Izdvajamo

Hefta dosta burna. Poplave u većem djelu BiH i ja sam se trudio da obavještavam, našu raju, sa terena. Stizao sam ponekad da se zaustavim ponegdje nevezano za akciju, pomoć ugroženim.

Dok sam jurio u Prijedor i nazad, sreto jednog biciklistu. Kaže da se zove, Adrian Kasdorf iz Munchena. Moj njemački je dosta loš ali sam uspio da saznam da je ovaj mladić već dvije hefte na putu. Njegov krajnji cilj je Teheran, Iran. Nastavlja on dalje, a ja osta da se divim ovom mladom čovjeku.

Dok sam ispraćao poljoprivrednike u Prijedor, kod mog jarana Seada Mujanovića je stigao kamion sa 10 auta. Sead je prošle godine otvorio firmu D.o.o. Agro San, koja se bavi uvozom poljoprivrednih mašina, automobila i još mnogo drugih stvari.

Dobro znam šta on radi ali me iznenadilo ovo sa autima. Ukratko mi reče da je ovo tek prva pošiljka i uskoro će imati mnogo više auta u ponudi.

Sva auta su upotrebljavana auta (polovna auta). Nisam baš poznavalac auta pa nemogu reći o kvaliteti. Ipak Sead mi reče da su papiri za sva auta već regulisana, carina, porez, homologacija i sve što još ide prilikom uvoza auta.

Pored auta i ove prikolice, traktori, balirke, sijačice, kosilice...su u ponudi.

Dobivam dosta poruka sa pitanjima, kako je u Kozarcu za ostale krajeve je već sve poznato poslije onih kiša. Neko mi reče da je čuo kako je kod Emina Softića ponovo počelo, zemljište da kliže. Nije mi daleko a ni teško da svratim na drugo brdo i nađoh Emina i njegovu ženu dok su zabrinuto gledali ovu pukotinu. Vjerujem da mnogi  neznaju da je Emin na mjestu gdje sad stoji imao Ljetnu kuhinju i štalu. Prije par godina zemlja je počela da kliže i on je morao sve da poruši. Zatim je posadio voće a tamo malo dalje izgradio novi objekat.

Ove godine ponovo je, zamlja, počela da kliže. Emin hoda okolo, gleda pukotine i sa strahom gleda u svoj voćnjak.

Majda Bajrić mi reče da je Rika (Starenica) oborila potporni zid iza kuće u kojoj ona stanuje. Opet znatiželja i želja da sve zabilježim, me odvuće do ovog mjesta. Stvarno, velik zid je oboren u Riku.

Majdina mama Mevlida, zabrinuto gleda u ovaj odron. Pričaju mi da je ovo kuća i zemlja od Ilijaza Zenkića, poznatog kozarčanina koji živi u Americi. Malo su zbunjene, neznaju šta da rade.

Putem Facebook stranice Kozarac.eu, dobivamo pismo od Saudine Bilal, sa molbom da objavim ovo.

Objavljujem i njeno pismo.

Uspjela sam prikupiti £1035 i danas sam uplatila na racun Fonda Solidarnosti za ugrozene od poplave. Slike prikazivaju spisak donatora i bankovnu uplatu.
Molim vas ako bi mogli to da objavite da bi donatori bili sigurni da sam pravedno sve uradila, uvijek me neki strah ovako prikupljati pare posto nebi htjela da neko pomisli da li su njihove donacije na pravi put usmjerite ili ne. Mnogo hvala

Rado ćemo uvijek objeviti ovakve spiskove. Moram naglasiti da se ispod mog loga nevidi suma od Ipe i Elvise Softić, a dali su 100, f.

Ove hefte odlučih da odem u Džonlagiće i Šahbaze. Ovo je raskrsnica gdje se Džonlagići dijele u dva sokaka. Neznam ko se sjeća vlasnika ove kuće. Ovdje je nekad živio Lečak Mihajlo. Meni je ostao u lijepim uspomenama. Radio je u zadruzi i uvijek spreman pomoći. Imao je dvoje djece sin Slavko, a  kćerkino ime sam zaboravio.

Produžavam dalje. Radni dan je, a lijepo vrijeme se koristi za rad.

Ispred kuće od Mirsada Džonlagića, radovi u dvorištu. Sabit Ćustić radi na uređivanju dvorišta.

Fotografišem ovo dvoje djece. Zatim dječak Alen dolazi kod mene i moli me da ga fotografišem sa jednim malim ćukom (psom). Naravno da sam pristao.

Vidim da ima još djece. Pozivam, Alena, Hanu, Alinu i Minetu  da se svi fotografišu.  Alen me moli da njemu prvom pokažem fotografije. Pokušao sam mu objasniti da ću ovu fotku postaviti na internet. Nadam se da će mu neko pokazati ovu fotku.

Produžavam dalje sa fotografisanjem. Kod Bejde sin došao na kahvu.

Produžavam do Šahbaza i sjetim se Ćiće. Jednom me je kritikovao što nisam išao u njegovo selo. Nadam se da sam ispravio grešku.

Mujo nije bio kod kuće.

U povratku vidim da je Hate došla kući. Fotografija sa unukom i komšijom.

Vraćajući se nazad, sjetim se da ovdje u sporednom sokaku živi Ićan. Okrećem prema njegovoj kući. Nađoh ga dok je odmarao. Hilmija Ićić zvani Ićan, mnogi neznaju da je Ićan bio poznat majstor za radio, televizore, strujne sparete i svu tehniku koja je u to vrijeme bila u domaćinstvima. Priča kako nekad nije imao lemilicu pa je grijao žicu u vatri da bi nešto zaletovao. Sjeća se on kad je davao kino u Kamičanima, Lamovitoj, na Mrakovici i još nekim selima. Ićan je bio zidar, električar, keramičar ma bolje reči univerzalac, radio je svašata u životu. Imao je svoje konje i radio na poljoprivredi. Danas je prilično bolestan. pitam ga šta je kakva je bolest, a on odmahuje rukom i kaže: logor je učinio svoje, ovo su posljedice logora.

Danas na četvrtku dosta raje, lijepo vrijeme. Najviše se priča o poplavama i akciji koju je pokrenula Islamska Zajednica Kozarac, a prihavtili svi građani Kozarca. Pitaju mene o mom fotografisanju, mnogi su već čitali i gledali ono  što sam već objavljivao zadnjih 7 dana. Pitaju o akciji. Naglašavam da akcija traje do daljnjeg.

Slijede fotografije koje sam danas pravio.

Moje komšije Izo i Jasmina, danas slave 15 godina braka. Kozarac.eu čestita i nadam se da ću ih fotografisati kad budu slavili 25 godina braka. Aida Alić danas slavi rođendan. Aidi želimo sve najbolje iz sveee snage!

Porodica Hasani iz Mujkanovića.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja

Još samo ovo:  Dobro uvijek nadvlada zlo, hrabrost nadvlada
strah, strpljenje nadvlada ljutnju i razdražljivost,
ljubav nadvladava mržnju.

Mislim na moju djecu, mislim na djecu cijelog svijeta. Oni su nevini. Ne bi ih trebalo hraniti mržnjom pa da sutra postanu gori od onih koji su nam napravili toliko zla.

Ipak...Ipak treba im reci da bar znaju. Ne moraju niti da mrze niti da praštaju.

Oni to ne mogu za nas uciniti ali moraju znati da im se isto to može desiti.