Hefta sa ne baš puno nekih dešavanja. Zujim okolo tražeći nešto zanimljivo ili posebno da bih fotografisao i zapisao. Osim Ikrar Dove i ispraćaja hadžija nisam zabilježio neki drugi događaj u Kozarcu. O kiši i lošem vremenu nije potrebno pisati to je sad već normalno u našem kraju.

Kestenje je počelo da zrije i već ga ima za naći u šumi. Nije baš najboljeg kvaliteta. Ja sam veliki ljubitelj kestena i svako veče ga pržim.

Zujanje kroz sokake sam počeo u mom komšiliku, zaseok Javori. Prva stanica mi je kod komšija Keme Mine Alić. Kemu sam našao dok je nešto petljao oko pribora za ribolov. Raja u našim selima ispod Kozare nema u blizini neku  rijeku ili nije blizu ribljaka da bi se bavila ribolovom. Zato mi je ovo postalo interesantno. Kemo mi priča da je on u Slovenije dugogodišnji i uspješan ribolovac.

Zatim me poziva u kuću da mi pokaže svoje trofeje. Pokazuje mi nagrade, priznanja, pehare, medalje... sa raznih takmičenja u ribolovu. Hvali se Kemo i kaže da kod njega nema drugo ili treće mjesto, već samo prvo mjesto, prva nagrada. Kemo pehare i druge nagrade drži u vitrini a priznanja, medalje... na zidu.

Sljedeće zaustavljanje je kod Medihe Javor. Ona je zauzeta rastiranjem trahane.

Svraćam kod Bahre Mešinović, kaže pošla je da obiđe ovce pa će kod kćerke na kahvu.

Bahra Mešinović je zauzeta kuhanjem pekmeza od drinjaka. Radi sve u kući, nisam ulazio u kuću da fotografišem pekmez. Fotografišem Bahru u njenom vrtu. Ovaj vrt je prije par godina dobio nagradu kao najljepši vrt u opštini Prijedor.

Prošle hefte srećem našeg kozarčanina u Prijedoru, pita me gdje ima prodavnica autodjelova. Kad sam mu rekao da ima u Kozarcu on se iznenadio. U ZPR MAK-MM mogu se naći novi i polovni autodjelovi, a što nemaju postoji mogućnost da se naruči i dobije se za najkraće moguće vrijeme.

Ovdje vrše i usluge  servisiranja vozila zamijena ulja, filtera, remenja, motora, mijenjača i ostalih dijelova na  vozilu...
Komplet ili djelimično pripremanje i lakiranje vozila. Šlepanje vozila kako u zemlji tako i u inostranstvu. Mogu se i pozajmiti auta za korištenje.

Iz Javora produžavam na drugi kraj Kozarca. Okrećem u Sivce i već na ulazu u ovo selo zapinju za oči ovi stubovi (bandere) za struju. Siguran sam da će se i ovo jedne godine dovesti u red.

Zaustavljam se kod Besima i Kelime Dergić. Priča mi Besim da živi od poljoprivrede i pomalo se bavi građevinom. Može se živjeti, kaže Besim, ko hoće da radi ima se posla. On se vratio u svoje Sivce 2000. godine i sve je stekao, izgradio bez tuđe pomoći. Kad se vratio, mistriju u ruke i ide tražiti posla, a za njega je uvijek bilo dosta posla.

Svratih kod Saliha i Rasme Ćolak ili kako ih svi zovu Reman. Oni su zauzeti jesenjim radovima. Priča mi Salih da ima oko 30 duluma zemlje i šteta je da to propada.

Drži bikove i to mu je dodatni prihod.

Svratim kod nane Vasvije Turkanović i njene snahe Ifete. Zadnji put kad sam bio kod nane ona mi je pričala kako je bila maja (kuharica) 35 godina. Ovaj put sam htjeo malo više da saznam o njoj.
Priča nane Vasvija: Mater ne pamtim ali sam imala 5 (pet) maćeha. Sa 12 godina sam otišla kod familija Bečić u najam. Bila sam 8 godina u najmu. Sa 14 godina sam dovozila, sa volovima, voz drva iz Kozare. Udala sam se za siromašnog momka koji je bio muhađer (sad se kaže izbjeglica) iz Bronzanog Majdana. Radili samo sve i svašta da bi preživjeli. Muž je poslije dobio posao u Celulozi (Celpak Prijedor), naravno kao fizički radnik i nikad nije zakasnio na voz da ide na posao. Kod kuće smo puno radili, služili smo Muslimane, Srbe, Hrvate, Galijane, Ukrajince, ma sve gdje su nas zvali. Muž mi je mlad umro imao je 43 godine. Nane ostala sama sa sinom.
Mene, nane Vasvija, blagosiva i zahvaljuje što sam svratio da je fotografišem jer ona u Kozarac dolazi samo kad mora doktoru.

Nastavljam kroz Sivce da fotografišem, kod Fehima svratih da ga fotografišem dok je on nešto radio iza kuće.

Nemam prilike da fotografišem raju u Sivcima, neki spavaju u autu, a drugi mi iz kuće tiho kažu da mogu fotografisati samo da ne probudim gazdu. Negdje me vide pa ne izlaze iz kuće kao stide (srami) se, a neki se boje, mada neznam čega se boje ili stide.

Danas na četvrtku, za kraj septembra, puno raje. Neke posebne priče nije bilo. Kestenja ima dosta i nije više tako skupo kao što je bilo prošli četvrtak. Slijede fotografije koje sam danas pravio.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja

Još samo ovo: Vrata iza kojih se skriva dobro, teško je otvoriti;
vrata iza kojih se skriva zlo, teško je zatvoriti.