Izdvajamo

Ova hefta će ostati zapamćena po izborima. Zadnji mjesec sam se krio od političara i onih oko njih. Izbjegavao sam koliko sam mogao sve predizborne manifestacije. Tamo gdje sam prisustvovao nisam ništa objavljivao niti pisao. Nadao sam se nekim promjenama, jer prethodni saziv vlastodržaca nije uspio da riješi ni problem pasa lutalica, iako je raji svašta obećano.

Sad gledam rezultate izbora i dolazim do zaključka da nam je svima dobro, a već danas u čaršiji slušam priče kako smo nezadovoljni. Pitam se zašto oni u gradovima i preduzećima štrajkovi, nezadovoljstvo, one pobune po cijeloj BiH. Obećao sam sebi da više neću ići  na protestne skupove i fotografisati, . Na izborima smo rekli da nam je više nego dobro. Place mi se.

Svratih u sokak, a neznam naziv ulice ili sokaka. Znam da je paralelna ulica sa ulicom Mladen Stojanović, naravno u Kozarcu. Prvi sokak na ulazu, sa magistralnog puta, u Kozarac, skretanje u desno. Autom nisam mogao samo na ulaz u ulicu. Ovako sam počeo pricu o jednoj lijepoj akciji raje iz ove ulice. Ulica je bila razrovita i radilo se punom parom.

Zatim sam napisao:
Obecao sam da cu i ostale radove bilježiti svojim fotoaparatom. Halid vjeruje da će njegove komšije i on sa njima, do zime asfaltirati ovu ulicu.
Kako rečeno tako i učinjeno. Već deset dana stanovnici ove ulice imaju asfalt u svojoj ulici.

Nađoh Ređu Deomića, a on mi reče da je zadovoljan sa akcijom. Kaže mi Ređo da su Halid Kahrimanović, Miralem Duračak i on Redžep Deomić pokretači ove akcije.  Sretni i zadovoljni što je akcija uspjela, a još više što nisu obavezni da se zahvaljuju političarima. Zahvalni samo sugrađanima koji su učestvovali u ovoj akciji. Akciju su zapoćeli i završili sami.

Ove hefte svratih kod Rame Menkovića. On mi priča o svojoj porodici, ženi, djeci, a najviše se hvali sa svojih sedmero unučadi. Priča mi o najmlađoj unuci Amini i žali što neće stići na njen prvi rođendan. Unuka Amina danas slavi prvi rođendan. Kad sam mu rekao da ću objaviti ovu fotografiju on me zamoli da putem naše stranice čestita svojoj unuci Amini Menković prvi rođendan. Uz to želi da pozdravi, svoju suprugu, djecu i unučad. Čestitke od Kozarac.eu.

Zujim okolo da bih napravio koju fotografiju ili zapisao nešto. Sve ovo radim kako bih fotografijom pokazao sve ljepote, a i ono što nije lijepo, Kozarca. Nekad se vraćam kući i razmišljam o raji koji ne dozvoljavaju da fotografišem njihovu izuzetno lijepu kuću. Jedna osoba mi reče da voli da je Kozarac lijep ali ne dozvoljava da se fotografiše njihova lijepa kuća. Ne žele da neko vidi njihovu kuću, ipak mislim da je  strah, vidjet će neko njihovu lijepu kuću. Neki kozarčani, još uvijek, žive u strahu.

Juče sam sa svojim zujanjem završio u Kozaruši, zaseok Mujkanovići. Ovdje sam svratio dok je padala jaka kiša. Naravno nisam sreo puno raje, kiša nije dozvoljavala da se izađe vani.

Primjetio sam sokak koji vodi do đamije, asfaltiran je.

Svratim kod Dževada Mujkanovića, a on mi priča da je džemat sa vlastitim sredstvima asfatirao ovaj sokak i još uredili damijsko dvorište.

Dok fotografišem Merdžanu, Dževadovu suprugu, Melihu hodžinicu, suprugu od Mujkanovića hođe i njihovog sina, Dževad dodaje da se u njihovom džematu svake godine rađa jedno dijete.

 

Poslije svraćam kod Fikreta i Safije Mujkanović. Oni su povratnici iz Australije. Došli su prije 4 godine u svoje Mujkanoviće. Pitam Safiju kako je jeli se pokajala što je došla iz Australije. Onako bez razmišljanja mi odgovori da je ovdje sretna i nije se pokajala. Ovdje je zdravija i uživa radeći u bašti ili cvijetnjaku. Isto tako voli da kuha, a ja sam se uvjerio da pravi ukusne kolače.

Svratih u Kalatu da fotografišem kuću od Nijaza i Firdese Mujkanović.

Vraćam se kući i pravim jednu fotografiju u mom komšiluku, Softići.

Malo dalje kod kuće od Asima i Subhe Softić, spazim da je kapija otvorena. Zaustavim da vidim ko je došao, sve mislim komšo Asim došao. Ovdje nađoh  Ahmeta Ćolića, Asimovog zeta dok sakuplja bijele masirače. Smješka se i kaže: Bolje da ih ja pokupim nego da propadnu. Došao Ahmet da obiđe kuću i reče da je sve uredno i na svom mjestu.

Asimov voćnjak je isto tako uredan i lijepo napreduje.

Danas sam primjetio radnika kod Spomen Obilježja u Kozarcu dok je čistio okolo i unutar spomenika.

Na četvrtku dosta raje za ovo doba godine. Izbori kao da nisu bili niko ne priča o rezultatima. Raja je zauzeta radovima na njivi, građevinci na gradilištu. Svi se trude da iskoriste svaki sahat lijepog vremena.

Slijede fotografije koje sam danas pravio.

Ova fotografija mi je nekako posebna, Said Mujanović i  Mirsad Džonlagić, dva  najbolja građevinca u Kozarcu i veliki jarani. Ovu dvojicu srećem samo na gradilištima, a danas ih skupa nađoh na četvrtku i zato je fotografija posebna. Vjerovali ili ne zadržali su se punih pet minuta i svaki na svoje radilište odjurio. U glas rekoše: Posao čeka nema se vremena, posao mora na vrijeme da se završi.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja

Još samo ovo: Ono što smo napravili za sebe, umire zajedno s nama; što smo učinili za druge, ostaje besmrtno.

... I kao uvijek, naša dijaspora stupa na scenu, ona koja na svojim plećima već godinama vuče ovu zemlju i neda da propadne. Poznati i nepoznati ljudi javljaju se...