1. mart proslavili, idemo dalje prema boljoj budućnosti? Nadam se da ta budućnost neće biti kao što nam je bilo vrijeme, u zadnjih sedam dana. Proljeće je počelo, bar 20 dana ranije, u poređenju sa predhodnim godinama. Ja zujim okolo i javljam se na svaki telefonski poziv, a ako ne čujem telefon, poslije zovem nazad.
Završeno je ovogodišnje izdanje Mini maxi lige 2014. u Prijedoru.Učešće u ovoj ligi su imali i dvije ekipe FK Bratstvo iz Kozarca. Ekipa 2001. godište i 2004. godište. Ekipa 2001. godište osvojila je 3.(treće) mjesto, a ekipa 2004. godište 2. (drugo) mjesto. Moram da naglasim da su glavni sponzori, za obe ekipe, bili H-Mont vlasnik Hase Hodžić i drugi sponzor Fikret Alić. Sve pohvale za organizaciju i nada da će, sljedeći put, spisak sponzora biti mnogo veći. U ovom sportu, sportske odjeće i obuće nikad viška.
Ne smijem da zaboravim trenere ovih Ekipa, Sanel Memić i drugi, nisam čuo kako mu je ime ali znam da ga zovu Žabac. Nadam se da nisam pogriješio. Obe ekipe FK Bratstva (2001.i 2004.) nisu imale dovoljan broj igrača, a isto tako ekipa iz Bistrice. Trener Sanel i trener dječaka iz Bistrice, Žabac, su došli na ideju da ove dvije ekipe (ekpe iz FK Bratstvo i dječaci iz Bistrice) spoje i zajedno nastupaju na ovakvim turnirima. Oni su pokazali da zajednički rad ima uspjeha. Drugo i treće mjesto je za sve pohvale.
Sanel mi priča da nastavljaju saradnju sa Bistricom. Nastupat će zajedno i na sljedećim turnirima na koje budu pozivani. Vjeruje da će ove godine igrati na još dva turnira. Rado bi da odvedu djecu negdje u inostranstvo na neki turnir. Ove generacije imaju dosta dobrih talenata.
Kod mene, mada je lijepo vrijeme i počelo je sa seoskim radovima, nađe se još vremena za sjelo i kahvendisanje.
Kao i obično ja zujim svuda okolo pa tako i kroz Trnoplje.
Bračni par Trnjanin, kod njih sam morao kahvu popiti i kolač pojesti.
Udruženje poljoprivrednika Agrarija Kozarac koristi loše vrijeme za edukaciju. U ponedeljak 03.03. 2014 su imali sastanek sa ZIRAAT BANK Banja Luka. Ovo je novo otvorena Turkiš Zirat Banka u RS. Tema okupljanja je informisanje o otvaranju banke u Banja Luci, područje RS. Programi Turske vlade o kreditiranju povratnika. Sredstvima Turske vlade za održivost povratka. Sredstva su namjenjena za razvoj privrede i poljoprivrede po povoljnim kamatnim uslovima. Samo za poljoprivrednu populaciju.
Inicijativa od poljoprivrednika je pokrenuta, za otvaranje filijale ove banke u Kozarcu. Sve ovo je zbog bolje realizacije pomenuti programa. Da bi neko tražio kredit od ove banke mora više puta u Banja luku, a ako je filijala u Kozarcu, bilo bi dosta jednostavnije.
Poslije je Vladimir Đenić dipl.ing., predstavnik Chemical Agrosova, održao predavanje na temu sjemenski kukuruz i program zaštite kukuruza.
Danas sam se zaustavio kraj nove frizerske radnje u Kozarcu. Bio sam znatiželjan i zavirio unutra da vidim ko je otvorio salon i ko radi.
Emina Bešić je vlasnica novog frizerskog salona.
Ove hefte sam zujao kroz Kamičane. Malo sam skrenuo sa glavne ceste i iz malo neobičnog ugla fotografisao kuću od mog jarana Ismala Poljaka.
Još par fotki sa jedne devastirane kuće.
Zatim okrećem u Kozarcu pa starom cestom prema Kamičanima. Vjerujem da većina kozarčana nezna da stara cesta prema Kamičanima još uvijek nosi naziv Partizanska ulica.
Muharemu Alić i njenu kćerku sam našao dok su se vraćale iz Kozarca.
Ponovo Kamičani, kuća od Muniba Softića. Fotografišem kuću, a u misli mi, nekako spontano ili neznam kako, dođe sjećanje na ovog čovjeka i naš boravak u logoru Keraterm. Mi smo tu negdje generacija, u mladosti se družili i sve te slike iz mladosti je zamjenila jedna slika, ona kad sam ga vidio pretučenog. Neznam šta je to u meni ali često puta započinjem priču o logoru. Obećam sebi da neću više u svojim člancima spominjti logor ali otme mi se.
Kad fotografišem Kamičane, ovaj dio do Kozarca, a nemam fotku od Brusunce (Brusnice), dođe mi kao da nisam ni fotografisao. Našao sam Taiba Alića dok je čistio živice kraj Brusunce. Kaže ima vremena, a voli ovaj potok i uživa radeći kraj potoka. Dok radi sjeća se raje, svojih komšija, porodice, rođaka, sa kojima je rastao i stario kraj ovog potoka. Mnogih nema više među živima, za neke zna gdje su a za neke ne. Ipak lijepe uspomene su ostale.
Ja kažem potok Brusunca, a znam da će moj jaran Sade reći: Kakav potok to je rijeka Brusunca. Znam da će mnogi da se sjete ribolova i kupanja u rijeci Brusunci. Vremena kad smo pravili vir (brana) da bi zaplivali, a poslije izlijevali isti i gurali ruke ispod žila da bi uhvatili koju ribu. Ovo guranje ruke u žile i hvatanje ribe, ja nisam smio da radim ali zato je moj komšija Fikret Hurem bio majstor za hvatanje riba.
Neke voćke su dobro izbeharale.
Već nekoliko godina prolazim kući Kozarac - Kamičani i vidim ovaj objekat. Znam kad se gradio i vlasnikom ovog objekta Kemal Bahonjić se poznajem još iz djetinjstva. Znam da je to njegova firma a nešto više nisam znao. Obično kad se sretnemo nepričamo o poslu. Više puta me naša raja pita kakva je ono firma šta rade. Naravno nisam znao odgovor. Mnogi prolaze kraj ovog objekta, a da ga ne vide jer je otkučit od puta oko 50 metara. Ovo je firma K.A.OPREMA, a vlasnik je Kemal Bahonjić.
Ova firma se bavi proizvodnjom INOX opreme po narudžbi. Proizvodi ugostiteljsku opremu, opremu za farmaciju, opremu za bolnice.
Zatim inox hlađeni radni stolovi, inox radni stolovi, inox sudoperi, inox stalaže, nape, viseći ormarići i još mnogo inox proizvoda. Vrše usluge: Rezanje lima hidrauličnim makazama, savijanje lima CNC tehnologijom, rezanje laserom.
Mnogo je toga još, šta ova ekipa radi.
Ovo me podsjeća na zapad. Sve uredno, čisto i na svom mjestu. Radnici nasmijani, dobro raspoloženi i uvijek spremni da odgovaraju na pitanja. Za mene, mnogi, kažu da sam previše znatiželjan i dosadan sa pitanjima. Kemal je bio strpljiv, sve mi pokazivao i objašnjavao.
Danas na četvrtku, ne baš puno raje. Primjetio sam da je počela dolaziti raja koja zimu provede kod djece negdje vani. Nadam se za par četvrtaka da će čaršija biti puna. Slijede fotografije koje sam danas pravio na četvrtku.
Hasan Jakupović iz Gornjih Jakupovića ima 90 godina. Ovog čovjeka vidim svakog Bajrama dok mujezini. Rekoše mi da je on još uvijek glavni mujezin u Džamiji Gornji Jakupovići. Tolike godine, drži štap u ruci i sve pomislim da mu treba štap i da teško hoda. Vjerujte ovaj čovjek nosi štap ali ga rijetko upotrebljava. Gledam ga dok ide niz čaršiju, ne zaostaje za sinom. Štap mu dođe kao neka igračka.
Na kraju, Ljepšem dijelu čovjeka i čovječanstva, neka bude Sretan 8 mart. Ovo vam želi ekipa Kozarac.eu.
To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!
Nijaz - Caja
Još samo ovo: "Patriotizam je čovjekoljublje. Ja sam patriota zato što sam čovjek i što volim ljude." (Mahatma Gandi)
Slijedi video koji sam danas 06.03.2014. pravio a ne kao što na videu reće 06. februar.
