Hefta u kojoj je temperatura iz -5 otišla na +19 stepeni. Ova promjena vremena je uticala na raspoloženje i samo zdravlje kod mnogih. Ja,  dalje zujim okolo, fotografišem i tražim novosti sa kojim bih obradovao našu raju. Na žalost nisu uvijek lijepe vijesti, ponekad se omakne i neka neugodna.

Ponedeljak, rano u jutro, telefon mi zvoni. Ovdje Denijal Mujkanović, predstavlja mi se osoba sa druge strane i sav sretan priča kako u firmi Beton Gal vrše utovar jedne garaže. Zaboravljam da je kahva na stolu i žurim da stignem na vrijeme.

U Kozaruši ispred firme Beton Gal srećem radnike, ovako rano, a dobro rapoloženi.

Denijal se smješka i priča mi da je ovo početak izvoza u Švicarsku. Firma Beton Gal iz Kozaruše je sklopila ugovor sa Villa-Novach o izvozu garaža u Švicarsku. Organizator ovog izvoza je firma Kozarska Polja doo, a čiji vlasnik je Denijal Mujkanović

Denijal je povratnik iz Švicarske. U svojoj Kozaruši počinje sa vlastitom firmom  Kozarska Polja, o kojoj ćemo uskoro više čuti. Priča mi da je ovo početak izvoza i vjeruje da će uskoro ovakvih konvoja, iz Kozarca, biti više.

Sretno i pozdrav Evropi.

Sinoć me zove Nedžad Bešić i sav sretan priča da ima radosnu vjest. Dogovaram sa njim da danas svratim u BHTelekom. Došao sam na vrijeme, Nećko na pauzi.  Sa Arčijem sam se ispričao dok sam čekao. Nećko mi, sav sretan, priča: Juče su  Federalno Ministarstvo raseljenih lica i izbjeglica i  gradska uprava  dogovorili 70% i 30% asfaltiranje puteva u Kozarcu. Do 1.maja treba da se asfaltiraju putevi: Od škole Kevljani kroz Hadžiće do pruge u dužini od 2,5 kilometara. Vjerijem da je ovo naj radosnija vijest za MZ Kevljani u zadnjih 10 godina. Isto tako do 1.maja treba da se završi rekonstrukcija i asfaltiranje puta u Kozaruši,  od stare ceste pa prema Patriji u dužini od 2 kilometra, 600 metara rekonstrukcije i 1400 metara novog  asfaltiranja. Zatim mi ispriča da se bore za početak gradnje vatrogasnog doma u Kozarcu, pokrivanje škole u Kozaruši i nisko naponske mreže na cijeloj teritoriji Kozarca, Dječiji vrtić bi trebalo uskoro da se otvori.

U Melkićima kraj potoka tri kuće. Vlasnici kuća su braća Mahmuljin. Prva kuća Norveški stil, sva od drveta, vlasnik je povratnik iz Norveške Ismal Mahmuljin poznatiji kao Isko.

Isko i njegova supruge Larisa ili Lara su prošle godine došli, iz Norveške, u svoj rodni kraj. Ovdje su došli sa svoje tri kćeri. Pitam ih kako im je nakon ne punih godinu dana. Isko mi priča da su zadovoljni, čak je bolje nego što su očekivali.

Priča mi Isko da nije zaboravio Norvešku i kako mu je tamo bilo dobro ali rodna gruda vuče, ovdje je najsretniji. Dokaz da voli Norvešku je  ova zastava povezana sa bosanskom.

Zašto se više naših sugrađana, koji imaju mogućnost, nevraća, a on onako poluglasno razmišlja i kaže da je u našoj raji još uvijek neki strah i nepovjerenje. Isko i Lara su optimisti i vjeruju u bolje sutra u Kozarcu, Prijedoru i cijeloj BiH. Poslije smo sjeli i jos razgovarali o svemu a zatim nas je Lara ponudila sa burekom. Ja sam odbijao da jedem, pravdao se da nisam gladan, a ipak na kraju sam  dva i po bureka pojeo.

Svakog četvrtka neka fotka sa posila i lijepog druženja.

Zatim par slučajnih fotografija, nevezano za neki događej.

Svratio sam kod mog jarana, Ismala Poljaka, iz mlađih dana, tek da ga pozdravim, a ostli smo malo duže u spontanom razgovoru i sjećanju na  naše druženje.

Uspijem naći malo vremena i za svoj voćnjak. Rezidbu sam počeo malo ranije nego obično.

Na žalost nisu mi sve vijesti lijepe ima i ovakvih. Dok večina priča kako  nam je u Prijedoru dobro ja često pravim ovakve i slične ovoj fotografije.

Ispred opštine protesti i mnogi te proteste smatraju nepotrebnim. Ovu fotografiju sam naprevio prošle hefte u Prijedoru ispred jedne banke.

Inicijativni odbor za teritorijalnu promjenu osnivanje Opštine Kozarac, održao je sastanak sa privrednicima iz Kozarca. Prezentiran je elaborat o opravdanosti osnivanja opštine. Privrednici su, uz par malih primjedbi, optimisti i podržavaju ovaj projekat. Rečeno je da na spisku biraća ima 12500 imena, a to znači da treba oko 4000 potpisa podrške za inicijativu osnivanja Opštine Kozarac.

Obrasci za potpise "Podrška za inicijativu osnivanja Opštine Kozarac" mogu se naći kod Teufika Kulašića Arči  BHTelekom, kod Emsude u Kući Mira, Medžlis Kozarac, kod svih hođa u svim džematima. Odbor vjeruje da će uspjeti sakupiti potreban broj potpisa.

Poslije sam svratio u Brđane i napravio par fotografija.

Svratio sam kod moje rodice Razije Mehmedagić. Našao sam je u toploj kući i prilično dobro se osjeća. Nije me prepoznala. Poslije mi je pričala o svom životu. U jednom momentu se okrenula prema krevetu i rukom prelazi preko deke. Zatim me pita: Ima li moje Azeme, vidiš ovu deku ovo mi je ona kupila. Poselami mojoj Azemi, ona je rekla da će mi doći. Zatim mi reča da poselamim njenoj (Razijinoj)  familiji.

Udruženje poljoprivrednika Agrarija su ove hefte u restoranu Neira imali predavanje o sjemenskom kukuruzu. Predavač je bio iz Poljoprivrednog Instituta Osjek i Argus Osjek.

Predavač je bio Stanko Vrabec

Par fotografija sa našeg izleta u prirodu. Ovaj put smo imali relaciju od Vidove vode - Zelenac - Gumlinska pećina -  Johovača - Gola Planina - Duge njive - Kamenolom Drenovača - Krčevine.

Hase nam je puno pričao o Zelencu. Danas je morao da siđe do vode, da ga mine želja.

Gumlinska pećina. Hase je ponio bateriju, pa smo ušli unutra. Nismo brojali metre ali vjerujem bar 15 metara smo bili unutra. Nije baš širok prolaz ali može se ući.

Johovača miriše sva na crimužu.  Momci kad su vidjeli da ima crimuže, navalili da beru i nikako da nastavimu dalje.

Na kraju nakon pređenih 25 kilometara, od ujutro pola devet pa do šest uveče, svratili smo kod Mehe i Nedžada Hodžića na kahvu.

Danas na četvrtku, kiša i samo kiša. Par zadnjih godina nisam manje fotografija napravio na četvrtku. U nekim momentima sam se pitao jeli danas četvrtak.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja

Još samo ovo:
Kao prah sa voćke koja ide od ruke do ruke, sa čovjeka spadne najprije ono što je najfinije na njemu.