Zujeći okolo svratim u Kozarušu, zaseok Grozdanići. Dok sam bio pred jednom kućom spazim naše kozarčane, motoriste.  Iskačem pred njih, a oni kao po komandi zaustavljaju se, skidaju kacige i bez razmišljanja pristaju da ih fotografišem. Ova grupa ili kako mi  kazemo "klapa", krstari Kozarom. Oni se na ovaj način lijepo  druže, krstare i uživaju u prirodnim ljepotama Kozare. Raja koja živi negdje izvan BiH, dolaze na godišnji u naše krajeve, žele da upoznaju Planinu Kozaru, željni avanture i dobrog druženja, potražite nekog od ovih motorista i nećete se pokajati.

Motoristi nastavljaju dalje svojim putem, a ja svojim. Ovaj put Grozdanići i već na ulazu u ovo naselje, a preko puta škole svratim kod Armina Grozdanića. Armina sam našao na njivi dok je, sa svojim komšijama  sadio voće. Pitam jeli kasno, a on mi reče da bude u Danskoj i nije mogao ranije doći kući. Ipak bolje i sad posaditi nego nikako.

Arminova žena Sejla posluzuje radnike, pićem i kahvom.

Od Armina nastavljam dalje pravim par fotki i svratim kod Miralema Grozdanića. O ovom čovjeku sam već pisao ali da podsjetim, on je invalid od rođenja, zadnje tri godine skroz nepokretan i već 14 godina je na dijalizi.

Na ulazu u kuću zapitah snahu Denisu, može li Miralem izaći vani, a ona mi reče da ona sama nemože da ga stavi u kolica. Ja sam morao ući u kuću da bi fotografisao Miralema, a zatim i Denisu.

Nastavljam dalje i sretoh još Grozdanića, Halim, Senadin, Melisa i Denis. Oni su žurili nekud ali su rado izasli, iz auta, da ih fotografisem ispred Halimove kuće.

Zujanje kroz Grozdaniće sam radio  oko 4 sahata poslije podne, a to je vrijeme kad raja radi u bašti. Tako svratim kod Mehe i Hanke Balić. Oni su bili zauzeti sjetvom krompira i  luka.

Zatim se zaustavljam kod Besima Grozdanića. On je ručao ali nije se ljutio kad sam ga pitao za fotografisanje. Nisam ga puno tušio ili zadržavao, jedna fotka i idem dalje.

Vratim se u sokak od familije Balić. Ovdje je živo, jedni rade, drugi odmaraju od cijelodnevnog rada, djeca se igraju okolo. Svi su nasmijani, dobro raspoloženi. Esada Balića sam nasao dok je odmarao od posla.

Ibrahima Balića sam našao dok je kosio travu, a unuka je pratila svaki didin pokret.

Senija Balić je bila zauzeta prebiranjem bijelog luka za saditi.

Derviš Balic je bio zauzet ograđivanjem bašte.

U povratu sam se zaustavio kod porodice Blaževiđ, napravio jednu fotku i planirao još koju ali me jedan telefonski poziv prekinuo, pa sam morao odmah na drugu stranu Kozarca da idem. Drugi put više.

Par fotki sa Tevhida koji je proučen u mejtafu Sotići - Alići, a  pred dušu Rahmetli Hamše Softić.

Par fotki  onako slučajno

Za raju iz Bešića. Ova žena u plavoj vesti je Munira Hušić ili kako je njene komšije zovu Nira. Munira je kćeka od rahmetli Baje Hušića. Ona živi u Šibeniku kod sestre Sade. Brat Atif ih je doveo u Kozarac, kako bi obišli familiju. Munira nije zaboravila i dobro se sjeća sve raje koji su, prije rata, živjeli u Bešićima. Dok slušam Muniru, pitam Atifa i Sadu za pojedine osobe ali oni su neke zaboravili.

Svratim u moj komšiluk, moj komšija Senad Alić došao na kraći odmor. Kod njega je kao kod većine naše raje, duševni odmor a fizički se dobro umori.

Ovako zujeći okolo zaustavim se kod Brusunce, gdje je Sade Alić bio zauzet krečenjem voća.

U subotu je, na Debelom Brijegu, održana manifestacija pod nazivom "Crimužijada", a u organizaciji Planinarskog društva "Mrakovica". Ovdje sam napravio i jadan kratki video koji sam postavio na kraju ovog članka.

Nažalost nisam uspio doći, na vrijeme, da bih fotografisao spremanje specijaliteta od crimuže. Na kotlić sam stigao tačno na vrijeme. Poslije je bila velika fešta i dosta fotografija. Na četvrtak par fotki a ostale uskoro na fb kozarac.eu.

Razgovaram sa Hamdom Kahrimanovićem, a on me pita za misljenje kakva je fešta? Fešte koje pravi P.D. Mrakovica na Debelom Brijegu, nije potrebno komentarisati, uvijek dobre i svaka sljedeća bolje od predhodne. Na ovoj manifestaciji su bili gosti iz P.D."Zeljezara" Zenica i P.D Klekovača

Danas na četvrtku dosta raje.  Dosta raje već dolaze za predstojeće praznike u Evropi. Mi koji živimo ovdje u Kozarcu, radujemo se praznicima kao i oni koji su negdje u svijetu. To je vrijeme kad se susrećemo sa familijom, komšijama, pa i prijateljima koje već dogo, a poneke godinama nismo vidjeli. Mnoge ne prepoznam ali se obradujem kad mi se jave i kažu koji su i kako se zovu.  Lijepo je sresti staru raju i sjetiti se naših prijeratnih  druženja

Ponavljam jos jednom Pajdino pisanje od prošle hefte. Siguran sam da će ovo biti veliki skup i kako Pajdo reče ovo je poziv za svu raju i nije važno odakle su. Zatim mi reče da će program biti dosta velik i neće biti dosadno. Planiraju dovesti ringišpil, pony konje...

OVIM PISANJEM POZIVAM SVE Kamičance i ostale da dođu 19 Aprila 2014 godine u Kamičane kod doma da se družimo. Radimo na sadrzaju i programu bićete obavješteni
jedna od ideja da uđe u program je da taj dan poklonimo neke stvari koje nam netrebaju ili ih više nekoristimo a nekome će dobro doći .Dođite biće nam dobro to bi bilo nešto poput nekadašnjega okupljanja za Bajram ili fudbalskog Turnira svi se sjećamo da nam je tada bilo dobro zašto nebi i sada tako .

Slijede fotografije koje sam danas pravio na četvrtku.

Na kraju jedan mali oglas: Žena, starosti oko 85 godina traži ženu koja bi mogla da pomaže u kućanskim poslovima i da noćiva kod nje. Žena je pokretna, nema nekih većih zdravstvenih problema. Njoj treba žena od 50 do 60 godina sa kojom bi mogla da se druži, razgovara i da nebude sama. Žena zainteresovana za ovaj posao može da se javi bratu od starice, na telefon 066 836 236.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja

Još samo ovo:  Zdravlje nadmašuje sva izvanjska dobra tako znatno da je zdrav prosjak zaista sretniji od bolesna kralja.