Izdvajamo

Već par mjeseci nisam odlazio do etno sela. Neki dan kad sam otišao iznenadio sam se koliko se napredovalo sa radovima. Kadir Džonlagić, vlasnik  etno sela u izgradnji, mi priča da su lijepo vrijeme, koje je bilo u januaru, maksimalno iskoristili. Dosta poslova, koje su planirali u proljeće, su već odrađeni.

Prije godinu dana, Kadir i Borka su mi pričali da je plan završetka građevinskih radova i početak rada etno sela za nekih 5 godina. Naviknut na kašnjenja radova kod nas, ja sam pisao 6 godina. Ovdje radovi teku daleko brže od planiranog i kako mi Kadir reće iduće godine, u proljeće 2015, trebalo bi da prime prve goste etno sela.

Prošli vikend sam prisustvovao proširenoj sjednici inicijativnog odbora za osnivanje Opštine Kozarac. Elaborat o opravdanom osnivanju opštine je skoro gotov. Ovo je drugi pokušaj, a prvi pokušaj je bio 2001.godine. Inicijativni odbor radi na elaboratu već više od godinu dana ali se nije izlazilo u javnost dok nisu bili sigurni u opravdanost. Prvi razgovori sa privrednicima su dogovoreni već u nedelju 15.00 sati

Dogovoreno je da se zahtjev, za Opštinu Kozarac, preda do kraja marta ili najkasnije do 1.maja. U martu je planiran izlazak, sa elaboratom, pred građane buduće Opštine Kozarac. Isto tako, elaborat će biti objavljen na svim kozaračkim web stranicama. Članovi inicijativnog odbora vjeruju i sigurni su u uspjeh.

Svratih u Mjesnu Zajednicu, tamo je Hamdija Joldić - Jolda, koreograf u KUD Kozara, vježbao sa najmlađim članovima društva.

Kod kuće posilo (Sjelo) ugodna atmosfera, dosta šali, smjeha, a malo ozbiljnih razgovora.

Neki mangupi su oborili kapiju od Ismeta Sinanagića - Ipića, a  Niho, Mićo, Ahmet i ja smo ispravili ogradu, obišli oko kuće prekontrolisali sve. Osim oborite ograde ništa nije oštećeno i sve je uredno.

Svratio sam i do Banja Luke u kancelariju Regionalnog saveza logoraša. Prijatan razgovor sa sekretaricom Jasminom. Zatim izvještaj o tužbi  i pisanje žalbe Vrhovnom Sudu BiH.

Mejtaf (Mesdžid) na Suhom Brodu nisam zaboravio. Vajta me zamolio da objavim finansijski izvještaj za 2013 godinu.

Odbor za izgradnju  poručuje da nema pauze u radu i izgradnja ide dalje. Planiraju do ramazana  završiti skoro sve radove. Naravno ako donacije budu dolazile kao u prošloj kalendarskoj godine. Svi su optimisti i vjeruju u svoje džematlije.

Udruženje poljoprivrednika Agrarija je i dalje aktivo. U ponedeljak su im došli stručnjaci iz Poljoprivrednog Instituta Banja Luka: Mr Slavko Radmanović, Dr. Sveto Vojin i Mr. Nada Zavišić. Zatim iz resora pružanja stručnih usluga u poljoprivredi Egić Danijel i Duško Komnenović.

Tema seminara je bila: Tehnologije proizvodnje kukuruza i aktuelni sortimenti, zatim proizvodnja krmnog bilja. Na kraju je održano predavanje o voćarstvu, podizanje i zasad voća (voćnjaka).

Juče sam otišao u Trnopolje da fotografišem Željezničku Stanicu Kozarac. Dok sam izlazio iz auta napravio sam ovu fotku a sa prednje strane me dočekao odpravnik i rekao da je zabranjeno fotografisanje željezničke stanice. Tražio sam da mi pokaže gdje je taj znak ili neki papir a on mi reče da je to naređenje njegovog direktora i da ja moram kod direktora da tražim pismeno odobrenje za fotografisanje. Pokušao sam ga ubjediti da ja mogu to da radim bez odobrenja. Ipak nisam htio da pravim probleme i otišao sam. Kad sam došao kući još jednom sam pročitao zakon o fotografisanju i odlučio da ga objavim. Nadam se da će željezničari, zatim sekuriti iz Kozarca, još neki koji misle drugačije, imati vremena da pročitaju ovaj zakon.

Zakon o fotografisanju

Malo ponavljanja gradiva o tome što je dozvoljeno, a što nije, po pitanju fotografiranja:

1. Dozvoljeno je snimanje bilo koga i bilo cega što se nalazi na javnoj površini (kao što su ulice, trgovi, parkovi, plaže isl.), ukoliko ne postoji vidljivo istaknut znak zabrane ili neki zakon koji to izricito zabranjuje

2. U privatnim objektima s javnom namjenom (tzv. zatvorenim javnim prostorima) smatra se da je fotografiranje dozvoljeno; vlasnik prostora ga može zabraniti, ali u tom slucaju na ulazu mora biti jasno istaknut znak zabrane. (npr. trgovacki centri, ducani, kafici, restorani, banke isl.) a ta zabrana mora jednako vrijediti za sve bez obzira na vrstu fotoaparata ili kamere.

3. Vlasnik ili upravitelj nekog terena ili objekta može zabraniti snimanje NA svojem terenu ili U objektu, ali ne može zabraniti snimanje svojeg terena ili objekta sa javne površine.

4. Svatko može biti fotografiran i bez dozvole kada se nalazi na javnom mjestu, osim ako se ne nalazi u situaciji koja podrazumjeva određenu dozu privatnosti (tj. kada su izloženi "privatni" dijelovi tijela, kao npr. kod obavljanja nužde, dojenja djece isl.)

5. Unatoc uobicajenim zabludama, dozvoljeno je snimati:
- prometne i druge nesrece, požare, kršenje zakona
- djecu, slavne osobe, policajce i druge službene osobe
- mostove, pruge, tunele i ostalu trasnportnu infrakstrukturu
- stambene i komercijalne zgrade, industrijska postrojenja
- mjesta koja su pod video nadzorom

6. Sigurnost je rijetko kad valjan i opravdan razlog za ogranicavanje fotografije; fotografiranje s javne površine ne može ugroziti poslovne tajne, niti je samo po sebi protuzakonita ili teroristicka aktivnost.


7. Privatne osobe i zaštitari imaju pravo zadržati osobe do dolaska policije samo u situacijama kada se osnovano sumnja da je pocinjeno neko kazneno djelo. Bilo kakvo drugo zadržavanje je protuzakonito i podlježe zakonskim sankcijama.

8. Prijetnje nasiljem i nanošenjem ozlijeda zbog fotografiranja, kao i fizicki napad, otimanje ili oštecenje opreme su kaznena djela.

9. Na javnoj površni jedino policija ima ovlasti tražiti identifikacijske isprave.

10. Privatne osobe i zaštitari nemaju pravo oduzimanja opreme, memorijskih kartica ili filmova. Policija za oduzimanje predmeta mora imati ili sudski nalog, ili mora postojati osnovana sumnja da je fotografiranjem pocinjeno neko kazneno djelo ili prekršaj, te za svaki oduzeti predmet mora izdati potvrdu. Nitko nema pravo zahtjevati brisanje fotografija ili uništavanje filma.

Lijepo vrijeme sam koristio da se provozam kroz Bešiće. Napravio dosta lijepih fotografija.

Eno Bešić je već mjesec dana odsutan. Vjerujem da će ga ove fotografije obradovati.

Ovaj četvrtak počinjem sa učenicima OŠ Kozarac.

Poslije kiše koja je juče cijeli dan padala, danas sunce sija. Fotke koje sam danas pravio.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja

Još samo ovo:

.be

 

 

"Mi smi pripadnici Srpskog naroda i osuđujemo kompletno etničko čišćenje i zločine koje su počinili zločinci iz našeg naroda. Mi se zalažemo za zajednički život i Bosnu i Hercegovinu i želim da naša djeca žive zajedni sa svim našim narodima u BiH. Ja sam Klaudija Pecalj i rodom sam iz Zenice, a moj muž je Milan Pecalj. Husein Ališić je napisao knjigu na engleskom jeziku i u toj knjizi piše o mom mužu. Za vrijeme rata, Husein je živio u Banja Luci i moj muž je sve naše dokumente dao njemu da bi on izašao sa svojom porodicom vani. Milan je čuvao Huseinovog brata koji je bio pretučen i nije se bojao da pomogne prijatelju Bošnjaku.
Ja sam rođena u Zenici među Hrvatskim i Bošnjačkim narodom i žao mi je za sve što se desilo u ratu, jer ja želim da živimo sa svim narodima u Bosni i Hercegovini". Kazali su nam Klaudija i Milan Pecalj, pripadnici Srpskog naroda iz Donjih Garevaca.

26.05.2017. god.