Izdvajamo

Hefta kao i zadnjih par, dosta toplo i sunčano vrijeme. Par dana sam imao goste iz Sanskog Mosta, ponekad ih ostavljao kod kuće dok sam zujao našom lijepom okolinom. Zatim su Fatima i Adaleta postale znatiželjne i poželjele da vide, kako izgleda moj jedan dan zujanja u Kozarcu. Rekao sam im da mogu da idu sa mnom, a one  su bile sretne što ću im pokazati jedan dio Kozarca.

Ovaj obilazak počinjem iz moje kuće sa našom gošćom Ismetom Kamber. Ovo je njena prva posjeta Kozarcu.

Zatim svratili kod Iće Hegića dok je čuvao ovce kraj mog šljivara.

Razgledajući okolinu okrećem moju kameru prema Kozaračkom Kamenu. Sjetih se one tribine u maju mjesecu 2013. kada je jedan naš poslanik obećao da će na ovom desnom kamenu (Sokolina) zavioriti BiH zastava. Radovao sam se jer sam povjerovao u to obećanje. BiH zastava se ne viori na Kozaračkom Kamenu. Ovo je izborna godina, pa možda se zaviori ali ima ono ali

Vozamo se kroz čaršiju u negdje oko 11 sati, kad je čaršija dosta prazna. Ovaj prizor mi udara u oči već odavno. Pored pijace koja nije u glavnoj ulici, a veoma ružna slika Kozarca, ova slika je u glavnoj ulici, a koliko je ovo lijepo ili suprotno neka posjetioci stranice sami vide.

Nastavili smo prema Hrnićima i zaustavljamo se kod kuće od Nasihe Hrnić. U ovoj kući, kao podstanar živi Sejad Softić sa svojom porodicom. Kad zujim i fotografišem okolo, rijetko gdje ulazim u kuću. Ovaj put sam morao jer Sejad nije mogao vani. Mislim da nije potrebno da pišem o Sejadovoj nesreći od prije par mjeseci. Skinuo je fiksatore (mislim da se tako zovu one žice koje vire iz noge) ali rana se inficirala i morat će još jedna operacija. Pitam ga za finansije, a on mi ispriča da je bilo velike pomoći od naše raje i moli me da napišem da se zahvaljuje Enesu Kapetanoviću i Samiru Hegiću koji su pokrenuli akciju, da se pomogne ovoj porodici. Zahvaljuje se svoj raji dobre volje koji su pomogli ovoj porodici. Počinje da nabraja po imenu sve koji su pomogli ali u strahu da će nekog ispustiti sa spiska odluči da se zahvali ovako; Hvala svima koji su pomogli i koji će pomoći. Kaže još, sama posjeta je za mene lijepa donacija. Troje djece sa njim, primanje 105 km dječijeg doplatka. Ovaj doplatak je namjenjen za djecu ali ga moraju koristiti u druge svrhe. Odlasci na kontrole, kupovina lijekova, zavoja... sve to košta puno para, a finansije omanjile. Teško ali vjeruje u pomoć prijatelja i dobre raje.

Kad smo u Hrnićima, zašto ne navratiti do Arifagića. Neka znatiželja me vuće da vidim prvo stado krava, jesu li se adaptirale na novu sredinu. Na ulazu mi sekretarica, čije ime nisam zapamtio, reće da su dobili već troje teoca.

Kad sam prišao bliže vidio sam divan prizor troje divnih teladi. Ja sam  napravio fotografiju od prvog teleta ili najstarijeg.

Zatim sam fotografisao, uz Dadin i veterinara Muamera nadzor,  ostale teoce. Dado je zadužen za teoce, hrani ih, čisti, i sve ostalo što je potrebno, a Muamer se brine za zdravlje ovih životinja. Neko mi iza leđa reće da se Dado brine o teocima kao da su djeca. Čak su im i imena dali.

Vozajući se okolo dolazimo u Srednje Jakupoviće, zaseok Jaz. Sjetih se da su mi raja iz Francuske sugerisali da malo fotografišem kroz ovaj zaseok i da nemoram nikog da pitam. Kažu samo ti slikaj mi volimo da vidimo sva naša sela.

Prvog koga sam sreo, bio je Kasim Jakupović dok je obilazio svoje malo stado ovaca.

Dolazimo do Amira i Denise Jakupović, povratnika iz Amerike. Kaže da radi i samo je na čas svratio do kuće. Amir je automehaničar, specijalista za američka auta. Takođe ima svoj Rent a car, iznajmljuje auta.

Hodajući kroz dvorište primjetim da je njegov vozni park dosta velik, ima puno auta za iznajmljivanje.

Nastavljamo dalje kroz ovaj lijepi zaseok, a moji saputnici se dive našim sokacima, kućama, našoj raji i svemu što vide. Adaleta malo umorna ali želja da vidi Kozarac i moja upornost da što više fotografija napravim, pomaže da ide sa nama  dalje.

Latifa smo našli na poslu, nismo ga puno zadržavali.

U blizini Latifove kuće čovjek sadi voće, ja mu pričam da sam ga fotografisao prije godinu dana sa njegovim golubovima i kokoškama. Zaboravio sam mu ime, a on mi reće Kasim Jakupović. Zaključih da sam prije pola sahata fotografisao Kasima, a ovaj se nasmija i ispriča mi da je ovdje više ljudi sa imenom Kasim Jakupović. On je Kasim Rasimov Jakupović. Zatim mi priča da su prije rata u Zagrebu firma Tempo, radili tri Kasima Jakupovića. Ova dvojica sto su bili stariji i oženjeni dizali kredite i često puta ovi u administraciji pobrkaju ko je koji Kasim pa meni od plate odbiju za kredit. Tako sam ja često morao ići reklamirati za moju platu. Pitam ga jeli na kraju sve bilo u redu, a on se slatko nasmija i kaže; Naravno pa to su moje komšije moji rođaci nije nikad bilo problema. Ovo što je administracija ponekad griješila, to su ispravljali i sve je bilo dobro.

Budo Huremović mi je još za novu godinu ostavio pare da kupim jedan paket sa namirnicama i odnesem Forić Hemašu. Reče mi Budo da to uradim drugom polovicom januara kad je manje donacija za socijalne slučajeve. Kako rečeno tako učinjeno, kupio sam paket i odnio ovoj familiji. Kod kuće sam našao Hemaša samog, žena odvela djecu u školu.

Juče smo se oprostili od Heme Oruća iz Kozaruše. Hemo je bio poznati sportaš u Kozaruši. Igrao je fudbal u FK Bratstvo Kozarac i FK Mrakovica iz Kozaruše. Raja koji žive u Švicarskoj mi ispričaše da je Hemo bio aktivan i u Ženevi (Geneve). Bio je fudbalski trener u Rapi sonction Bosna i R.S. Bosna, a poslije je bio fudbalski sudija. U Kozaruši, Hemo je bio i strastveni lovac.

Na dženazi je bilo dosta raje, dosta njegovih jarana iz FK Bratstvo, FK Mrakovica, zatim lovci iz svih kozaračkih sekcija.

Sinoć sam prisustvovao proširenom sastanku Udruženja Poljoprivrednika Agrarija. Na sastanku je bilo dosta priče o zajedničkom radu i naravno problematici. Zaključak je da su mljekari zadovoljni saradnjom sa ministarstvom i premijama koje u zadnje vrijeme idu redovno i bez nekih većih problema. Isto tako izraženo je zadovoljstvo sa dobrom saradnjom sa otkupljivačima mlijeka, Meggle, Čapljanka i Latea.

Članovi su obavješteni o Javnom pozivu Vlade Federacije i odlučeno je da udruženje pomaže svim poljoprivrednicima pri prijavljivanju na ovaj oglas. Pribavljanju potrebne dokumentacije, formulara, ispunjavanju istih. Takođe dogovoreno je da se svakom članu udruženja da uvjerenje da su aktivni članovi udruženja Agrarija i popratno pismo u kojem će biti opisane aktivnosti člana udruženja.

Svratih u OŠ Kozarac sa znatiželjom kako ide sa malom školom. Direktorom Mirzetom Mujčićem polazim prvo do jedne učionica gdje mi on pokazuje 12 računara i jedan projektor. Priča mi Mirzet da je to donacija od našeg građanina Mirsada Solakovića iz Trnopolja, a koji živi i radi  u Engleskoj. Veliko hvala Mirsadu.

U Osnovnoj školi /OŠ/ "Kozarac" u Kozarcu ove godine je organizovan besplatan pripremni školski program za djecu koja na jesen kreću u prvi razred. Program "Povećajmo mogućnosti djeci u BiH za rano učenje" provodiće se od 20. januara do 6. juna. Svratih sa Mirzetom da vidim kako se snalaze djeca u maloj školi ili pred školskom obrazovanju.

Prvi dani, a djeca se već lijepo druže i  igraju. Do danas je upisano 25 polaznika predškolskog obrazovanja. Primjetio sam da je dosta roditelja zainteresovano i dolaze da upišu svoje djete.

Već duže vrijeme nisam bio na Suhom Brodu, a Vajta me kritikuje i kaže da danas moram doći da vidim kako napreduju radovi u Mejtafu. Stvarno Kemo i Vahid rade punom parom. Danas su zauzetim sa plafonom, a ja fotografišem plafon da nebi neko posumnjao u kvalitetu. Vajta mi reče da će sigurno za ramazan imati hođu i da će đematlije ovdje klanjati Teravih namaz i sve namaze za vrijeme ramazana. Zatim mi dade spisak donatora čija imena nismo objavili.

Peti nastavak spiska donatora

217 Huremović Sabahudin       50 CHF

218 Kahrimanović Đevad        200 CHF

219 Bešić Isak                   200 km

220 Kilić Emir                     50 Eura

221 Turkanović Islam         150 km

222 Dergić Đemal, Draguna    100 eura

223  Kahrimanović Midhat, Šaha    200 km

224 Kahrimanović Ademir       100 km

225 Žerić Jasmin          70 eura

226 Krkić Safija           100 CHF

Danas četvrtak, sunčano ali hladno. Ne baš puno raje na placu. Napravio sam ipak dosta fotografija i jedan kratki video.

Sretoh Sibu Softić i ona me zamoli da u njeno i Huseinovo ime, čestitam prvi rođendan njenom unuku Đenanu koji živi u Austriji. Kaže da je malo zakasnila da čestita rođendan unuku koji se zove Fajko i živi u Americi. Za Ajlu koja živi u Austriji a rođendan slavi iduće hefte čestitke. Čestitkama se pridružije i kozarac.eu

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja

Još samo ovo:  Kad siromah kihne, mora sam sebi reći: ‘Nazdravlje’.

 

.be

 

 

Meša Selimović

Kakvi su ljudi Bosanci? To su najzamršeniji ljudi na svijetu, ni skim se istorija nije tako pošalila kao sa Bosnom. Juče smo bili ono što danas želimo da zaboravimo, a nismo postali ni nešto drugo.

Opširnije...