Izdvajamo

Bijele pečurke su skoro prošle ali zato varganji tek dospjeli. Ove godine ima ih svugdje. Čak sam i ja nešto našao. Za mene kažu da prođem kraj 10 varganja i tek onog 11. vidim.

ODBOR za pripremanje i sprovođenje Kolektivne dženaze (sahrane) ekshumiranih i identifikovanih posmrtnih ostataka ubijenih civilnih žrtava rata 1992 – 1995. godine na podrucju i sa područja opštine (sada Grada) Prijedora, ekshumiranih uglavnom u masovnoj grobnici Tomašica radi svaki dan.
Juče su se  sastali predstavnici Medžlisa IZ Kozarac u proširenom sastavu. Dogovarane su sve pojedinosti koje trebaju da se urade prije dženaze i na dan kad će se klanjati dženaza. Sav dogovor će da se usaglašava sa predstavnicima Medžlisa IZ Prijedor a koji skupa čine Odbor za pripremu kolektivne dženaze.

Naglašeno je da je ovo najveća dženaza u ovom dijelu Bosne, očekuje se da će se dženaza klanjati za oko 270 šehida i da se očekuje 10000 do 15000 posjetioca ovom tužnom činu. Najavljen je dolazak reisu-l-uleme mr. Husein ef. Kavazovića, veliki broj gostiju iz diplomatije, više zemalja. Takođe vjerski službenici iz cijele BiH.
Najavljen je dolazak medijskih kuća, Hayat koji ce vršiti direktan prenos dženaze, te BBC, BHT, FTV, Alđazira i još neke evropske tv kuće.
Svi kozarčani su dobili zadatak, a to je da budemo dobri domačini na ovom tužnom skupu.

Ramazan je počeo, a ja kao i svake godina obiđem par đemata i sa njima klanjam teravih namaz. Naravno napravim i par fotografija da i drugi vide. Prve noći obično idem u svoj džemat.

Jednu noć sam otišao na Suhi Brod, tamo, nakon 22 godine svijetle kandilji i klanjaju se svi namazi.

Čast da bude prvi imam poslije rata, na Suhom Brodu pripala je Hasibu ef Hadžiću profesoru šerijetskih prava. Hasib je iz Cazina i ove godine je došao iz Kaira gdje je završio školu. Ovdje je samo za ramazan, a poslije će da traži stalni posao.

Džematlije ovog džemata su posebno ponosni na svoj mejtaf, jer prošle godine su dogovorili da počnu sa radovima i evo već ove godine klanjaju teravih namaz u svom mejtafu. Lijepo je vidjeti ove džematlije, a primjetio sam da je ovdje više raje u teraviji nego u nekim većim džematima.

Boraveći u ovom džematu, Vajta mi reče da objavim spisak donatora iz 2014. godine. Kaže on da je ovako bolje za sve. Ko je pratio našu stranicu, do sad smo objavili imena svih donatora za mekteb Suhi Brod. Vajta mi reče da akcija traje sve do zvaničnog otvaranja ovog mekteba.

Odbor, za izgradnju mekteba, se zahvaljuje svim dosadašnjim donatorima.

Idući prema Trnopolju, a već nakon 20 metara od magistralnog puta zapinje za oči jedna lijepo uređena kuća. Kuća u cvijeću.

Svratim i objasnim razlog mog dolaska. Zemka Pervanić i njena kćerka Anela nemaju ništa protiv da napravim par fotografija od njihovog dvorišta i kuće. Ostalo fotografija priča.

Idući u Bešiće zaustavljam se kod bračnog para Huseina i Seke Oruć. Izuzetno lijepo uređeno dvorište, terasa i sve okolo kuće. Ovdje takođe fotografija više kaže.

Žetva pšenice je već počela. Naši vrijedni poljoprivrednici se ne zaustavljaju.

Neki dan mi se javi Emina iz Amerike i sugeriše da nisam nikad fotografisao sokak koji veže staru cestu i magistralni put, a kraj kuće od Huse Saleša. Otišao sam tamo, fotografisao Emininog babu Džemala Saleša. Takodje par fotki iz ovog sokaka.

Ljeto je sezona lova na srndać.
Prošle subote, stari iskusni lovac Henic Eniz poznatiji kao Henja, po kozna koji put ustrelio je srndaća na vrhovima Grmeča.

Taj odstrel je docekan sa velikim oduševljenjem kozarackih lovaca. Cestitke za uspješan ulov.

Danas na četvrtku dosta raje, a najčešće se pričalo o Šehidskoj dženazi koja treba da bude 20. ovog mjeseca. Isto tako spominjana je naša raja koji žive negdje vani, hoće li stići na dženazu. Poljoprivrednika je malo bilo na četvrtku. Većina je zauzeta poslovima na njivi.

Slijede fotografije koje sam danas pravio.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja

Još samo ovo:

Kako je teško biti hvalisavac!  Mudraci ga preziru, budale mu se dive, gotovani žive od njega, a on je sam rob sopstvenog hvalisanja.

.be

Behzad Čirkin, tekst o Kozarcu i potrebi kozaračke opštine. O ovome je pričao i u NSRS!

Područje nekadašnje opštine Kozarac, koja je ukinuta davne 1961. godine, danas bi spadalo među veće opštine u RS.

Status opštine je Kozarac izgubio zajedno sa ondašnjim opštinama Ljubija i Omarska.

Za povratak ovog statusa danas ne postoji nikakva druga prepreka izuzev eventualnih političkih barijera, ali pošto je Prijedor dobio status grada ovo bi bila jedinstvena šansa savremene demokratske teritorijalne organizovanosti, jer se decentralizacijom svi ekonomski i ostali resursi se stavljaju na bližu funkciju samim građanima što to sada nikako nije slučaj.

Ovim načinom se postiže veći motivirajući stepen privrednog razvoja, a po nekim procjenama Kozarac posjeduje investicioni stepen volumena koji srednjoročno prevazilazi milijardu maraka. Ovdje je poseban akcenat na senzibilnu potencijalnu snagu ovog područja koji se danas nalazi u dijaspori, a koji je i kroz ovaj način lokalne teritorijalne organizovanosti demotivirajuće neiskorišten. U smislu svega kazanog opština Kozarac je širi društveni interes pogotovo sa činjenicom neophodnosti nalaženja novih puteva stvaranja nove vrijednosti nakon nesreće majskih poplava.

U RS imamo apsurdnu situaciju postojanja opština sa 100-ak stanovnika poput opština Istočni Drvar, Istočni Mostar, Petrovac, Kupres, a da je pri tom izbrisan pravni status mjesnih zajednica.

Kruna tog apsurda jeste činjenica da nekoliko građana, a minimum je 3, mogu da osnuju neko udruženje i da imaju daleko veća prava od prostora na kojem živi nekoliko hiljada ljudi koji po sva svoja prava moraju da idu na molitveni put u lokalni centar moći.

Tu praksu treba mijenjati u korist građana tako da vlast počne da bude servis građanima, a ne sredstvo za manipulaciju građana radi ostvarenja pozicija moći kroz dodjeljivanje kilometrića tankog asfalta, ulične rasvjete i sličnoga što građani trebaju da razvojno planiraju sami sa svojim budžetskim sredstvima koje stvaraju kroz svoj neposredni rad i zalaganje u lokalnoj sredini.

29. februara i 1. marta 1992. godine je održan referendum o nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine, na koji je izašlo oko 64% građana RBiH s pravom glasa i njih 99% je glasalo ZA nezavisnu i suverenu BiH, državu ravnopravnih građana i naroda.