Izdvajamo

Zima, hladno vrijeme, šta drugo u dugim zimskim noćima osim lijepo druženje. Ove hefte sam svako veče obilazio prijatelje i rođake. Malo čudno, za ovo doba godine, ali kod Hadžije Sejde smo jeli i prženi kesten. Sanela nas je sve iznenadila kad je iznijela kesten na sto. Bijele masirače, ćalmaši (kokice), pečeni krompir, kolači, turšija je sve ono što ide uz posila.

Znam da ovo sve nije dobro zbog holesterola (masnoća), gojenja... ali nekad čovjek nemože da odoli svemu ovom. Poslije kad odem kod mog doktora ima da me kritikuje, a  ako zagalami na mene neću se ljutiti jer biće u pravu. Što se nisam ćuvao i sudržavao od ovih jela.

Danas su me djeca obradovala. Sina Adnan, administrator od kozarac.eu, sa svojom porodicom, došao kod nas na kraći odmor. Obradovali smo se unucima. Nisu mi zamjerili što sam ih malo zapostavio dok sam radio Četvrtak. Sreća moja oni me razumiju, a najzad Adnan je moj šef na ovoj stranici i on odlučuje šta može a šta nemože da ide na kozarac.eu.

Jedna kratka šetnja kroz moj komšiluk. Snijeg je pao ali se brzo otopio, taman toliko da se nemožemo sankati na putu ili njivi. Moje komšije su pokušavali i na ovom snijegu ali nije išlo.

Zatim svratim kraj moje komšinice Vasvije Alić. Njena unuka i praunuka su došle da je obiđu i pomognu, donijele malo troška, unesu drva i ako još nešto treba.

Zatim okrećem prema Lamovitoj i zaustavljam se kod zadnje kuće, u Gornjim Jakupovićima, do Ćukalovca. Jedan posjetilac naše stranice mi je sugerisao da obiđem Saida i Suadu Velić. Rado su izašli vani da razgovaraju, kažu da ih rijetko posjećuju pa i ovakva posjeta im dobro dođe.

Pitam ih kako žive, a oni mi rekoše da je teško. Kuću im je napravila humanitarna organizacija, primanja ili penziju nemaju. Sve od imovine što imaju su 4 koze. Dva sina oba nezaposlena. Na pitanje ima li posla odgovaraju, bar da ih neko pozove da drva cijepaju. Suada mi ispriča da slabo ko hoće pomoći. Donesu nam odjeće i kad nas vidiš kako smo obućeni pomisliš ovi dobro žive. Za struju nemaju da plate i samo gledaju kad će im neko doći da isključi. Zima za ove socijalne slučajeve je posebno teška.

Sljedeća šetnja kroz sokake su Brđani. Ovaj put sam se uputio na najudaljeniji zaseok, Krčevine. Krenuo sam od Safeta Blaževića.

Svraćam kod porodice Hodžić Meho i njegov sin Nedžad sa svojim ljepšim polovinama.

Pokazuju mi svoje stado ovaca i pričaju mi kako su poslije rata došli ovdje. Sve je bilo porušeno, njih dvojica sa porodicom su sve obnovili bez neke pomoći od organizacija koje su bile tu da pomažu pri obnavljanju porušene imocine.

Puno smo radili dok smo sve postigli. Sad smo zadovoljni. Radimo puno ali i uz dosta rada može solidno da se živi.

Poslije svraćam kod kuće od Sejde Hodžića pravim par fotografija i žurim dalje.

Sljedeće zujanje je bilo u Kozaruši. Malo kasno ali tri fotke sam napravio.

Ko se još sjeća vijesto od 25. septembra 2012. godine: "Besim Dautović iz  Kozaruše danas 25.09.2012. je smrtno stradao prilikom kopanja bunara u selu Brđani, zaseok Alići, ispred kuće Fadila Alića". Sjećam se akcije pomozimo djeci Dautović Besima. Dogovoreno je da tetka Vesna brine o njima do punoljetnosti. Otvoren je račun na ime Adnana Dautovića i da on svaki mjesec daje određenu sumu para ovoj porodici. Prošle godine sam bio kod Adnana i on mi je pričao da komšije uplaćuju dogovoreno i da je sve uredno. Neki dan me zove Vesna i priča da je Adnan rekao da nema više para, da je dao zadnje pare koje su bile na računu.

Svratim kod Adnana da čujem njegovu priču. On mi isto priča, nema više para i niko ne uplaćuje ništa. Sto je bilo para on je svaki mjesec dogovorenu sumu isplaćivao Vesni. Zatvorio je račun i rekao Vesni da nema više para. Ako neko želi pomoći ovoj porodici može to uraditi putem Fonda Solidarnosti sa naznakom, za porodicu Dautović.

Nastavljam šetnju kroz Brđane 2. Mladi vjerujem da neznaju da su Brđani podjeljeni u tri dijela, Brđani 1, Brđani 2 i Brđani 3 (ili Balte).

U povratku se zaustavim kod Vajkana, tek da ga upitam za zdravlje i odlazim dalje.

Svratih i u Džonlagiće kod Alije. Odma na početu, pitam ga kako je kako zdravlje. Odgovara mi da je dobro a na sećiji kraj njega hrpa tableta. Još ponekad u đumu ode biciklom. Za čitanje koristi lupu. Kaže da mora sutra na operaciju oka. Sa njim sam se dobro ispričao. Uz pitu od jabuka i domaći sok, Alija mi je dva puna sahata pričao o svom životu, 86 godina.  Alija mi je pričao kako se nekad živilo, a ja sam bio pažljiv slušalac. Morao sam dalje, a on bi imao još mnogo toga da mi ispriča. Poželio sam mu uspješnu operaciju i obećanje da ću doći ponovo da nastavi sa pričom koju je počeo da mi priča.

Danas je održan još jedan sastanak Udruženja Poljoprivrednih Proizvođaća Agrarija. Tema sastanka je pregled dokumentacije za konkurs Federalne vlade, pakovanje i slanje istih u Sarajevo.

Zatim informacija o održavanju seminara 10.(ponedeljak) 02.2014 u 14 oo sati u organizaciji MPVS - regionalna kancelarija Prijedor. Predavači su profesori poljoprivrednog fakulteta Banja Luka. Tema predavanja je: postupci sa mlijekom i higijena mlijeka, zatim proizvodnja krmnog bilja.

Danas na četvrtku dosta hladno, magla, malo raje. Primjetio sam da se počela vraćati raja koja je otišla negdje vani kod familije. Za par hefti bit će nas ponovo puna čaršija.

Zadnju fotku sam pravio danas u Prijedoru.

 

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja

Još samo ovo:

Brige više ubijaju čoveka nego rad. Zbog toga puno ljudi umire, jer je više onih koji kukaju, nego onih koji rade.

 

Emil Velić podsjeća da je upravo u Kozarcu obnovljena i svečano otvorena prva džamija u RS-u, zbog čega je dobila naziv "Prva džamija nade", jer su je prije 17 godina otvorili predstavnici Međureligijskog vijeća Bosne i Hercegovine i tadašnji visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini. "I ovdje je zanimljivost da je sve urađeno sredstvima građana, a jedna od najstarijih mještanki, Fatima Hadžić, dala je svoju životnu ušteđevinu, čime je zapravo i počela obnova ove 'prve džamije', sada već davne 1999. godine", prisjeća se Sakib Džaferović.