje vrijeme postiže znatne rezultate, kako u zasijanim površinama tako i u ostvarenom prinosu po jedinici površine, ovaj poziv je ujedno bio i priznanje poljoprivrednim proizvodjacima iz Kozarca.

Na ovo duženje pozvani su svi znacajni poljoprivrednici iz BiH, tako da je ukupno prisutno bilo oko 300 poljoprivrednika iz cijele BiH, a medju njima i grupa poljoprivrednika iz Kozarca.
Sve ova nam daje jos vecu snagu i volju da u buducnosti nastavimo još više i još bolje i da prezentujemo naš Kozarac ne samo unutar granica naše države, nego i šire

Ja se vratio sa  godišnjeg odmora i navalio da zujim,  pored toga što je gorivo poskupilo, ovim našim sokacima. U ovoj magli i hladnoći koja je konstantno oko -3,  svratih na Suhi Brod sa znatiželjom dokle se došlo sa radovima na mejtafu (mesdžid). Oduševio sam se, nabaca (malterisanje), glazura, voda, struja... završeni. Vajta sav sretan što sve ovako dobro ide, hvali se da su  dvorište i zemlju oko ovog objekta uredili. Zamolio me da objavim spisak donatora koji su uplatili sredstva, a nismo prije objavili.

Ovčari su stigli u naše krajeve. Nadam se da neće biti problema kao što je bilo prošle godine.

U nedelju sam, na poziv Fikreta Alića i Hase Hodžića, prisustvovao fudbalskim utakmicama od FK Bratstvo, a u sklopu MINIMAXI LIGA PRIJEDOR. U ovoj ligi učestvuju dvije ekipe FK Bratstva: 2001 godište i 2004 godište. Kako nam je manjak igrača, ekipi su se pridružili njihovi vršnjaci iz Bistrice. Obe utakmice koje su odigrali ovi dječaci, pobjedili su sa dosta golova razlike. Glavni sponzori učešća u ovoj ligi su Hase Hodžić i Fikret Alić.

Za uspjeh ovih dječaka, zaslužan je njihov trener Sanel Memić. Trener Sanel je uvijek uz svoje fudbalere i ne žali truda jer smatra da će ovi momci biti dobri fudbaleri.

Ove hefte sam, sa članovima udruženja logoraša Kozarac, posjetio familiju Mehemeda i Mirsade Forić. Već duže vrijeme se hvalim kako sam obišao ili posjetio sve familije, iz okoline Kozarca, koje su socijalno ugrožene. Uvjerio sam se da sam pogriješio. Često puta prolazim uz Forića stranu ili kako neki kažu Ivina strana, a nikako da se zaustavim kod ove kuće. Niti mi je neko sugerisao da svratim.

Mehemed je bivši logoraš, a zatim borac 17.Viteške do kraja rata. Ima dva sina i oba idu u specijalnu školu "Sunce" u Prijedoru. Sin Edin ima 11 godina, a Enes ima 10 godina o njihovom mentalnom zdravlju, dovoljno je reći da idu u specijalnu školu. Mehemed je kako reče bio alkoholičar i evo već 10 godina ne pije i ne puši ali je obolio od "PTSP" ili Post Traumatski Stresni Poremećaj. Zato ne radi nigdje niti ga neko zove da radi jer svi znaju za njegovu bolest, a i padavicu ima.  Pitam familiju Forić, od čega i kako žive: Živimo od dječijeg doplatka 180 km koje dobivamo. Ponekad nam neko nešto pruži ali sve je to tek da ne pocrkamo od gladi. Pitam ga za članstvo u boračkoj organizaciji, posjete li ga stari drugovi, a on mi odgovara: Neznaju oni za mene niti me posjećuju. Neznaju jer ja više ne izlazim nigdje, u Kozarac odem u tri ili četiri mjeseca jednom.

Najveću brigu oko porodice vodi supruga Mirsada. Kad smo ušli u kuću sve je čisto i uredno, kaža ako sam siromašna nemoram biti neuredna, bar za to imam vremena. Mislim da je  ovoj familiji  potrebna pomoć.

Hladno vrijeme ali voćari, kao i poljoprivrednici, ne miruju. Orezivanje voća može da se vrši tokom cijele zime. Dobri rezači voća, u Kozarcu, imaju pune ruke posla.

Malo sam fotografisao moj sokak, Alići - Huremovići

Da nebi neko komentarisao da fotografišem samo oko svoje kuće, otišao sam u Trnopolje, sokak Zenkići. Tamo sam našao Rifeta Zenkića, kaže da je skoro došao kući i ozebao malo ali je rado izašao vani da mi pokaže svoj sokak i kuće od braće Zenkić.

Priča mi da je njegova kuća možda naj neobičnija u kraju, svaka strana kuće je druge boje.

Kad sam pošao kući sretoh Senada na biciklu. Gledam u autu mi pokazuje -4 a on se voza.

Danas sam bio sa Hadži Sejdom Jakupovićem i pitam ga kako ide sa radovima na kući familije Huseinović, a on odmahuje glavom nekako zabrinuto. Kažem mu da se ne sekira a on se pokušava osmjehnuti i priča:

Porodica Huseinovic se morala vratiti u S.Most, kuća nije završena i neuslovna je za stanovanje. Sejdo se trudi da kuću osposobi za stanovanje ali kako reće: Treba još para da bi se ovdje moglo živjeti. Akcija traje dok se kuća ne osposobi za stanovanje.

Sejdo mi dade spisak donatora ćija imena nisu upisana u prošlim izvještajima.

- Jakupovic Amir i Samir       50 km
- Jakupovic Mirzeta            50 km
- Paratušic Eno                60 km
- Blaževic Nihad i Haklida     50 km
- Kasumovic Vahdeta            40 km
- Hušic Ismet                  50 km
- Bešic Enes i Fatima          40 eura
- Hadžic Samir                 20 km
- Kararic Mevlida              50 km
- Hrnic Najko                  50 km
- Jaskic Admir                 55 km
- Foric Esad                   50 km
- Alic Zijad                  200 dolara
- Kljunic Fikreta             100 km
- Balic Husein                100 dolara

 

Danas na četvrtku, ne baš puno raje. Ja sam se smrznuo, temperatura -4 c. Obično se priča o predstojećim praznicima u Evropi. Mene su najviše pitali o jučerašnjoj koloni traktora, kroz Kamičane. Vjerujem da je hladno vrijeme najveći uzrok,  da mnogi nisu došli na plac. Ipak ja sam napravio dosta fotografija sa četvrtka.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja

Još samo ovo: Ljudska usta može samo zemlja da napuni, i da ima dvije doline blaga, poželio bi i treću.

I još jedan kratki video sa današnjeg Četvrtka.

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.