Izdvajamo

Hefta sa jako malo dešavanja, kiša i samo kiša. Ipak ja uporno zujim okolo tražeći nešto zanimljivo, neku vijest, neko dešavanje ili nešto slično. Nešto se ipak  zabilježilo.

U zadnje vrijeme par puta sam fotografisao i pisao o Osnovnoj Školi u Kamičanima. Sad sam radostan da sve ovo nije bilo uzalud. Prošle hefte zove me učiteljica Amela i sva sretna mi priča da je Miralko Alić dovezao strunjače. Bio sam zauzet i nisam stigao da zabilježim sam dolazak i istovaranje strunjača. Učiteljica Amela je napravila par fotografija. Poslije sam navratio u školu da vidim šta su to naši učenici dobili.

Cijela učionica, koja je namjenjena za fizičko vaspitanje, je popodita sa strunjačama. Miralko je dovezao 74 strunjače i sve o svom trošku. Rekoše mi da je autoprikolicu kupio da bi dovezao sve ovo iz Finske ali je sretan što je pomogao u opremanju fiskulrurne sale u Kamičanima. Miralka nisam sreo da bih sa njim razgovarao i fotografisao.  Vidim tri lopte, košarkaške i za fudbal. Za ovo mi rekoše da je donirao Dedo Softić. Učenici i učitelji se zahvaljuju Almi i Beriju Karabasić, Miralki Aliću, Dedi Softiću, "Sedri" Eldinu Šahbazu i svim ostalim koji su pomagali i koji namjeravaju pomagati. Almi Karabašić hvala, jer ona započinje svaku akciju, a druga raja podržava i sprovodi ideju u djelo.

Vidim auto ispred društvenog doma Kamičani, svratih da vidim šta se radi tamo. Hase kaže da je dogovorio sa Miralkom i Pajdom da okreći sve prostorije u društvenom domu. Gledam prostorije i razmišljam, ovolike prostorije a sve prazno, koja šteta. Jedan sto za stolni tenis, već bi bilo nešto. Zatim se trzam iz razmišljanja ili bolje maštanja i sjetih se da MZ Kamičani ni Savjet Mjesne Zajenice nemaju.

Ova hefta, kiša svaki dan i teško je praviti kvalitetne fotografije, a još teže nekog vidjeti vani. Svratio sam u Šahbaze da napravim par fotki u ovom, meni posebno dragom sokaku.

Šero Šahbaz i njegova žena Šefika su na kratko izašli pred kuću, a ja napravio par fotki.

Kuće od mojih rođaka Šahbaza.

Par fotografija iz Hrustića

Prošli vikend  sam proveo u Sloveniji. Posjetio sam  Denisa Hušića poznatog "Triatlonca" iz Celja, a koji se takmiči pod zastavom Bosne i Hercegovine. Pokazuje mi svoj novi bicikl koji čuva, ne u podrumu ili ostavi već u svom stanu. Prića mi Denis o svojim planovima za takmičenja u idućoj  sezoni. Nada se da će iduće sezone imati više nastupa i još puno više uspjeha.

Prolazim prema Bešićima, dječak Amer Brkić me prepoznaje i pita da ga fotografišem sa njegovim ljubimcem mačkom. Nakon fotografisanja, priča mi Amer da najviše voli igrati se sa životinjama.

U Kozarcu uvijek pobrkam nazive ulica. Zato ovaj put neću pisati naziv ulice. Fotografisao sam na raskrsnici kod ambulante. Par fotografija u pravcu crkve,

zatim u pravcu glavne ulice.

Udruženje Poljoprivrednika "Agrarija" Kozarac su neumorni. Redovno se sastaju razgovaraju i dogovaraju. U utorak su razgovarali i dogovarali: Ispunjavanje podataka o poljoprivrednim proizvođaćima za evidenciju u Gradu Prijedoru. Javni poziv od UNDP- Grad Prijedor, donacije poljoprivrednim proizvođačima. Projekat pomoći.

Informacije o protestima na graničnom prelazu u Gradiškoj. Najavljen je odlazak, poljoprivrednika, na proteste u Sarajevo.

Na kraju, finansijski izvještaj koji je podnio Hazbi. Ipak ovo je najbolnija tačka u svim udruženjima. Udruženje treba da se finansira, a malo para u kasi. Izvor prihoda je samo članarina.

Četvrtak, iznenađujuće dosta raje. Ovdje ispred banke uvijek ima dosta raje, a u jednom času je bio samo jedan čovjek i ja iskoristio priliku da napravim prvu fotografiju na četvrtku. Danas je bilo dosta hladno ali raja je bila nekako posebno rapoložena. Danas sam slušao viceve.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja

Još samo ovo: Možeš pobjeći od svojih grešaka, ali ne i od kajanja.

.be


"U svojoj sam sobi našao odgovor na pitanje: koji je ključ uspjeha? Plafon mi kaže da je ambicija visoka, prozor mi reče pogledaj svijet, sat reče da je vrijeme zlato, ogledalo mi reče: ne sudi nikoga po vanjštini, vrata mi rekoše: gurni jako da bi dostigao svoj cilj, i na kraju, pod mi reče: ostani skroman, ti si samo stvorenje."

Meša Selimović