Izdvajamo

Hefta, sa ne baš puno dešavanja za ovo doba godine. Ipak lijepo vrijeme nas je istjeralo vani. Rezidba voća, pripreme bašte za sjetvu, sjeća živica... Dok zujim okolo imam osjećaj da je proljeće

Prošle hefte, petak, u Kozarac su stigli mladi u srednjoj školi udruženja Lebrun Coutances (Manche) Francuska. Junior association du lycée Lebrun de Coutances (Manche). Svrha ovog udruženja je proučavanje, razumijevanje i memorije prijenos masovnih zločina počinjenih u dvadesetom stoljeću, posebno holokaust.

Njihov doček su organizovali Amir ef Mahić, Sudbin Musić koji je obezbjedio dozvolu za posjet logoru Omarska i Mirsad Duratović ispred Udruženja logoraša Prijedor 92. Sudbin i Mirsad su, u Logoru Omarska, održali cas istorije za ovo udruženje.

Ovo udruženje organizuju izlete za njihove studente spomen obilježjima, i svake dvije godine, prave  konferencije posvećena na spomen pitanja: Sedmica memorije.
Oni također učestvuju u različitim događajima: Čitanje  imena stradalih u ratu, razgovori sa ratnim dopisnicim, obilasci memorijalnih centara ...
Susreti memorije i umjetnosti kroz praksu teatra i plastičnih umjetnosti.

Ove godine, su se fokusirati svoj rad o holokaustu na Balkanu i sukoba u bivšoj Jugoslaviji: "Od Auschwitza do Srebrenicu".  Kontaktirali su Adnana Huremovića sa željom da dođu u Kozarac. On ih je uputio Amiru ef Mahiću, a on je aktivirao Sudbina.

U ovoj grupi je bilo par profesora iz Hrvatske. Sa njima smo malo razgovarali. Začudio sam se, kad su nam pričali da su trebali doći učenici iz Zagreba ali su odustali. Razlog odustajanja je strah, plaše se doći u Bosnu, a još više u Republiku Srpsku. Mi se čudimo njima zašto nesmiju doći, a oni nama što ovako slobodno pričamo. Puno škola u Hrvatskoj bi rado da dođu u Kozarac ali roditelji ne puštaju djecu. U Hrvatskoj, još uvijek, postoji strah od Republike Srpske.

U Kozarcu ispred Spomen Obilježja održan je čas istorije. Predavanje je održao Amir ef Mahić.

Ponekad dođem kući i dočeka me posilo, pa moram da se izvinjavam što nisam bio kod kuće. Sreća, moja raja me razumije i ne ljute se na mene.

U subotu 22,02.2014. je, u Kozarcu, održana vanredna sjednica Skupštine Regionalnog Saveza logoraša Banjaluka.
Na sjednici su razmatrane u prethodnom periodu realizirane aktivnosti, prihvaćene nove članice, te su izabrani članovi organa Regionalnog Saveza.

Skupština je donijela odluku o prijemu u članstvo u Regionalni Savez logoraša Banjaluka Udruženja logoraša "Prijedor '92" i Udruženja logoraša Kozarac.
Tako, Regionalni Savez logoraša Banjaluka čine Udruženje logoraša Kotor Varoš, Udruženje logoraša Bosanski Novi, Udruženje logoraša Kozarac i Udruženje logoraša "Prijedor ' 92".

Za novog predsjednika Regionalnog Saveza logoraša Banjaluka izabran je Sabahudin Garibović, dosadašnji predsjednik Udruženja logoraša Kozarac.

Malo sam zavirio u Kevljane i Hadžiće. Napravio sam dvije fotke, od ovog makadama, za uspomenu. Uskoro počinju radovi na ovom putu i do 1.maja će ovaj put biti asfaltiran.

Svratio sam u Sivce. Jednom sam razgovarao sa Mirsadom Sivac i obećao da ću doći kod njege.

Našao sam ga na poslu. Bio je zauzet sa poslovima u štali. Hvali mi se sa Bikovima i mladim junicama. Kaže ima 12 grla.

Njegova žena Suada ili kako je zovu Sutka, izašla da pozdravi i pokaže mi svoje dvorište. Narvno pozvan sam na kahvu. Pričaju mi da imaju dvoje djece vani i da im oni puno pomažu. Pitam Mirsu o isplativosti bavljenja poljoprivredom. Nije baš zadovoljan, dok je držao krave muzare moglo se sastaviti kraj sa krajem ali sad ne.

Pokazuje mi Mirsad sve oko kuće i na kraju me dovede do golubarnika. Onako sav sretan pokazuje mi svoje golubove.

Nastavljam dalje i pravim još par fotki u Sivcima.

Zatim se vozim kroz Mujkanoviće i zaustavljam se kod Ahmeta Mujkanovića. Lijepo se ispričasmo i ja nastavljam dalje da zujim.

Svraćam pred kuću od Šerif Bilal. Prošle hefte mi je neko sugerisao da svratim kod njega i njegove žene Fadile. Pitam za Fadilu da je fotografišem, a on mi reče da ona nemože izaći vani i ako želim fotografisati moram u kući.

U kući nalazim Fadilu u krevetu, priča mi ona da je operisala žuć, bruh, dojku odstranila, kateter nosi zbog mokraćnih kanala, ima povišen šećer. Šero je imao moždani udar teško se kreće, desna strana nema snage. Pričaju mi da nemaju djece, a penzija mala. Moraju da plaćaju svaki odlazak doktoru, lijekove...

Nastavljam dalje do Kenjara. Ovdje nisam bio od ljetos.  Volim ovim sokakom proći.

Svratim kod Muharema i Fatime Kenjar. Oni su bili zauzeti poslovima u bašti. Čiste okolo i pripremaju za sijanje bašte. Ja im pričam razlog fotografisanja. Rekoše mi da imaju sina u Švedkoj i da će se iznenaditi kad vidi njihovu fotografiju.

Danas je poslije ikindije namaza, u Džamiji Hrnići, održana 4. redovna skupština IZ Kozarac. Skupšini je prisustvao velik broj delegata iz svih džemata IZ Kozarac.

Skupština je jednoglasno, uz par sugestija, usvojila izvještaj o radu IZ i isto tako plan rada za tekuću godinu. O ovome slijedi poseban članak.

Danas na četvrtku lijepo vrijeme i više raje. Slijede fotografije koje sam danas previo.

Muris Melkić živi u Čikagu i ovo mu je prvi dolazak u Bosnu, poslije rata.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja

Još samo ovo: Da bi izvršio velika dela, čovek treba da živi kao da ne mora nikad da umre.

Svaki cetvrtak očekujem sa radošću, a tebi možemo zahvaliti na tome. Svaki put vidim nekog od familije, komsija i prijatelja. ... Hvala ti puno za četvrtak komšija.

Fatima Alić Hušić-još jednom HVALA.........
Četvrtak