Danas je zvanično otvoren Uzgojno–selekcioni centar NRF “Arifagić investment” vlasnika Jusufa Arifagića, u čije je osnivanje uloženo oko 14 miliona KM.
Riječ je o jednoj od najsavremenijih i najvećih farmi norveškog crvenog govečeta na svijetu.

Arifagić je nakon ceremonije otvaranja novinarima izjavio da ova savremena farma narodima na ovim prostorima može služiti kao primjer da se njihova budućnost nalazi isključivo u njihovim rukama.
“Ako želimo da stvorimo nešto vrijedno što će cijeniti svijet, onda moramo prije svega mi biti ti koji ćemo se ujediniti i naći rješenja za naše probleme. Primjer sam, na neki način čovjeka koji na ove prostore nastoji donijeti progres, ali sam isto tako svjestan da izgradnjom jakog kolektiva, zapravo zajedništva i učešća građana Prijedora, šire regije i cijele države u ovom projektu možemo ostvariti stabilan napredak po pitanju ekonomije i svega ostalog”, rekao je Arifagić.

U proteklih sedam godina u izgradnju ove farme i njeno opremanje najsavremenijom opremom, među kojom je i kompjuterska, Arifagić je izdvojio osam miliona KM vlastitih sredstava, dok je šest miliona KM kreditnih sredstava turske Zirat banke.
U izgrađenom prostoru površine 7.300 metara kvadratnih, od čega su najveći dio štale, trenutno se nalazi 520 muznih krava crvene norveške pasmine.

“Farma mjesečno isporučuje 60.000 litara mlijeka poznatoj kompaniji `Megle`, a u njoj je trenutno zaposleno 30 radnika, među kojima osam sa fakultetskim diplomama”, istakao je Arifagić.

On je dodao da farma posjeduje vlastiti prostor za skladištenje mlijeka, veterinarsku stanicu i poljoprivrednu apoteku, te ističe da ovo nije konačan kapacitet, jer je u planu izgradnja novih štala za uzgoj oko 5.000 muznih krava i posao za 500 radnika.

Arifagić je naglasio da će u narednom periodu značajnu pažnju posvetiti savremenom obrazovanju kadra kako bi bili u mogućnosti da idu u korak sa savremenim trendovima iz oblasti mljekarstva, što će raditi u saradnji sa norveškom zadrugom “Geno”, čiji su mu predstavnici tokom proteklih godina pružali nesebičnu pomoć i podršku u realizaciji ovog projekta.

On je poručio dijaspori BiH da ova farma može poslužiti kao primjer da svi oni koji su u inostranstvu i imaju kapital, trebaju doći u BiH i investirati, čime će pokazati da zajedno sa ljudima koji ovdje žive mogu realizovati profitabilne projekte i da se mogu nositi sa evropskim standardima i tokovima u oblasti privrede.

Današnjoj svečanosti prisustvovali su ambasadori Norveške En Vibeke Lilo i Turske u BiH Ahmet Jildiz, predstavnici Zirat banke, Spoljnotrgovinske komore BiH, Udruženja poljoprivrednika Republike Srpske, te lokalne zajednice, koji su obećali da će i ubuduće pružati podršku u realizaciji svih projekata koji su usmjereni na privredni razvoj BiH

Mi koji živimo u brdskim djelovima Kozarca pripremamo baštu već u jesen. Kod mene je bašta uzorana i spremna za proljetne radove.

Već duže vrijeme prolazim a nikako da svratim kod rodice. Ponekad i kad svratim ona je u bolnici, otišla na dijalizu. Ove hefte sam ih našao kod kuće Hate i Ređep  Melkic. Hate se vratila u svoju Kozarušu, a njen Ređo je još tamo i jedva čeka da  stekne uslove za definitivan povratak u svoj dom.
Hate mi priča da je već 30 godina dijabetičar, a već 3 godine ide na dijalizu. Kaže da bubrezi rade 20%.

Zadnji put kad sam fotografisao Omladinsku ulicu bilo je to iz pravca od škole. Ove hefte sam svratio u prodavnicu DEKO kod Ede Balića i sjetih se da bi jedna fotografija Omladinske iz ovog kuta obradovala stanovnike ove ulice.

Vraćam se kući, zaustavljam se kod gradilišta gdje bi uskoro trebalo da se gradi nova kuća. Haća i Mina Huremović su imali kuću u Sanskom Mostu, istu su prodali i odlučili da grade novu kuću u Kozarcu.

Zaustavljam se kod Harkine kuće u Kamičanima pravim par fotki. Sjetih se da, u sokak Kenjari-Garibovići nisam svraćao još od vremena kad su asfaltirali ovaj sokak.

Fotografišem sokak,  kuce i okolinu. Svratim kod Rasme Kenjar. Iznenadila se kad me je vidjela. Čuo sam da je bolesna pa je pitam poznaje li me, a ona mi reča da me dobro poznaje. Sad je bolje, a ima djevojku koja joj pomaže u kući i pravi društvo da ne bude sama.

Pravim još par fotografija i svraćam kod Fehime Garibović. Ona izlazi nasmijana i dobro raspoložena. Ima 83 godine ali se ne žali, kaže da je boli ali da je to od starosti. Pitam kako je ovdje, a ona kao iz topa odgovara: Volim ovaj svoj prag više nego cijeli bijeli svijet i ovdje mi je najljepše. Ne bih se mjenjala ni zašta na svijetu.

Ovdje sam našao Hamdiju Kenjara, došao da obiđe svastiku Rasmu i kuću od zeta i kćerke.

Nastavljam dalje kroz Kamičane.

Sjetih se da će par fotki kraj Brusnice obradovati mnogo raje iz Kamičana. Ova riječica, mnogima budi uspomene na prijeratna vremena.

Danas na četvrtku malo raje dosta hladno, a kišobran treba i ne treba. Ja sam bio na više destinacija, malo u Trnopolju da zabilježim  otvorenje Uzgojno–selekcionog centra NRF “Arifagić investment” , malo na četvrtak u Kozarac, pa opet u Trnopolje. Malo zakasnio kući i sad užurbano pregledam fotografije koje sam danas pravio.

Slijede fotografije koje sam danas pravio. Ne baš sve jer puno sam ih napravio.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja

Još samo ovo: Uhvati vrelu sipku, sekunda traje kao sat, uhvati vrelu zenu, sat traje kao jedna sekunda.