Izdvajamo

Kad me neko pita što ovoliko fotografišem, a ja postavim kontra pitanje: Čega ti je najviše žao što smo izgubili u prošlom ratu, osim života naše raje koji su ubijeni, jer ništa nismo mogli ponijeti sa sobom, ostali bez kuće, auta, traktora, zemlje...
Uvijek se složimo, da mi je žao fotografija koje su bilježile moj žibot do rata. Skoro sve sam ponovo stekao, ali nikad više neću biti mlad i nasmijan kao  na fotografijama bez kojih sam ostao.

Juče zujim, loše vrijeme, kiša pada, a ja uporno tražim šta da uslikam. Okrenem prema Kevljanima sa željom da napravim par fotki u Sejdićima, gdje su počeli radovi na asfaltiranju puta u ovoj mahali.
U Srednjim Jakupovićima zaustavljam jer primjetio sam više vozila ovdje.

Parkiram pred kućom od Jakupović Fikre-Rame i Sadike. Ovaj bračni par je više od 40 godina živio u tuđini. Sad su u penziji i žive u svom rodnom mjestu u svojoj kući. Ramo jako rijetko odlazi kod djece, dok Sadika ode češće.

Iza Ramine kuće su mezarluci Srednji Jakupovići i tamo se radi punom parom. Rekoše mi da, već tri dana rade na čišćenju potoka pored mezarluka i živice. Pored toga rade i na ograđivanju mezarluka.
Izvadili su ogradu i pomjeraju je za oko 10 metara dalje, proširuju mezarluke.

Svi mi pričaju o dobroti njihovog džematlije, Mesuda Enverovog Jakupovića, koji je poklonuo, uvakufio, jedan dio svoje zemlje, a koji se graniči sa mezarlucima.
Džematlije su se sakupili i sami izfrezali parcelu koja je sad dio mezarluka i ovih dana pomjerili ogradu za oko 10 metara u širinu.

Ovakve akcije, u zadnje vrijeme, rijetko kad zabilježim, jer primjetio sam da je puno džematlija učestvovalo u akciji, neke nisam slikao, a moram napomenuti da je Šurda ostavio pare za janje.
Rekli su mi da se javno zahvalim Mesudu Enverovom, što im je poklonuo komad zemlje za proširenje mezarluka.
Džematlijama sve pohvale za ovako lijepu akciju.

Ja u šumi ne uspijem naći ovoliko vargana, a Husein Jakupović ih našao ovdje u ravnici.

Posljednje pripreme za asvaltiranje dijela "Kevljanskog prstena" Murići - Himzo. U Sejdićima sve je u znaku te akcije. Evo već treći dan dolaskom radnika na trasu svi su na nogama. Muškarci na svoj način a žene na svoj način trude se da ugode radnicima Kov Grada iz Bužima. Kahve, jela i pića ne manjka. Još dan dva i moći ćemo javiti da je Sejdića avenija gotova.
Imamo i četiri nova donatora a to su:
Ališić M. Jasmin 100eu. i
Jakupović J. Fajko 100km.
Fondacija "Raja iz Bužima 100 KM

Sada Čehajić   265 eura.

Za sada toliko. "Idemo dalje" U ime Odbora h. Šerif Velić

Ova fondacija, "Raja iz Bužima", mi nešto poznata, oni učestvuju u mnogim akcijama u našem kraju. Sve pohvale za fondaciju, a potrudit ću se da saznam ko je iza ove fondacije.

Jedna onako spontana fotografija.

Mujkanovići, akcija asfaltiranje puta kroz ovaj sokak prema Jarugama napreduje.  Derviš i njegov sin Dijaz su uporni i ubjeđuju me da će njihove komšije i njih dvojica sa njima uspješno završiti akciju. Potrebna je još određena suma sredstava, a oni vjeruju da će raja još malo odriješiti kesu.

Prošle hefte su stigle tri donacije:
Kesic Drago 500€
Mujkanović Ibrahim(Baja)1.500KM
Bešlagic Hamed-Kelima 100KM
Besic Saban 50KM i 20Chf.
Huskic Meho 20€

Vijesti od Adnana Kenjara. Sad je na oporavku poslije operacije sve teče kako treba doktori su zadovoljni, a i sam Adnan.
Supruga Suvada će kući jer nije sad za sad potrebna a ne može ni ući, kod Adnana, baš svaki put kad hoće i tako da su odlučili da ide kući, kako bi smanjili troškove jer tamo je sve skupo. Kad bude potrebno oni će je pozvati i ona će da ide u Francusku.
Dobio sam fotografije poslije operacije, od dijela tijela koje je operisano, ali slike su jako uznemirujuće i neću ih objaviti.

Zujanje završavam u sokaku Đonlagići-Šahbazi. Prvo sa zaustavljam na raskrsnici,  gdje je na samom ćošku smještena jedna stara kuća, mislim da je najstarija u ovom dijelu Kamičana, a vlasnik kuće je, vjerujem, neko od djece od Mihajla Lečaka. U zadnjih godinu dana kuća je renovirana, a bila je u jako lošem stanju. Ne znam dali neko od djece dolazi ovdje. Ja se sjećam Lečaka, još dok je radio u Kamičanima. Jedno ljeto sam radio, a on nam je bio šef. Radili smo na zadružnim njivama, kupili i prevozili sijeno. Ostao mi je u lijepom sjećanju, volio je raju, svoje komšije i pomagao, svakom, koliko je mogao.
Sina Slavku i kćerku, nisam siguran za ime, Mariju sam poznavao površinski i ne znam gdje su sad.

Dalje produžavam do riječice Vrioske, gdje je kraj ovog sokaka i tri kuće Šahbaza. Kraj vrioske je kuća od Muje Šahbaza. On je izišao vani da vidi ko galami u ovako mirnom dijelu mahale.

Druga kuća u kojoj žive dvije sestre. Mogu slikati samo kuću, a one su otišle u kuću. Ipak jednu sestru sam uspio uslikati dok je muzla kravu na njivi.

Nastavljam sa slikanjem, ali došao sam oko 12 sati. U ovom sokaku ima puno raje, kao i djece. Djecu nisam uspio zabilježiti jer su skoro svi u školi, a za manju djecu mame su otišle pred školu da dočekaj svoje male učenike.
Muškarci iz ovog sokaka, skoro svi, su negdje na poslu.

Kod Mirsada Đonlagića, poznatog građevinca u Kozarcu, nalazim ženu Dževidu, koja je jako puno zauzeta sa poslovima u kući. Ipak bila je jako ljubazna i izašla vani da pokaže svoje cvijetnjake i Mirsine pčele.

Izuzetno lijepo uređen cvijetnjak je ono što mami pogled na ovu kuću. Priča mi Dževida da su vrućine prošlog ljeta učinila dosta problema i da je puno vremena trošila na zalijevanju ovog lijepog cvijetnjaka.

Pčele su smještene malo dalje od kuće u jednom malom, ali jako lijepo uređenom voćnjaku. Ovo je mjesto gdje Mirso smiruje živce. Ova godina je bila  jako loša za pčele i proizvedena je jako mala količina pčelinjeg meda.
Mirso ima oko 40 košnica, a košnice je ofarbao u plavožutu boju, boja BiH zastave.

Nastavljam sa fotografisanjem kod kuće od Nihada i Dženite Đonlagić. Ovdje sam slikao njihovu kćerku Alinu, došla je iz škole.

Nastavljam sa fotkama do Armina Đonlagića. Hladno je kiša počela da pada, svi se smjestili u kuću.

Okrećem u još jedan mali sokak koji je u satavu Sokaka Đonlagići. Prvo svraćanje kod Dževada Heganovića. On je zauzet oko nekih radova u kući. Nisam ga zadržavao jer kiša sve jače udara.

Vraćam se prema kući od Emira Kenjara i produžavam prema Samiru Ičiću.

Kod Samira Ičića svi na poslu, a i on je tek stigao kući. Pravim fotku od kuće i okrećem nazad.

Na povratku kući srećem djecu iz ovog sokaka, vraćaju se iz škole. Napravio sam jednu fotku. Ostalu djecu nekom drugom prilikom ću da fotografišem.

.be">

Jutros je grupa kozarčana sa jednim kombi autom otišla na Koričanske stijene, posjeta grobnici. Rekoše mi da je danas zadnji dan iskopavanja posmrtnih ostataka iz ove grobnice, poslije sam saznao da će još i sutra raditi. Ovu posjetu je organizovao Medžlis IZ Kozarac, a kombi i hranu za putnike i radnike na grobici je dao Enes Kapetanović od sebe, bez naknade. Ibro Kahrimanović je bio vozač i vođa puta.

U toku dana, nezvanično, saznajem da je do danas, u masovnoj grobnici na Koričanskim stijenama  pronađeno 84 lobanje i 138 slučajeva.

Danas četvrtak i već rano jutros srećem Edina Jakupovića-Paljevinu, krenuo trbuhom za kruhom. Paljevini sretan put, a ja idem na četvrtak.

Ja odem u šumu i nađem par vargana. Kad dođem u čaršiju pitam se gdje li ih ovi ovoliko nađoše, a opet pomislim da sam loš u traženju pećuraka bilo koje vrste.

Na četvrtku uobičajeno raje, za ovo doba godine. Maslenica već tradicija. Kukuruzi još nisu obrani i samo se čeka lijepo vrijeme da se ponovo startuje sa poljoprivrednim poslovima.

Slijede Fotografije koje sam danas pravio na četvrtku.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja Huremović

Još samo ovo: Čovjek kada zaboravi odakle dolazi, zaboravi i kuda treba da ide.

https://www.youtube.com/watch?v=rjCRbRt3SDU&

 

 

 


Hvala Caja.!! Ti si nas prozor Četvrtkom u naše malo misto..!!

Haris
Četvrtak